REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-317/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja Autoprijevoznika ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika LOŠINJ – BETON d.o.o. u stečaju, OIB: 22126413829, Priko 63, Mali Lošinj, kojeg zastupa punomoćnik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković i Bezjak iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-95/2025-56 od 22. listopada 2025., 1. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-95/2025-56 od 22. listopada 2025. u točki I. izreke.
II. Odbacuje se žalba tužitelja kao nedopuštena u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-95/2025-56 od 22. listopada 2025.
Obrazloženje
1. U točki. I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-95/2025-56 od 22. listopada 2025. naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.809,03 EUR. U točki II. izreke pobijanog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 EUR.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju čl. 155. i 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) iz kojih proizlazi da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
3. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome navodi da je sporošću postupanja prvostupanjskog suda tuženik neopravdano nagrađen troškovima postupka jer sud nije bio dovoljno ažuran prilikom donošenja rješenja o nastavku postupka, a sve s obzirom da je postupak više puta bio prekidan zbog otvaranja predstečajnih postupaka nad tuženikom. Tužitelj tvrdi da neažurnost suda u donošenju drugostupanjske odluke je u konačnici, zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, dovelo do rezultata da sud smatra da je tužitelj povukao tužbu te je u postupku tuženik neopravdano nagrađen troškovima. Također, prigovara primjeni nove Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je u toj tarifi propisan veći iznos boda za provedene radnje te tužitelj navodi da je pravilno primijeniti onu tarifu koja je bila na snazi u trenutku obavljanja odvjetniče radnje i usluge. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenja na način da odbije parnične troškove tuženika, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu je izjavio tuženik u kojem pobija žalbene navode tužitelja.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, a djelomično je i nedopuštena.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje je pravilno i zakonito.
7. Neosnovani su žalbeni navodi kojima žalitelj ističe da je zbog neažurnosti prilikom donošenja rješenja o nastavku postupka došlo do toga da je tužitelj dužan naknaditi parnični trošak tuženiku. Naime, takvi žalbeni navodi nisu usmjereni na osporavanje izreke prvostupanjskog rješenja te su u cijelosti stoga irelevantni. Ovaj sud ispituje samo valjanost pobijanog rješenja, dakle, da li je prvostupanjski sud pravilno i zakonito donio dopunsko rješenje o troškovima postupka te se u tome dijelu žalbeni navodi tužitelja uopće ne odnose na pobijano rješenje.
8. Također, neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno prilikom određivanja visine troškova postupka primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje u tekstu: Tarifa) koja je bila na snazi u trenutku donošenja rješenja o troškovima postupka, a ne onu tarifu koja je bila na snazi u trenutku obavljanja parnične radnje. U Tbr. 52. st. 3. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
9. Stoga, ispitujući pobijanu odluku ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio Tarifu koja je bila na snazi u trenutku donošenja rješenja o troškovima postupka, a sve sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife.
10. S obzirom na sve navedeno odlučeno je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP -a kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
11. Tužitelj svojom žalbom u cijelosti pobija prvostupanjsko rješenje pa tako i točku II. izreke pobijanog rješenja kojom je određeno da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR. Tužitelj ne raspolaže pravnim interesom za izjavu žalbe protiv dijela odluke kojom je uspio u sporu. Stoga, potrebno je na temelju čl. 380. t. 1. ZPP-a u vezi s čl. 353. st. 3. ZPP-a odbaciti u tome dijelu žalbu tužitelja kao nedopuštenu te je zato odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 1. lipnja 2026.
Sudac
Mirna Maržić
