REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2533/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske agencije za osiguranje depozita , OIB: 94819327944, Zagreb, Jurišićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica UG protiv tuženika Trgoproizvod d.o.o., OIB: 58573203709, Zagreb, Prilesje 97 a, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-723/2023-5 od 2. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5527/21-41 od 29. rujna 2022., 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-723/2023-5 od 2. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5527/21-41 od 29. rujna 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pravna pitanja:
1. „Da li se između stranaka zaključeni Ugovor smatra raskinutim zbog neispunjenja obveze od strane druge ugovorne strane kad ugovorna strana istoga Ugovora prema kojoj obveza nije u cijelosti ispunjena, bez da prethodno da jednostranu izjavu volje o raskidu Ugovora i ako isti nije raskinut po samom zakonu, podnese tužbu radi utvrđenja da je Ugovor raskinut i da li se tim jednostranim aktom, tužbom i to danom podnošenja iste, Ugovor smatra raskinutim?
2. Kao i da u tom slučaju druga ugovorna strana koja nije u cijelosti ispunila svoju obvezu, ima pravo tražiti da joj se vrati ono što je prethodno temeljem ranije zaključenog Ugovora isplatila onoj ugovornoj strani koja je podnošenjem tužbe faktično dala izjavu volje o raskidu Ugovora ili ne?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbi čl. 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvim pitanjem predlagatelj problematizira ocjenu činjeničnog stanja u konkretnom predmetu odnosno u kojim okolnostima se ugovor ima smatrati raskinutim, odnosno predstavlja li činjenica podnošenja tužbe jednostrani akt o raskidu ugovora. Navedene okolnosti nižestupanjski sudovi su utvrdili u konkretnom predmetu, a postavljeno pitanje se u suštini svodi na prigovor nepravilnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugo pitanje, povrata plaćenog nakon raskida ugovora, je pitanje koje ovisi od utvrđenja je li došlo do raskida ugovora ili ne. Obzirom je nižestupanjski sud zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do raskida ugovora, od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
