REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2116/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Vučinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1405/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P - 44/2025-10 od 9. svibnja 2025., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155,23 i 146/25 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna prava iz članka 3., članka 14. stavka 4., članka 26. stavka 1. i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan i djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:

- „Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?

odnosno

Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, sukladno članku 44. st. 1. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17)?“;

- „Je li presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?“ i

- „Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene konačne otplate kredita ugovara naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, odnosno je li takva odredba u skladu sa odredbom članka 1024. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima?“.

4.2. U odnosu na prvo citirano pitanje pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse odnosno pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Rev- 85/2024 od 28. veljače 2024., Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

4.3. U odnosu na treće citirano pitanje shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022. i Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023. i Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.

4.4. Zato ta dva pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.5. Drugo citirano pitanje nije pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer ga drugostupanjski sud nije razmatrao, odnosno, s njim u vezi nije iznio neko pravno shvaćanje. Ovdje se radi o tuženikovu prigovoru da je obrazloženje drugostupanjske presude manjkavo, koji valja razmotriti u sklopu tuženikova pozivanja na povredu prava na pravično suđenje.

4.6. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Drugostupanjska je presuda valjano obrazložena, ni po čemu nije arbitrarna, a prema onome što je obrazloženo u vezi s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, proizlazi i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Iz onoga što je tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio, proizlazi da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje činjenica i njihovo dokazivanje, a i da je drugostupanjski sud odgovorio na sve njegove žalbene navode. Zato tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena Ustavna prava.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek