REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2449/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3831/2024-2 od 14. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-769/2023-16 od 12. siječnja 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155,23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 18. stavka 1. Ustava i članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija) i pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tuženika obveže da mu naknadi trošak toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan i djelomično nedopušten.
4.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
- „Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima?“;
- „Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita te odredbe o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“;
- „Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN br.79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“;
- „Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača NN br. 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita te odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?“;
- „Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?“ i
- „Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.
4.2. Prva četiri citirana pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, pravna shvaćanja izražena u drugostupanjskoj presudi ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odluci poslovni broj Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-3221/2023 od 24 listopada 2023., Revd-549/2023 od 4 srpnja 2023., Revd-2611/2024-2 od 18. lipnja 2024., Revd-3919/2024- 2 od 3. prosinca 2024., Revd-487/2024-5 od 3. srpnja 2024. Revd-3284/2024-2 od 10. rujna 2024.Revd-4609/2024-2 od 5. studenoga 2024., Revd-3932/2024-2 od 16. listopada 2024. i dr.).
4.3. U odnosu na preostala naznačena pitanja vezana za ugovornu odredbu o prijevremenoj otplati kredita pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga suda izražene u odlukama: Rev 24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev 1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev 659/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev 213/2021-2 od 18. lipnja 2022.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Drugostupanjska je presuda valjano obrazložena, ni po čemu nije arbitrarna, a prema onome što je obrazloženo u vezi s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, proizlazi i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Iz onoga što je tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio, proizlazi da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje činjenica i njihovo dokazivanje, a i da je drugostupanjski sud odgovorio na sve njegove žalbene navode. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
