REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1300/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa službena osoba AT, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. ĐT, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/348, URBROJ: 512-2501-24-2 od 09. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/24-01/1402, URBROJ: 512M2- 76-24-2 od 04. rujna 2024. kojim je odbijen njezin zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnom suprugu ĐT, na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da u upravnom postupku nije priznat popis koji je dostavio suprugov ratni zapovjednik niti se ulazilo u vjerodostojnost takvog popisa. Tvrdi da je pokojni suprug cijelo traženo razdoblje bio u Narodnoj zaštiti te obavljao poslove stražarenja o čemu može posvjedočiti i njegov ratni zapovjednik.

2.1. Takvim postupanjem tuženika, smatra tužiteljica, povrijeđen je članak 19. stavak 2. i članak 29. stavak 1. Ustava RH ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) i članak 49. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje u tekstu ZUP). Stoga predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik citira članak 3. stavke 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. u daljnjem tekstu: ZHBDR) te članak 179. točku a) istog Zakona.

3.1. Naglašava da je uvidom u spis predmeta razvidno kako je Područni odsjek za poslove obrane Požega dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Osijek zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnom ĐT temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Arslanovci Požega, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Područni odsjek za poslove obrane Požega izvršio je uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane te je utvrdio kako imenovani nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, s bilo koje osnove i za bilo koje razdoblje Domovinskog rata. Nadalje, uvidom u službenu evidenciju odnosno u popis pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega, utvrđeno je kako pokojni ĐT nije evidentiran na navedenom popisu.

3.2. Prvostupanjsko tijelo tužiteljici je, sukladno ZUP-u, dalo mogućnost sudjelovanja u postupku, te njezina izjava dana na zapisnik prileže spisu predmeta. Izjavila je da ostaje pri predmetnom zahtjevu i nije imala primjedbi na iskaze svjedoka.

3.3 Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i predložene svjedoke, DT i VT, čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta.

3.4. Svjedok DT istaknuo je kako je u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine vršio dužnost rasporeda straže za 40 ljudi na području [adresa]. Nadalje, navodi kako mu je poznato da je pokojni ĐT bio pripadnik njihovog odreda u traženom razdoblju. Imenovani je sudjelovao u zaustavljanju vojne kolone koja je prolazila kroz MZ Arslanovci, odnosno u oslobađanju vojarne u [adresa] te u svim aktivnostima njihovog odreda. Na uvid je dostavio presliku popisa straža za 1991. i 1992. godinu.

3.5. Prvostupanjsko tijelo izvršilo je uvid u priloženi popis te je utvrdilo kako je pok. ĐT prvi put rasporeden na stražu na osmatračko mjesto broj 2 dana 13. studenog 1991., te još nekoliko puta u studenom 1991. i u prosincu 1991. godine, odnosno tijekom 1992. godine. Prije 13. studenog 1991., imenovani nije bio raspoređen na stražarske dužnosti.

3.6. Svjedok VT, u svojstvu pripadnika NZ MZ Arslanovci Požega, također je potvrdio navode žalitelja i svjedoka DT. Ističe kako je imenovani, po potrebi, obnašao i kurirske poslove.

3.7. Tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužiteljice, pravilno utvrdilo da pokojni ĐT ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako imenovani nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Arslanovci Požega.

3.8. Nadalje, uvidom u izjave saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode na području Mjesne zajednice, poput kurirskih poslova. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

3.10. Stoga, tvrdi tuženik, sve da je i nesporna pripadnost imenovanog odredima NZ u traženom razdoblju, imenovani nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH u smislu citiranih zakonskih odredbi. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvane tužiteljice na temelju članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26., dalje u tekstu ZUS). U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koje su stranke priložile u ovom sporu i spis upravnog postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je sporno ispunjava li pokojni ĐT kumulativne zakonske uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. ZHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

6.1. Tuženik smatra da pokojni ĐT ne ispunjava uvjete jer nije uvršten u službene evidencije Ministarstva obrane i popis bivšeg Ureda za obranu Požega. Nadalje, tuženik ističe da se stražarske i kurirske dužnosti ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, pa čak i uz pretpostavku pripadnosti odredu, imenovani nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH.

6.2. Tužiteljica ustraje u tome da je njezin pokojni suprug cijelo sporno razdoblje od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. proveo u Narodnoj zaštiti obavljajući poslove stražarenja. Smatra da mu na temelju tog angažmana i svjedočanstava zapovjednika i suboraca pripada status hrvatskog branitelja.

7. Naime, iz dostavljenog spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga ĐT za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine. Područni odsjek za poslove obrane Požega i Područni odjel Osijek utvrdili su da pokojni ĐT nije evidentiran u službenom popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega niti u službenim evidencijama MORH-a. Saslušani svjedok DT izjavio je da je bio zadužen za raspored straža i potvrdio da je pok. ĐT bio pripadnik odreda u spornom razdoblju te sudjelovao u zaustavljanju vojne kolone i oslobađanju vojarne u [adresa]. Uvidom u privatni popis straža svjedoka DT utvrđeno je da je pokojni ĐT prvi put upisan na stražu 13. studenog 1991. na osmatračko mjesto broj 2, a potom još nekoliko puta u studenom i prosincu 1991. te tijekom 1992. Svjedok VT naveo je da je pok. ĐT, uz stražarske poslove, obavljao i kurirske poslove po potrebi.

8. Priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uređeno je odredbama ZHBDR-a. U kontekstu pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, zakonodavac je propisao izričite, stroge i kumulativno određene materijalnopravne i formalnopravne pretpostavke koje moraju biti zadovoljene da bi se određenoj osobi priznao status hrvatskog branitelja.

8.1. Materijalnopravni uvjeti za stjecanje takvog statusa određeni su u članku 3. stavku 1. točkama b) i c) ZHBDR-a. Sukladno navedenim odredbama, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata može se priznati: pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine (odnosno u kraćem trajanju ako je sudjelovanje nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u ukupnom trajanju od najmanje 100 dana), odnosno najmanje 30 dana u navedenom razdoblju (od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.) ako osoba u tom trenutku nije imala zakonsku obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije imala reguliranu obvezu služenja vojnog roka.

8.2. Međutim, pojam koji definira borbeni angažman sadržan je u članku 3. stavku 2. ZHBDR-a, koji propisuje da se pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva isključivo pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Djelovanjem u izravnoj svezi s oružanim otporom zakon izričito i taksativno smatra odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, kao i provedbu obuke te neposredne pripreme za odlazak na bojište. Iz ovakve zakonske definicije proizlazi jasan standard borbenog sektora: poslovi koji obuhvaćaju pasivno promatranje, davanje straže izvan borbenih crta bojišta, kurirske zadatke ili ophodnje pozadinskog karaktera ne mogu se podvesti pod izravni oružani otpor niti pod djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, osim ako su bili sastavni dio neposrednih borbenih djelovanja na samoj liniji razdvajanja.

8.3. Postupak utvrđivanja statusa uređen je člankom 179. točkom a) ZHBDR-a, prema kojem status rješenjem utvrđuje nadležno ministarstvo po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti, i to prvenstveno na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju. Sukladno članku 149. ZHBDR-a, službena Evidencija hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata vodi se isključivo na temelju službenih podataka MORH-a i MUP-a.

8.4. Zakonodavac je predvidio i pravni položaj osoba koje su tijekom Domovinskog rata pridonijele obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti države, ali čiji angažman nije ispunjavao uvjete izravnog oružanog otpora u borbenom sektoru. U tu svrhu ustanovljen je institut sudionika Domovinskog rata. Članak 15. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisuje da je sudionik Domovinskog rata osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao pripadnik odreda Narodne zaštite (uz iznimku onih osoba koje ispunjavaju uvjete za branitelja iz članka 3.). Ovim je zakonskim razgraničenjem zakonodavac jasno odvojio borbeni sektor (branitelje) od neborbenog, logističkog i pozadinskog doprinosa (sudionike), u koji spadaju i stražarske te kurirske dužnosti.

9. U odnosu na privatni popis straža svjedoka DT koji ovaj Sud, ne tretira kao samostalnu vjerodostojnu privatnu ispravu nego kao dopunu iskaza navedenog svjedoka, može se primijetiti da njegov sadržaj izravno demantira tvrdnje tužiteljice i samog svjedoka o ispunjenju vremenskog uvjeta. Naime, prema tom privatnom popisu svjedoka pok. ĐT prvi put je evidentiran na straži tek 13. studenog 1991., a nakon toga još nekoliko puta u studenom i prosincu 1991. te tijekom 1992. godine. Sukladno članku 3. stavku 1. točki b) ZHBDR-a, pripadnik Narodne zaštite mora dokazati najmanje 100 dana izravnog angažmana u borbenom sektoru u razdoblju od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. godine. Od 13. studenog do 31. prosinca 1991. proteklo je ukupno 49 kalendarskih dana. Nadalje, u spisu nema dokaza da je imenovani bio osoba bez vojne obveze kako bi se na njega primijenio povoljniji uvjet od 30 dana iz članka 3. stavka 1. točke c) ZHBDR-a, a i u slučaju primjene tog roka, prepreka ostaje nedostatak oružanog otpora.

10. Osim toga, iz iskaza svjedoka DT i VT, danih u upravnom postupku, proizlazi da je imenovani kontinuirano obavljao poslove stražarenja na osmatračkom mjestu broj 2 te po potrebi obavljao kurirske poslove. Navedeno potvrđuje i tužiteljica u svojoj izjavi, ali smatra da je obavljanje stražarskih poslova u tom razdoblju predstavljalo aktivno sudjelovanje u obrani suvereniteta koje opravdava status hrvatskog branitelja. Međutim, stajalište tuženika je u cijelosti usklađeno s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a prema kojem sudjelovanje u obrani suvereniteta RH podrazumijeva isključivo pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Dosljedna upravnosudska praksa potvrđuje da stražarenje, ophodnje, osmatranje i kurirske službe predstavljaju poslove pomoćnog, preventivnog i operativno-promatračkog karaktera koji ne konstituiraju borbeni sektor niti pružanje oružanog otpora. Takve aktivnosti zakonski se mogu podvesti isključivo pod pojam sudionika Domovinskog rata iz članka 15. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, a nikako pod borbeni status iz članka 3. ZHBDR-a.

11. Također, oskudne izjave imenovanog svjedoka da je tužitelj sudjelovao u zaustavljanju vojne kolone i oslobađanju vojarne u [adresa], a riječ je o događajima iz rujna 1991. u kojima nije bilo izravne oružane borbe, ovaj Sud ne prihvaća kao uvjerljive i vjerodostojne odnosno bitne za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

12. Tužiteljica neosnovano prigovara i povredi članka 49. ZUP-a. Navedeni članak propisuje uvjete za neposredno rješavanje u postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju, riječ je o upravnom postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke radi ostvarivanja statusnih prava. Štoviše, u ovom postupku tijelo uopće nije postupalo neposredno, već je provelo ispitni postupak: saslušalo je predložene svjedoke (uključujući zapovjednika DT), izvršilo uvid u popis straža te uzelo izjavu tužiteljice na zapisnik.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 16. lipnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici,

2. Tuženiku,

3. U spis