REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1225/2024-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, 09. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-03/08079089592, URBROJ: 341-99-

06/2-24-5027 od 1. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140- 02/24-03/08079089592, URBROJ: 341-12-06/2-24-25963 od 08. kolovoza 2024. kojim je odbijen njegov zahtjev za ponovni izračun starosne mirovine.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je otišao u starosnu mirovinu 01. srpnja 2016. i od tada je do 08. svibnja 2024. uz kraće prekide radio na četiri sata. Dva puta mu je izvršeno usklađenje mirovine i to: a) 17. veljače 2021. kada mu je rješenjem obračunat radni staž do 11. siječnja 2021. u iznosu 25 godina, 06 mjeseci i 24 dana te starosna mirovina u iznosu 3336,82 kuna i b) 27. siječnja 2023. kada mu je ustanovljen radni staž od 26 godina 07 mjeseci i 02 dana te starosna mirovina u iznosu 547,23 eura. Naglašava da više nije u radnom odnosu, ali mu tuženik nije priznao 7 mjeseci i 20 dana radnog staža (od 30. siječnja 2023. do 08. svibnja 2024.) na ime kojih je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje uplaćeno 9.207,76 eura (uplate u l. stup mirovinskog osiguranja). Stoga predlaže Sudu poništiti prvostupanjsko i osporeno rješenje te mu priznati radni staž od 30. siječnja 2023. do 08. svibnja 2024. u iznosu 7 mjeseci i 20 dana, a sukladno tome i uvećati mirovinu ili mu vratiti iznos od 9 207,76 eura uz zakonsku zateznu kamatu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj 268844 od 20. srpnja 2016. počevši od 10. srpnja 2016. priznato pravo na starosnu mirovinu prema članku 33. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) na temelju mirovinskog staža koji iznosi ukupno 23 godine, 3 mjeseca i 23 dana.

3.1. U razdoblju od 01. srpnja 2016. do 12. rujna 2016. i od 22. rujna 2016. do 10. siječnja 2021. tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca Agro-Čepin d.o.o, Osijek na 4 sata, tj. nepuno radno vrijeme, što iznosi 2 godine, 3 mjeseca i 1 dan.

3.2. Člankom 100. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje u tekstu ZOMO) je propisano da se korisniku starosne mirovine može nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje odrediti nova mirovina ako je navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu i ispunjava uvjete starosti i mirovinskog staža za starosnu mirovinu.

3.3. Rješenjem Područne službe u Osijeku, broj 268844 od 17. veljače 2021. ponovno je tužitelju određena starosna mirovina od 11. siječnja 2021., sukladno članku 100. stavku 3. ZOMO-a, te je istim rješenjem utvrđeno da ukupno navršeni mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO-a do dana 11. siječnja 2021. iznosi ukupno 25 godina, 6 mjeseci i 24 dana.

3.4. U razdoblju od 12. siječnja 2021. do 26. siječnja 2023. tužitelj je ponovno bio u osiguranju na nepuno radno vrijeme kod poslodavca Agro-Čepin d.o.o, Osijek.

3.5. Rješenjem Područne službe u Osijeku, broj 268844 od 15. ožujka 2023., počevši od 27. siječnja 2023. tužitelju je određena starosna mirovina, u skladu s člankom 100. stavkom 3. ZOMO-a, temeljem ukupno navršenog mirovinskog staža koji do dana 27. siječnja 2023. iznosi ukupno 26 godina, 7 mjeseci i 2 dana.

3.6. Na temelju navedenog, utvrđeno je da je rješenjima prvostupanjskog tijela od 17. veljače 2021. i 15. ožujka 2023. temeljem članka 100. st. 3. ZOMO-a već određena nova svota mirovine za razdoblja rada na nepuno radno vrijeme (u razdobljima od 1. srpnja 2016. do 12. rujna 2016., od 22. rujna 2016. do 10. siječnja 2021. i od 11. siječnja 2021. do 26. siječnja 2023.).

3.7. Nakon ponovnog određivanja starosne mirovine rješenjem Područne službe u Osijeku od 15. ožujka 2023., u razdoblju od 30. siječnja 2023. do 8. svibnja 2024. tužitelj je bio zaposlen na nepuno radno vrijeme 7 mjeseci i 20 dana.

3.8. S obzirom da tužitelj nije ostvario godinu dana staža osiguranja (u razdoblju od 30. siječnja 2023. do 8. svibnja 2024.) tuženik smatra da je njegov zahtjev za ponovno određivanje mirovine pravilno odbijen na temelju članka 100. stavka 3. ZOMO-a.

3.9. Pri tome tuženik naglašava da ZOMO ne propisuje mogućnost povrata uplaćenih doprinosa.

3.10. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika na kojoj su stranke u bitnom ostale pri svojim navodima i prijedlozima iz dostavljenih podnesaka. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka kojeg je tuženik priložio uz odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na ponovno određivanje i uvećanje starosne mirovine za razdoblje rada s nepunim radnim vremenom od 30. siječnja 2023. do 08. svibnja 2024. Tužitelj smatra da mu je tuženik nezakonito odbio priznati 7 mjeseci i 20 dana radnog staža ostvarenog radom na nepuno radno vrijeme u razdoblju od 30. siječnja 2023. do 08. svibnja 2024., dok tuženik ističe da se prema članku 100. stavku 3. ZOMO-a nova mirovina može odrediti isključivo ako je korisnik nakon stjecanja prava navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja. Budući da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario samo 7 mjeseci i 20 dana staža osiguranja, njegov je zahtjev za ponovni izračun mirovine odbijen.

7. Tužitelj ne osporava matematički izračun efektivnog staža, već pravne posljedice te činjenice. Stoga nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 30. siječnja 2023. do 08. svibnja 2024. radio na nepuno radno vrijeme (četiri sata dnevno) te je time preračunato ostvario ukupno 7 mjeseci i 20 dana staža osiguranja.

8. Dakle, sporna odredba koja je mjerodavna za odlučivanje o ponovnom određivanju starosne mirovine korisniku koji je stupio u radni odnos nakon umirovljenja sadržana je u članku 100. stavku 3. ZOMO-a (odnosno članku 101. stavku 3. novog Zakona o mirovinskom osiguranju – „Narodne novine“ 96/25.). Prema toj zakonskoj odredbi korisniku starosne mirovine može se nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti po osnovi koje je obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje odrediti nova mirovina ako je navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu i ispunjava uvjete starosti i mirovinskog staža za starosnu mirovinu. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima prije i poslije ostvarivanja prava na starosnu mirovinu.

9. Iz citirane zakonske norme proizlazi da zakonodavac postavlja jasnu i izričitu kumulativnu pretpostavku materijalnopravne naravi da korisnik mora nakon stjecanja prava na mirovinu (odnosno nakon posljednjeg ponovnog određivanja mirovine) navršiti najmanje jednu godinu staža osiguranja.

10. Budući da ostvarenih 7 mjeseci i 20 dana staža ne doseže zakonom propisani prag od najmanje jedne godine, tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva nije ispunio materijalnopravne uvjete za donošenje novog rješenja o mirovini.

11. Stoga je tuženik zakonito postupio kada je ovdje osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja.

12. Važno je naglasiti da ostvareni staž u trajanju od 7 mjeseci i 20 dana ostaje evidentiran u evidencijama HZMO-a te će tužitelj steći pravo na ponovni izračun i uvećanje mirovine ukoliko eventualnim daljnjim radom navrši preostali dio staža osiguranja (najmanje 4 mjeseca i 10 dana), čime će dosegnuti zakonski minimum od najmanje jedne pune godine novog staža.

13. U pogledu tužiteljevog prigovora da mu se uplaćeni doprinosi moraju vratiti, valja reći da sustav I. stupa mirovinskog osiguranja ne funkcionira na načelima privatnopravnih ugovornih odnosa niti individualne kapitalizirane štednje. Doprinosi su javna davanja namijenjena financiranju rashoda cjelokupnog sustava, te se na njih ne primjenjuje građanskopravno načelo ekvivalentnosti činidbe i protučinidbe. Tuženik je u pravu kada tvrdi da ZOMO precizno propisuje pretpostavke za ponovno određivanje mirovine nakon naknadnog zaposlenja, ali istodobno ne predviđa institut povrata zakonito uplaćenih doprinosa ako osiguranik ne ostvari uvjete za uvećanje mirovine. Stoga su uplate u iznosu od 9.207,76 eura izvršene na temelju kogentnih zakonskih propisa koji obvezuju na plaćanje doprinosa tijekom radnog odnosa. Dakle, pravna osnova plaćanja proizlazi iz samog zakona i nije naknadno otpala.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26.).

U Osijeku 09. lipnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis