Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-388/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu, Kralja Zvonimira 2, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO-u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, Knin, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj: P-157/2023 od 19. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj: P-157/2023 od 19. travnja 2024;

a) preinačava:

- u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja tako da sada glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio odgovara skici mjesta očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonio Reljanović dipl. ing. geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima I-J-K-L-M-N-O-I, te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen u nalazu sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića dipl. ing. geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima S-Š-T-U-S, koje skice i nalaz vještaka čine sastavni dio ove presude."

- u točki II. Izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima tako da sada glasi:

„ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka“.

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke I izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj: P-157/2023 od 19. travnja 2024., suđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen u geodetskom snimku izrađenom od ureda ovlaštenog inženjera geodezije BŠ od dana 14. veljače 2019. godine točkama A -B-E-F-A, površine 1040 m2, a koji dio odgovara skici mjesta očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonio Reljanović dipl.ing.geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima I-J-K-L-M-N-O-I, zatim dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen u geodetskom snimku izrađenom od ureda ovlaštenog inženjera geodezije BŠ od dana 14. veljače 2019. godine točkama B -C-D-E-B, površine 696 m2, a koji dio odgovara skici mjesta očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića dipl.ing.geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima M-N-O-P-R-M, dijela označen u geodetskom snimku izrađenom od ureda ovlaštenog inženjera geodezije BŠ od dana 14. veljače 2019. godine točkama G-H-I-J-G, površine 4046 m2, a koji dio odgovara skici mjesta očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića dipl.ing.geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima A -B-C- D-E-F-G-H-A, te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen u geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja Geomapa d.o.o. od dana 25. ožujka 2019. godine točkama T-1-T2-T3-T4-T1, površine 59 m2, a koji dio odgovara skici mjesta očevida izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića dipl.ing.geod. od dana 30. siječnja 2020. godine slovima S-Š-T-U-S, koji geodetski snimci i skica čine sastavni dio ove presude."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na točno određenim dijelovima nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su u nalazu sudskog vještaka geodetske struke Antonia Reljanovića od 30. siječnja 2020., označeni cjelinama i slovima, te u geodetskom snimku izrađenom od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Slavena Lambaša od 14. veljače 2019., i u geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja Geomapa d.o.o. od dana 25. ožujka 2019.

6. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetnih dijelova čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekao dosjelošću i nasljeđivanjem svojih prednika kao i građenjem, jer je na spornom dijelu nekretnine izgradio kuće.

7. U postupku je utvrđeno:

- da za k. o. [katastarska općina] nisu osnovane zemljišne knjige, a da iz kopije prijepisa p.l.345 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica], naziva "Podkrajnica", površine 107629 m², upisana na ime Republike Hrvatske,

- da je na geodetskom situacijskom nacrtu Geomape d.o.o. od 25. ožujka 2019. godine prikazan posjed ZŠ (sina tužitelja), definiran točkama T1 -T2-T3-T4 na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 59 m²,

- da je očevidom i vještačenjem na licu mjesta izvršena identifikacija predmeta spora, te je vještak Antonio Reljanović utvrdio da se radi o 4 cjeline, pa je 1 cjelinu označio slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-A, a ovlašteni inženjer geodezije BŠ **.**.2019., slovima G-H-I-J-G identificirao kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 4.046 m² koja je u cijelosti ograđena betonskim zidovima, a na kojem se nalazi gospodarski objekt u funkciji automehaničarske radionice, te veći broj automobila, zatim je 2 cjelina, označena u nalazu vještaka (M-N-O-P-R-M), a u snimci BŠ slovima B-C-D-E-B i ona je u cijelosti ograđena betonskim zidom, a na tom dijelu se nalazi stambeni objekt sa dvorištem, 3 cjelina je u nalazu vještaka identificirana kao dio iste čest. zem. (oznake I-J-K-L-M-N-O-I), a na snimci BŠ slovima A-B-E-F-A na kojem se nalazi stambeni objekt sa dvorištem, ograđena zidom, dok je 4 cjelina (označena S-Š-T-U-S) stara kamena kuća sa

"privraćem" (dvorištem) površine 59 m²,

- da je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema službenim podacima katastarske evidencije prije 15. veljače 1968., evidentirana građevina označena kao A, a koja odgovara geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja MŠ dipl. ing geod. od 25. ožujka 2019. godine, u kojem se navodi da je posjednik ZŠ, te koji je prilikom očevida identificiran kao stari kameni objekt,

- da se na kopiji snimke iz zraka izdane od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, Odjel za katastar nekretnina Drniš, vidi objekt označen slovom A i okolno zemljište, a koje nosi katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da na ostalim spornim dijelovima nije bilo građevina,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se čitav predio zvao "Đukića Kosa" i koristio se za ispašu blaga cijelog sela odnosno zaseoka Zelembabe. Na mjestu gdje se nalazi tužiteljeva kuća koja je izgrađena 70-tih godina prošlog stoljeća, prostor je ograđen suhozidom, dok je tužiteljev sin ZŠ gradio garažu, a prostor oko garaže je ograđen prije desetak godina. Posjedu tužitelja i njegovih prednika nitko se nije protivio, niti je polagao bilo kakva vlasnička prava,

- da iz iskaza svjedoka ZŠ, inače tužiteljeva sina proizlazi da je prednik tužitelja njegov djed DŠ napravio staru kamenu kuću, a njegov sin LŠ koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu imao je sinove EŠ (tužitelj u ovom predmetu) koji ima 82 godine, dok su ostali nasljednici sinovi DŠ, E, B i kćer Z umrli, a isti su se nakon očeve smrti podijelili, te svi imaju ograđene dijelove nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i između njih ništa nije sporno. Tri nove kuće i stara kuća su za vrijeme Domovinskog rata služile za smještaj prognanika, a isti su ostvarili pravo na obnovu u ratu oštećenih kuća.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja, navodeći u obrazloženju presude da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj gradio sve objekte na terenu jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je i njegov sin ZŠ gradio objekte, te da tužitelj nije pružio nikakav dokaz o slijedu između prednika tužitelja DŠ, zatim LŠ i njegovih sinova, a niti postoje isprave o diobi među nasljednicima prednika tužitelja. Kako iz provedenih dokaza nije utvrđeno da su prednici tužitelja sporne dijelove posjedovali kao vlasnici, prvostupanjski je sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP).

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP u dijelu koji se odnosi na utvrđenje vlasništva dijela čest. zem. označene kao prva i druga cjelina, dok je u preostalom dijelu u odnosu na dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene kao treća i četvrta cjelina, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je i u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja.

10. Neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije mogao steći vlasništvo spornog dijela čest. zem. označene kao treća cjelina. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da predmetna nekretnina u tom dijelu u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom za koju su saslušani svjedoci potvrdili navode tužitelja da je krajem 70-tih godina prošlog stoljeća istu izgradio tužitelj.

11. Temeljem odredbe članka 388. stavak 2. ZVDSP na sporni odnos se trebaju primijeniti pravna pravila OGZ obzirom da je riječ o izgrađenom zemljištu koje je u vrijeme izgradnje bilo u režimu društvenog vlasništva, a predmetna izgradnja završena je do 1980., te se ni vlasnik zemljišta ni nitko drugi nije protivio građenju, pa je tužbeni zahtjev u ovom dijelu u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen u nalazu vještaka mjernika JŠ kao treća cjelina označena slovima (I-J-K-L-M- N-O ) površine 1040 m2 a u nalazu inženjera BŠ slovima A-B-E-F-A trebalo primijeniti pravna pravila OGZ (Paragraf 418.), pa je tužitelj vlasništvo ove treće cjeline stekao građenjem. Vlasništvo četvrte cjeline površine 59 m² označene u nalazu vještaka mjernika AŠ slovima S-Š-T-U-S, a u geodetskom situacijskom nacrtu Geomapa d.o.o. od 25. ožujka 2019., točkama T-1-T2-T3-T4-T1, u naravi stara kamena kuća sa privraćem, za koju je utvrđeno da ju je građenjem stekao prednik tužitelja također za vrijeme važenja OGZ, dakle prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 22/94 – dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. a tužitelj je stekao nasljeđivanjem.

12. Činjenica što nisu vođeni ostavinski postupci iza djeda i oca tužitelja, te činjenica da tužitelj nije jedini nasljednik svojih prednika ne utječe na odluku u ovom postupku, jer ostali nasljednici mogu svoje eventualne zahtjeve ostvarivati protiv tužitel ja.

13. U odnosu na sporni dio čest. zem. označen u nalazu vještaka mjernika JŠ kao prva cjelina i slovima A-B-C-D-E-F-G-H a u geodetskom snimku inženjera BŠ točkama G-H-I-J-G, površine 4.046 m², na kojem se dijelu nalazi automehaničarska radnja tužiteljeva sina ZŠ i gdje su u momentu očevida zatečeni parkirani automobili i nasadi stabala voćaka, sve ograđeno, tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici, a ni tužitelj u zakonom propisanom razdoblju od 40 godina kao savjesni posjednici stekli točno određenu "prvu cjelinu" utužene nekretnine, a što je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću i prema pravnim pravilima OGZ, kao i ZOVO, a i prema odredbama ZVDSP. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da ovaj sporni dio nije bio samo u posjedu tužitelja, a prije njegovih prednika, nego su ga koristili svi za ispašu stoke, a isti je dio tek prije 10-tak godina ograđen. Iako se na ovom dijelu nalazi automehaničarska radnja za koju je u činjeničnim navodima tužbe navedeno da je izgradio tužiteljev sin ZŠ koji je pak u iskazu naveo da je izgradio po odobrenju i za oca (tužitelja), međutim iz dokaza ne proizlazi da je ista izgrađena do 1980., pa tužitelj nije mogao ni građenjem temeljem paragrafa 418. OGZ steći pravo vlasništva spornog djela označenog kao prva cjelina. Nisu se ispunile pretpostavke ni za stjecanje vlasništva građenjem temeljem ZOVO za vrijeme važenja kojeg je zgrada izgrađena, jer za primjenu odredbe tog zakona o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (članak 24 – 26) zemljište, mora biti u vlasništvu što ovdje nije slučaj jer je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo sada upisana na ime Republike Hrvatske.

14. Žalba tužitelja nije osnovana ni u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen u nalazu vještaka kao druga cjelina i označena slovima M-N-O-P-R-M, a u geodetskom snimku inženjera geodezije BŠ točkama B-C-D-E-B površine 696 m², na kojem dijelu se nalazi stambeni objekt sa dvorištem ograđen zidom. Ova cjelina je ograđena i odvojena od druge cjeline s kojom neposredno graniči i obje imaju zasebne uzlaze s ulice, a tužitelj je u navodima tužbe naveo da je uz ranije navedenu kuću izgrađena i 2006. novija kuća njegovog sina, pa proizlazi da je istu tužitelj izgradio za vrijeme važenja ZVDSP. Međutim po odredbama članka 368.stavak 1. tog zakona tužitelj bi mogao steći pravo vlasništva samo da je do stupanja na snagu ZVDSP na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ZVDSP u „nečijem vlasništvu“. Tužitelj je dakle prethodno trebao steći vlasništvo izgrađenog objekta na tuđem zemljištu građenjem a što je ovdje izostalo.

14.1. Slijedom navedenog pravilnom primjenom materijalnog pravo valjalo je zbog ovih razloga odbiti zahtjev tužitelj u odnosu na sporne dijelove čest. zem. [katastarska čestica] označene u nalazu vještaka kao prva i druga cjelina i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku, a u odnosu na dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene u nalazu vještaka kao treća i četvrta cjelina preinačiti prvostupanjsku odluku i u tom dijelu prihvatiti zahtjev tužitelja.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.a) izreke temeljem članka 373. točka 3. a kao u točki I.b) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

16. Kako su i tužitelj i tužena podjednako uspjeli u sporu, o troškovima je odlučeno kao u točki II. izreke, a temeljem članka 154. stavak 4. ZPP. i članka 166. stavak 2. ZPP.

U Dubrovniku, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović