REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-113/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja P i partneri, odvjetničko društvo, Zagreb, Ulica kneza Borne 5, OIB 08215005443, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 6.086,47 eura, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3113/2023-28 od 26. rujna 2025., 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3113/2023-28 od 26. rujna 2025. u točki I. izreke i u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.009,87 eura (tisućudevet eura i osamdesetsedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. do isplate.

II. Odbija se djelomično žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3113/2023-28 od 26. rujna 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 261,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3113/2023-28 od 26. rujna 2025. u dijelu točaka II. i III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.217,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 31. ožujka 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i trošak postupka u iznosu od 690,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 589,64 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3113/2023-28 od 26. rujna 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.869,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje plaćanje iznosa od 1.478,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.009,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 690,04 eura.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik.

3. Tuženik presudu pobija u točki I. i točki III. izreke s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava; bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Tužitelj presudu pobija u točkama II. i III. izreke - zbog pogrešne primjene materijalnog prava - bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio odredbu članka 1090. Zakona o obveznim odnosima, nego je umjesto nje pogrešno primijenio odredbe članka 29. stavka 1., članka 30. stavka 1. i članka 58. stavka 1. Zakona o porezu nadodanu vrijednost. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu i preinači pobijanu presudu u točki II. izreke na način da naloži tuženiku platiti tužitelju preostali iznos naknade štete u visini od 1.217,29 eura s pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka, odnosno podredno da ukine predmetnu presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj potražuje od tuženika trošak žalbenog postupka u iznos od 589,64 eura.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za plaćanjem iznosa od 6.086,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

11. Nije sporno između stranaka da je tužitelj vlasnik vozila marke HONDA CR-V reg. oznake [registarska oznaka] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 7. travnja 2020., da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev, te da je tuženik dostavio tužitelju obrazloženu ponudu, na koju je tužitelj izjavio prigovor.

12. Sporna je između stranaka aktivna legitimacija, odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te ima li tužitelj pravo potraživati iznos PDV-a.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/2013., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

14. Odredbom članka 11. stavka 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. istog Zakona određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu.

15. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Odredbom članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

17. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti.

U odnosu na tuženikovu žalbu:

18. Vezano uz tuženikov prigovor zastare, ističe se da je odredbom članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

19. Neosnovan je navod tuženika da je tužitelj postupak pokrenuo 11. travnja 2023. jer iz e-predmeta proizlazi da je tužitelj tužbu poslao Općinskom građanskom sudu u Zagrebu a da je ona zaprimljena 11. travnja 2023.

20. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo slanjem tužbe 7. travnja 2023. Kako se prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta dogodila 7. travnja 2020. pa je zastarni rok od tri godine počeo teći najranije 8. travnja 2020. Prema tome, nije protekao zastarni rok od tri godine, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

21. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sud trebao odrediti prekid postupka. Odredbom članka 212. točke 5. ZPP-a je propisano da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, a odredbom članka 158. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.; dalje: SZ) propisano je da pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Ovaj sud je izvršio uvid u mrežnu stranicu e-Oglasna ploča sudova, te utvrdio da na dan održavanja ročišta 28. kolovoza 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava kao i na dan donošenja ove drugostupanjske odluke, na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova nije objavljeno rješenje o otvaranju stečajnoga postupka nad tužiteljem. Prema tome, nije bilo ni uvjeta za prekid ovog parničnog postupka.

22. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da je na tužiteljevom vozilu nastala totalna šteta koja predstavlja vrijednost uništenog vozila umanjenu za vrijednost ostatka vozila koje je ostalo kod tužitelja. Prema tome, svu nastalu štetu dužan je snositi tuženik kao osiguravajuće društvo kod kojeg je štetnik, PPP, imala osigurano svoje vozilo policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti. U konkretnom slučaju, nastala je totalna šteta na tužiteljevom vozilu, a koju je štetu dužan tužitelju naknaditi tuženik. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša, proizlazi da totalna šteta iznosi 6.086,47 eura s PDV -om odnosno 4.869,18 eura bez PDV-a.

23. Stoga razlozima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog dijela presude. Valjalo je stoga temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na tužiteljevu žalbu:

24. Nadalje, suprotno žalbenom navodu tužitelja sud nije prekoračio tužbeni zahtjev za iznos od 261,36 eura iz razloga što se, iako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za taj iznos, tuženik povlačenju usprotivio te je sud pravilno o tužbenom zahtjevu u cijelosti meritorno odlučivao presudom, a ne rješenjem o povlačenju tužbenog zahtjeva u iznosu od 261,36 eura. Dakle, sud je o iznosu od 261,36 eura, za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, meritorno odlučio u okviru ukupno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.478,65 eura.

25. Nadalje, osnovano tužitelj navodi da tužitelj ima pravo na naknadu štete i za iznos PDV-a, jer je odredbom članka 1090. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

26. Iz navedene odredbe proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje tužiteljeve stvari. Tužitelj bez nadoknade iznosa koji predstavlja PDV ne može svoju materijalnu situaciju dovesti u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Navedena odredba zakona uspostavlja načelo potpune naknade. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove platio PDV, jer odredba članka 1090. Zakona o obveznim odnosima u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost (tako poslovni broj Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019.).

27. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 1.217,29 eura odbio kao neosnovan.

28. Obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za glavni tužbeni zahtjev, neosnovana je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka po kojoj tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova postupka u punom iznosu nego samo u razmjernom dijelu ovisno o uspjehu u postupku. Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, jer je njegov tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu, a u odnosu na preostali dio nisu nastali posebni troškovi.

29. Nadalje, osnovano tužitelj navodi da mu pripada pravo na naknadu putnog troška tužiteljevog punomoćnika osobnim automobilom u ukupnom iznosu od 165,00 eura za pristup na tri ročišta. Naime, prema Tbr. 49. i 50. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz. Za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar te trošak cestarine.

30. Punomoćnik tužitelja, odvjetnik, ima sjedište svojeg ureda u Zagrebu, dok je ova parnica vođena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, pa je očigledno da je punomoćnik tužitelja morao putovati iz Zagreba u Karlovac radi pristupa ročištima. Parnica se nije vodila u Karlovcu krivnjom tužitelja, već je to bila isključiva odluka suda, zbog čega tužitelju pripada pravo na naknadu putnih troškova punomoćnika u cijelosti, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga tužitelju pripada pravo i na naknadu putnog troška za pristup na tri ročišta u iznosu od 165,00 eura (110 km u oba smjera x 0,50 eura = 55,00 eura x 3 ročišta = 165,00 eura).

31. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a tužitelju pripada pravo na naknadu troška prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta po 200,00 eura za svako, što zajedno s PDV-om od 25% iznosi 1.000,00 eura. Tome treba pridodati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 54,97 eura, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, pristojbu na presudu u iznosu od 109,94 eura, trošak svjedoka u iznosu od 20,00 eura i putni trošak punomoćnika tužitelja u iznosu od 165,00 eura. Ukupno 1.699,91 eura.

32. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.009,87 eura, valjalo je primjenom članka 370. stavka 3. ZPP-a dosuditi mu još 690,04 eura.

33. Tužitelju pripada pravo i na trošak žalbenog postupka u iznosu od 589,64 eura na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Sudac

Kamelija Parać