Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-145/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja (odluke o troškovima parničnog postupka) sadržanog u točki III. izreke presude Općinskog suda u Kutini broj P-96/2025-15 od 12. siječnja 2026.,16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se rješenje (odluka o troškovima) sadržano u točki I II. izreke presude Općinskog suda u Kutini broj P-96/2025-15 od 12. siječnja 2026. tako da glasi:
„III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 329,65 EUR, sa zakonskom kamatom koja teče od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 146,84 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16.lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini broj P-96/2025-15 od 12. siječnja 2026. suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 041-50- 3554910 koji su dana 5. srpnja 2006.g. sklopili tužitelj ČD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditor u dijelu kojim se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 3,30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ED iznos od 221,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2006. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ED troškove postupka u iznosu od 1.204,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Točku III. izreke ove presude, kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 i 146/26). Žalitelj žalbom dovodi u pitanje odluku o troškovima parničnog postupka jer smatra da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka pogrešno postupio kada je taj trošak računao prema vrijednosti spora istaknutoj u tužbi, a koji je naznačen u iznosu od 1.548,80 EUR te smatra da je trebao za v.p.s uzeti samo vrijednost kondemnatornog zahtjeva od 221, 44 EUR.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti članka 3 Ugovora o kreditu broj 041-50-3554910 od 5. srpnja 2006.(dalje: Ugovor) kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita te zahtjev kojim traži isplatu iznosa kojeg je tuženik primio na ime te ništetne odredbe.
6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te je u točki I. izreke presude utvrdio ništetnost naknade za obradu kredita dok je u točki II. izreke presude naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos od 221,44 EUR jer je taj iznos primljen na ime naknade za obradu kredite. Ožalbenom točkom III. izreke prvostupanjske presude tužitelju je dosuđen parnični trošak pozivajući se na članke 154. stavak 1. i 155. ZPP-a te na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) a prema vrijednosti predmeta spora od 1.548,80 EUR kojeg je odredio na temelju članka 37. stavak32 i članka 40 stavka 3. ZPP-a na pripremnom ročištu održanom 2. listopada 2025.
7. Ispitujući pobijanu odluku na temelju članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP- a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11 ZPP-a jer odluka o troškovima postupka sadrži odlučne razloge o odlučnim činjenicama zbog koji je odluka donesena.
8. Međutim, osnovano tuženik osporava visinu obračunatog troška s obzirom da je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju trebalo utvrditi u iznosu od 221,44 EUR. Ovo iz razloga jer se deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu odnosno isplatu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu odnosno isplatu budući deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva.
9. Prema vrijednosti predmeta spora od 221,44 EUR tužitelju na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155 trebalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife troška sastava podneska od 11. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točki 1.OT-a, te troška zastupanja na ročištu od 2. listopada 2025. i 2. prosinca 2025 u iznosu od 50,00 EUR svako sukladno Tbr. 9. točka 1. OT-a, što uvećano za PDV ukupno iznosi 250,00 EUR, a na taj iznos treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,10 EUR, što sveukupno iznos od 329,65 EUR, uvećano za zatezne kamate po stopi određenoj po članku 29. stavcima 1. i 2. ZOO-a od dana donošenja prvostupanjske presude 12. siječnja 2026. do isplate. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku i odlučiti je kao u točki I. izreke ovog rješenja na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.
10. Tuženiku je potrebno dosuditi trošak žalbe s obzirom da je sa žalbom uspio i to prema vrijednosti predmeta spora odnosno ožalbenog dijela troška od 875 EUR-a, a prema Tbr. 10.5 Tarife kojom je propisano da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., s pripadajućim PDV -om. U konkretnom slučaju tuženiku treba priznati trošak žalbe u iznosu od 37,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR iznosi 75 EUR na koji iznos je potrebno dodati pripadajući PDV u iznosu od 18,75 EUR, pa taj trošak ukupno iznosi 93,75 EUR. Na taj iznos je potrebno dodati trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 EUR pa ukupni trošak žalbenog postupka iznosi 146,84 EUR koji iznos tužitelj je dužan naknaditi tuženiku zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ovog rješenja pa do isplate radi čega je odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavka 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 16.lipnja 2026.
Sutkinja:
Verica Perić Aračić
