REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2535/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marta Marić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženice ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Brnad Resnik, odvjetnica u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 439/2025-3 od 28. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9546/2021-48 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž -439/2025-3 od 28. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9546/2021-48 od 14. veljače 2025. drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije podnosi dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1390/2014, Rev-1289/2022, Rev-1390/2014 te na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 4030/2023 uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim nižestupanjskim presudama suprotno shvaćanju iz navedenih presuda.

1.3. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25

- dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržano pravo na raspravljanje pred sudom i usmeno očitovanje vještaka na istaknute primjedbe na nalaz i prava na mogućnost postavljanja pitanja vještaku na rasprava.

1.4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-439/2025-3 od 28. svibnja 2025. te potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u odnosu na postavljena pitanja, dok je u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da mu je onemogućeno raspravljanje u smislu odredbe čl. 260. i 302. ZPP, kada sud ne uzme u razmatranje prigovor i ne nalazi mišljenje vještaka, kada vještaku ne dostavi izjavljeni prigovor na nalaz i mišljenje vještaka i kada se vještak ne pozove na glavnu raspravu odnosno kada se ne dopusti parničnoj stranci koja je prigovore iznijela da postavi pitanje vještaku neposredno na raspravi.

4.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud 11. prosinca 2023. održao uviđaj na licu mjesta u prisutnosti vještaka dipl.ing. Željka Perića nakon kojeg je isti izradio pisani nalaz i mišljenje 10. veljače 2024. koji je uz rješenje suda od 3. svibnja 2024. dostavljen strankama te su stranke pozvane da se u roku od 15 dana očituju podneskom na nalaz i mišljenje vještaka uz upozorenje na posljedice iz čl. 10. i 156. ZPP. Drugotuženik je prema potpisanoj dostavnici (poleđina lista 89. spisa) isti zaprimio 15. svibnja 2024., ali u danom roku nije stavio obrazloženi prigovor na nalaz i mišljenje, već je dostavio podnesak u kojem u bitnom traži poništenje suđenja jer da je tužitelj izvršio fizičku podjelu zemljišta bagerom i postavljanjem metalne ograde pa da time ignorira pravni poredak Republike Hrvatske, dok su se tužitelj i prvotužena u danom roku očitovali i prihvatili prijedlog broj 2 iz nalaza i mišljenja vještaka. Na glavnoj raspravi održanoj 12. svibnja 2025., nakon što je saslušan kao stranka, drugotuženik nije tražio da se vještak eventualno usmeno očituje na njegove prigovore ili da se izvede novo vještačenje, već je istaknuo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku prema skici koju je dostavio u spis.

4.3. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

4.4. Postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje i na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanom odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.5. Pogrešno je i shvaćanje predlagatelja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (Rev-1289/22, Rev-1009/2019, Rev-1390/2014 i Gž- 4030/2023) u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od navedenih predmeta na koje se poziva drugotuženik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke drugotuženik opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.

5. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja, pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da drugotuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom raspravljanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da drugotuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da drugotuženik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od drugotuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

6.2. Glede drugotuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6.3. Ovaj sud smatra da je postupku pred nižestupanjskim sudovima drugotuženiku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze, isticati prigovore na vještački nalaz te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode drugotuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da drugotuženik nije imao pravično i pošteno suđenje.

7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil