REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2666/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-384/2025-2 od 29. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1531/2023-19 od 10. prosinca 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 18. stavka 1. Ustava i članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija) i pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije.

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan i djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:

- „Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“;

- „Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?“ i

- „Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?

Odnosno

Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.

4.2. Citirana pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer je drugostupanjska presuda s njima u vezi utemeljena na pravnim shvaćanjima koja su podudarna shvaćanjima ovoga suda izraženim u odlukama: Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2019. i Rev- 715/2024-3 od 22. svibnja 2024.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Drugostupanjska je presuda valjano obrazložena, ni po čemu nije arbitrarna, a prema onome što je obrazloženo u vezi s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, proizlazi i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Iz onoga što je tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio, proizlazi da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje činjenica i njihovo dokazivanje, a i da je drugostupanjski sud odgovorio na sve njegove žalbene navode. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek