REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1957/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-205/2025-73 od 26. studenoga 2025., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-205/2025-76 od 2. travnja 2026., 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-205/2025-73 od 26. studenoga 2025., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-205/2025-76 od 2. travnja 2026.:

a) u točki I. njezine izreke

b) u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.463,20 EUR te zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. studenog 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-205/2025-73 od 26. studenoga 2025., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-205/2025-76 od 2. travnja 2026., u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 93,75 EUR i zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. studenog 2025. do isplate te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom, koju je ispravio rješenjem poslovni broj P-205/25-76 od 2. travnja 2026., odlučio:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, isplatiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 436,16 EUR/3.286,26 kn uz pripadajuću zateznu kamatu od 22. veljače 2013. nadalje u visini od 12%, a u slučaju promjene prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.556,95 EUR sa zateznom kamatom od 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka za iznos od 343,75 EUR sa zateznom kamatom od 26. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Prema obrazloženju pobijane presude predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu stvarne štete i to razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku CA, za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012. u vezi s ozljedom na radu iz prometne nezgode koja se dogodila 27. studenog 1998., a koju je nesporno prouzročio tuženikov osiguranik DA.

3. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu zaključivši da tužitelj nije dokazao pretpostavke propisane odredbom članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 78/09; u daljnjem tekstu: ZOOP) odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući da nema razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva u iznosu od 436,16 eur, a koji iznos predstavlja razmjerni dio invalidske mirovine.

4.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propustivši primijeniti odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naglašava da iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i to poslovni broj U-I-856/16 od 7. veljače 2017. i poslovni broj U-III-1088/17 od 28. rujna 2021. proizlazi da navedena odredba nije protuustavna te da se visina štete utvrđuje prema stavku 2. tog članka.

4.2. Osporava presudu u dijelu kojim su tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka za podnesak od 2. ožujka 2015. i za ročište održano 30. studenoga 2015. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je neosnovana, osim u dijelu kojim se osporava odluka o troškovima parničnog postupka.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ranije u ovoj pravnoj stvari odnosno prije donošenja pobijane presude:

- ovaj sud je donio presudu poslovni broj Pž-3413/19-2 od 7. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu: ranija presuda ovog suda; list 211. - 215. spisa) kojom je preinačio presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2350/18-40 od 1. ožujka 2019. (u daljnjem tekstu: ranija prvostupanjska presuda; list 195. - 199. spisa)

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio rješenje poslovni broj Rev-265/23-2 od 3. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: revizijska odluka; list 296. - 299. spisa) kojim je ukinuo raniju presudu ovog suda te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje

- ovaj sud donio rješenje poslovni broj Pž-4501/24-2 od 4. prosinca 2024. (list 304. - 310. spisa) kojim je ukinuo raniju prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao najvišeg suda koji na temelju Ustava Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, izraženom u revizijskoj odluci, s kojim shvaćanjem se ovaj sud uskladio, u sporovima kojeg Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (tužitelj) vodi protiv društava za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

9.1. Stoga se na predmetni obveznopravni odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredbe članka 27. tog Zakona kojima je propisano:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Nakon što je u ovoj pravnoj stvari rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-4501/24-2 od 4. prosinca 2024. ukinuta ranija presuda prvostupanjskog suda tužitelj je odustao od ranijih dokaznih prijedloga te nije predložio nikakve druge dokaze radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Zbog toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, u smislu citirane odredbe, nije dokazao osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

11. U odnosu na žalbene navode naglašava se da iz ustavnosudske prakse, na koju se tužitelj poziva u žalbi, ne proizlazi da se u predmetnim sporovima između tužitelja i društava za osiguranje (zahtjev za naknadu razmjernog iznosa tužiteljevom osiguraniku isplaćene invalidske mirovine-točka 2. ove presude) primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju.

11.1. S tim u vezi ukazuje se na načelna shvaćanja koja su, primjerice, izražena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/21 od 1. travnja 2026. „Kad je riječ o tumačenju i primjeni prava na konkretne slučajeve, Ustavni sud, u načelu, ne smije zamijeniti pravna stajališta nadležnih sudova svojima sve dok sudske odluke ne otkrivaju bilo kakvu arbitrarnost, a dostatno su obrazložene i, po potrebi, upućuju na relevantnu sudsku praksu. Ustavni sud podsjeća da nije njegova zadaća preuzeti ulogu sudova, koji su prvi pozvani interpretirati zakone. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takve interpretacije sudova suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.“.

12. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka osnovani su tužiteljevi žalbeni navodi kojima osporava pravilnost presude u dijelu kojim je tuženiku priznat trošak za sastav podneska od 3. ožujka 2015. (list 122. spisa) u iznosu od 31,25 eur. Naime, tuženik je na pripremnom ročištu 12. rujna 2013. (list 33. spisa) izričito osporio odgovornost svojeg osiguranika za nastanak prometne nezgode da bi naknadno u predmetnom podnesku samo naveo da priznaje odgovornost u ovoj pravnoj stvari slijedom čega da nije potrebno izvoditi dokaz prometnim vještačenjem. Stoga se radi o trošku kojeg je tuženik sam prouzročio slijedom čega nema pravo zahtijevati njegovu naknadu od tužitelja.

12.1. Također, osnovani su tužiteljevi žalbeni navodi kojima osporava pravilnost presude u dijelu kojim je tuženiku, primjenom odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 38/23; u daljnjem tekstu: Odvjetnička tarifa), priznat trošak za zastupanje na ročištu 30. studenoga 2015. (list 132. i 133. spisa) u iznosu od 100,00 eur te porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 eur. Naime, radi se o ročištu na kojem je bilo govora samo o procesnim pitanjima zbog čega je osnovan tuženikov zahtjev za naknadu za zastupanje na navedenom ročištu u iznosu od 50,00 eur prema Tbr. 9. točka 2. Odvjetničke tarife te porez na dodanu vrijednost u iznosu od 12,50 eur prema Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Dakle, tuženiku za zastupanje na navedenom ročištu pripada iznos od 62,50 eur, a ne kako je to odredio prvostupanjski sud u iznosu od 125,00 eur.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude dok je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas