REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2387/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1721/2025-2 od 30. siječnja 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-663/2025-13 od 10. listopada 2025., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155,23 i 146/25, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan i djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanje:

„Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, isključivo temeljiti na tome da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, iako je u tijeku postupka dokazano da se o predmetnoj odredbi pregovaralo, ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, posebno materijalne dokaze koji upućuju na to da je korisnik kredita pregovarao o odredbi kojom se ugovara naknada za obradu kredita, zatim je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?“.

4.2. Ovo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskoga suda i pravnoga shvaćanja izraženoga u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. i Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanju glede kojega je potrebno preispitati sudsku praksu.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Drugostupanjska je presuda valjano obrazložena, ni po čemu nije arbitrarna, a prema onome što je obrazloženo u vezi s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, proizlazi i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek