REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2412/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1945/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1945/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1362/2019-38 od 13. ožujka 2025. u točki I. izreke (kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu).
2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu? Da li potrošač koji je zaključio Dodatak Ugovoru o konverziji ima pravo, u posebnom postupku, zahtijevati povrat onoga što je pretplaćeno temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno da li je u mogućnosti u posebnom postupku, pojedinačnom tužbom, dokazivati da u konverziji nije potpuno obeštećen?
Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?“ .
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovora na prijedlog.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama poslovni broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024. i Rev-274/2024-2 od 22. siječnja 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu.
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, koje problematizira učinak sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu, valja reći da prema odredbama članka 382. ZPP-a u vezi s člankom 400. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, što analogno vrijedi i za prijedlog za dopuštenje revizije. Dakle, radi se o rješenju kojim je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje pa se tim rješenjem postupak pravomoćno ne završava.
4.3. U odnosu na treće pitanje tužitelj nije naznačio određene razloge važnosti općenito postavljenog pitanja. Budući da se tužitelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti nekog višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, odnosno tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanje koje postavlja u smislu članka 387. ZPP-a, ne radi se o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
6. Tužiteljica u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena članka 19. stavka 2., članka 26. članka i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustava).
6.1. Pri tome treba reći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski sud je u pobijanoj presudi odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, presude su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da su tužiteljici povrijeđena prava na koja se poziva u prijedlogu za dopuštenje.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.
8. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na prijedloga za dopuštenje revizije, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
