Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-287/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JĐ i dr., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1., 2. i 3. okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-1079/2012 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog JĐ, 2. okrivljenog ŽĐ i 3. okrivljenog DĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašeni su krivim 1. okrivljeni JĐ, 2. okrivljeni ŽĐ i 3. okrivljeni SĐ zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, sve činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. okrivljeni JĐ, na temelju odredbe članka 247. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 1. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

2. okrivljeni ŽĐ, na temelju odredbe članka 247. stavak 2. KZ/11 , osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 godina ne počini novo kazneno djelo. 3. okrivljeni SĐ, na temelju odredbe članka 247. stavak 2. KZ/11, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 3. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećenom TRIGLAV OSIGURANJU d.d., iz Zagreba, djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 25.350,19 eura (dvadesetpettisućatristotinepedeset eura i devetnaest centi), te je naloženo 1. okrivljenom JĐ da navedeni novčani iznos isplati imenovanim oštećeniku u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje u parnicu. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP-a oštećenom TRIGLAV OSIGURANJU d.d., iz Zagreba, djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.952,42 eura (desettisuća devetstopedesetdva eura i četrdesetdva centa) te je naloženo 2. okrivljenom ŽĐ da navedeni novčani iznos isplati imenovanim oštećeniku u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje u parnicu. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2 . ZKP-a oštećenom Croatia osiguranju d.d. Zagreb, djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 12.467,58 eura (dvanaesttisućačetiri stotinešezdesetsedam eura i pedesetosam centi) te je naloženo 3. okrivljenom DĐ da navedeni novčani iznos isplati imenovanim oštećeniku u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje u parnicu.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavak 4. ZKP-a o nastalim troškovima ovog kaznenog postupka sud će odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljeni JĐ putem branitelja Dražena Srba, odvjetnika iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, da se preinači na način da se 1. okrivljenika oslobodi optužbe. Ujedno je branitelj okrivljenika zatražio obavijest o sjednici vijeća o kojoj je uredno obaviješten, ali na istu nije pristupio te je izvijestio sud da se sjednica vijeća može održati i bez njegovog branjenika.

2.1. 2. okrivljeni ŽĐ žalbu je podnio putem branitelja Željka Erora, odvjetnika iz Osijeka, zbog svih žalbenih osnova, te je u žalbi predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. 3. okrivljeni DĐ žalbu je podnio putem branitelja Antuna Babića, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije u pravu 1. okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka.

6.1. U žalbi se ističe da pobijana presuda sadrži proturječnost i nejasnoće u obrazloženju, dakle da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. 1. okrivljenik proturječnost pobijane presude nalazi u tome da je u pobijanoj presudi navedeno da je uvjeravao oštećenika da će preuzete obveze biti ispunjene dovodeći time predstavnike oštećenika u zabludu, a istovremeno iskaz svjedoka EĐ koji iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim navodi da je JĐ bio "kulturan i susretljiv, pa niti u jednom trenutku nije pomislio da ima prijevarnu namjeru", pa ta proturječnost između zaključka suda o namjeri i sadržaja ključnog dokaza čini razloge presude nerazumljivim. Daljnju proturječnost 1. okrivljenik nalazi u tome što prvostupanjski sud navodi da predstavnik Triglav osiguranja EĐ nije imao saznanja o blokadi žiro-računa tvrtke Četverokut u vrijeme nastanka njihovog međusobnog poslovnog odnosa, a svjedok ĐĐ i VĐ jasno navode da je direktor EĐ bio upoznat s blokadom te da je zbog toga dogovoreno plaćanje kompenzacijom. Stoga ističe da sud neuvjerljivo odbacuje te iskaze kao pogodovanje okrivljeniku umjesto da pruži jasne i konkretne razloge zašto ih smatra manje vjerodostojnim od vlastitog zaključka.

6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama 1. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a jer pobijana presuda nije nejasna niti proturječna.

6.3. Naime, proturječnosti na koje ukazuje 1. okrivljenik u žalbi zapravo predstavljaju ocjenu dokaza sa kojom se okrivljenik ne slaže na način da 1. okrivljenik smatra da ih je prvostupanjski sud dokaze trebao drugačije cijeniti, odnosno smatra da je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanih svjedoka trebao utvrditi drugačije činjenično stanje od onog koje je prvostupanjski sud utvrdio , pa se stoga ne radi o nejasnoći i proturječju u presudi prvostupanjskog suda. Međutim, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP -a i nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.4. Nadalje, nije u pravu niti 2. okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.5. 2. okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP-a jer da prilikom donošenja presude nije primijenio članak 3. stavak 2. i 3. ZKP-a, a što je utjecalo na presudu. Ističe da sud iz provedenog dokaznog postupka nije mogao sa sigurnošću donijeti osuđujuću presudu, odnosno da je 2. okrivljenika trebao osloboditi optužbe obzirom da je teret dokaza u postupku na strani tužitelja i da dvojbu u postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud treba rješavati presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Nadalje navodi da je u ovom postupku na 2. okrivljenika primijenjen KZ/97, a da je 2. okrivljenik stava da nije dokazano da bi iznos za koji se on tereti predstavljao znatnu štetu kada se uzme u obzir bonitet osiguratelja koji slijedom svoje registrirane djelatnosti isplaćuje štete u značajno većem iznosu od navedenog, a bez ugroze svog poslovanja u smislu solventnosti.

6.6. Međutim, suprotno tvrdnji 2. okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP-a jer pri donošenju presude nije primijenio niti je nepravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku niti je na raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 3. stavak 3. ZKP-a, a u pogledu postojanja dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela jer je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice u ovom postupku utvrdio sa potpunom sigurnošću i to na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza i o tome u cijelosti dao valjane razloge pri čemu se na okrivljenika primjenjuje KZ/11, a ne kako to tvrdi okrivljenik KZ/97.

7. Nadalje, nisu u pravu 1., 2. i 3. okrivljenici kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

7.2. Naime, iako 1. okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret dok se 2. i 3. okrivljenicima sudilo u odsutnosti u ovom postupku, s time da je prvostupanjski sud pročitao obranu 2. okrivljenika danu tijekom prethodnog postupka, ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio njihove obrane smatrajući ih usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

8. Naime, iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Daria Dumančića proizlazi da su 1., 2. i 3. okrivljenici bili odgovorne osobe u tvrtkama Četverokut, Denis turizam i Monte Carlo, te da su sa osiguravajućim društvima zaključili police osiguranja koje su ostale neplaćene i to tvrtka Četverokut je sa Triglav osiguranjem sklopila 73 police od čega je ostao neplaćen iznos 191.001,40 kuna, tvrtka Denis turizam je sa Triglav osiguranjem sklopila 35 polica od čega je ostalo neplaćeno 82.521,90 kuna, a tvrtka Monte Carlo je sa Croatia osiguranjem sklopila 35 polica od čega je ostalo neplaćeno 93.937,06 kuna. Djelomično plaćanje premija osiguranja od strane tvrtke Denis turizam i Monte Carlo izvršeno je gotovinskim uplatama, dok je TD Četverokut d.o.o. plaćanje prema Velebit osiguranju izvršilo putem svog žiro računa dok isto nije bilo u blokadi . Žiro račun TD Četverokut u vrijeme zaključenja polica sa Velebit osiguranjem i sa Croatia osiguranjem nije bio u blokadi, no sa istog su gotovinski podizana sredstva. U vrijeme zaključenja polica sa Triglav osiguranjem, žiro račun tvrtke Četverokut je bio u neprekidnoj blokadi od 29. prosinca 2008.. U vrijeme sklapanja polica osiguranja žiro račun tvrtke Denis turizam je bio u blokadi od 14. lipnja 2010. , dok je tvrtka TD Monte Carlo bila u blokadi od 30. lipnja 2005. Nadalje, vještak u svom nalazu navodi da temeljem dokumentacije koju je imao na raspolaganju nije mogao utvrditi jesu li trgovačka društva Četverokut d.o.o. Osijek, Denis turizam d.o.o. Zagreb, i Monte Carlo d.o.o. Osijek podmirivala svoja dugovanja prema fizičkim i pravnim osobama koje su navedene kao osiguranici u tim policama. Obzirom da sredstva nisu pristizala na račun tih trgovačkih društava sa računovodstveno financijskog stajališta moglo se samo raditi o podmirivanju privatnih obveza. Nadalje navodi da je tijekom vještačenja imao na raspolaganju ukupno 18 gotovinskih računa kojima je trgovačko društvo Denis turizam naplatilo premije osiguranja u iznosu 33. 415.23 kune. Obzirom da je žiro račun TD Denis turizam bio u blokadi na isti nisu stizala sredstva za police izdane od istog. Nadalje, i na žiro račun TD Monte Carlo nisu stizala novčana sredstva za izdane police osiguranja. Na žiro račun TD Četverokut djelomično su do njegove blokade stizala sredstva od polica osiguranja, a što je vidljivo iz uplate TD Rulen putem cesije i autoprijevoznika Butković Ivana. Vrijednost imovine TD Četverokut za vrijeme poslovanja i Denis turizam d.o.o. sa osiguravajućim društvima nije bilo moguće utvrditi budući da TD Četverokut u periodu od 2009. do 2011. nije predavao godišnja izviješća. Osim toga, vještak je u svom nalazu naveo da je tijekom vještačenja utvrđivao promet na žiro računu TD Četverokut te je utvrdio da je sav priliv novčanih sredstava za vrijeme poslovanja sa oštećenim osiguravajućim kućama narednog dana bio podizan gotovinski. Dodao je da je TD Četverokut platilo oštećenim osiguravajućim kućama, ukupan iznos 26.790,20 kuna. Nadalje, uplate izvršene od strane Denis turizam vršene su gotovinski, a ukupne uplate iznose 12.448,08 kuna. Tijekom vještačenja vještak nije pronašao podatak o podmirenje duga putem kompenzacije. Navodi da je tijekom vještačenja utvrdio samo da su postojale kompenzacije između TD Četverokut sa oštećenim osiguravajućim društvima, ali nije pronašao kompenzacije zaključene između TD Monte Carlo i Croatia osiguranja. Osim toga, naveo je da nema nikakvih podataka o stanju imovine TD Denis turizam budući da nitko prilikom izrade nalaza i mišljenja, kao i dopune nije dostavio podatke iz kojih bi mogla utvrditi eventualna vrijednost imovine TD Denis turizam. Dodao je da iz ukupnih obveza vidi kako su obveze tvrtke daleko veće od ukupnih potraživanja, odnosno da obveze prema dobavljačima iznose 2.251.715,44 kune, dok potraživanja od kupaca iznose 1.215.176,96 kuna.

8.1. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka koji je temeljen na pravilima struke, te pribavljenoj materijalnoj dokumentaciji. Osim toga, iz iskaza svjedoka EĐ koji iskaz ispravno prvostupanjski sud prihvaća, proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bio direktor podružnice Triglav osiguranja, da je poslovno surađivao sa 1. okrivljenikom koji mu se predstavio kao direktor tvrtke Četverokut d.o.o. i dogovarao stupanje u poslovne odnose sa Triglav osiguranjem u pogledu polica osiguranja od automobilske odgovornosti, te je predstavio svoju tvrtku sa velikim godišnjim prometom osiguranih vozila, a uvjetovao je poslovanje sa Triglav osiguranjem da se vrši obročna otplata premije osiguranja. Pri tome je svjedok naveo da nije sklopljen nikakav poseban ugovor o obročnoj otplati niti je vršena provjera boniteta tvrtke Četverokut d.o.o. jer je 1. okrivljeni JĐ naveo da je to novija tvrtka i da nije blokirana. Ukupna vrijednost izdanih polica bila je 210.185,28 kuna te od tog iznosa u novcu nije plaćeno ništa od strane tvrtke Četverokut d.o.o. Tek naknadnim angažiranjem je kroz kompenzaciju putem prijevoza sa tvrtkom Četverokut d.o.o. i njihovim poslovnim partnerima kroz prijevoz uplaćen iznos 19.183,88 kuna, a ostao je dug u iznosu 191.001, 40 kuna. Naveo je da je tijekom tog perioda kontaktirao sa 1. okrivljenim JĐ koji mu je predlagao različite načine plaćanja, ali u konačnici ništa nije plaćeno niti zatvoreno predloženo kompenzacijama. Naveo je i da nije znao da je tvrtka Četverokut d.o.o. u neprekidnoj blokadi od 2. prosinca 2008., dakle u vrijeme trajanja njihovog poslovnog odnosa. Isto tako, u odnosu na 2. okrivljenika ŽĐ svjedok navodi da je s 2. okrivljenim ŽĐ telefonski razgovarao radi pokušaja rješavanja nastalog duga kompenzacijom, no vrlo brzo je došlo do prekida suradnje i prekida naplate putem kompenzacije jer se više nitko nije javljao na telefon, a kada je plaćanje došlo u probleme, Triglav osiguranje se od TD Denis turizam nije moglo naplatiti niti novčanim sredstvima na računu, a niti kompenzacijom, te je uz to TD Denis turizam bio blokiran. Isto tako u odnosu na 3. okrivljenog SĐ, iz iskaza svjedoka ĆĐ proizlazi da je 3. okrivljenik osobno pristupio Croatia Osiguranju, zanimao se za uvjete poslovanja od automobilske odgovornosti, te mu je rekao da TD Montecarlo ima kooperante koji bi željeli preko njega zaključiti police osiguranja, te da osiguranje želi plaćati obročno na deset rata. Predao je bjanko zadužnicu, a prilikom te predaje nije provjeravao bonitet tvrtke Montecarlo, a niti je 3. okrivljeni DĐ o bonitetu svoje tvrtke išta govorio, da bi kasnije kada je zadužnica poslana na naplatu utvrdio da naplata putem žiro računa tvrtke nije moguća jer je tvrtka u blokadi. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka EĐ i ĆĐ koji imaju neposredna saznanja o poslovnom odnosu sa 1., 2. i 3. okrivljenicima, pa imajući u vidu nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, te ostale provedene dokaze, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da su 1., 2. i 3. okrivljenici počinili kaznena djela upravo na način kako im se stavlja na teret jer je nesporno da su pravnim osobama, odnosno da su tvrtkama predstavnicima Triglav osiguranje d.d. i Croatia osiguranja, s ciljem da svojim pravnim osobama pribave protupravnu imovinsku korist, doveli ih lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ih u zabludi i time ih naveli da na štetu svoje imovine nešto učine, čime je prouzročena znatna šteta. Naime, 1., 2. i 3. okrivljenici su predstavnicima osiguravajućih društava lažno prikazivali da će police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti platiti, te ih naveli na sklapanje pravnog posla koji je u konačnici i sklopljen, međutim prema unaprijed donesenoj odluci da police osiguranja nisu platili, dok je djelomično napaćen samo određeni novčani iznos preko kompenzacija u prijevozu jer su i u trenutku zaključenja pravnih poslova njihove tvrtke bile u neprekidnoj blokadi zbog čega plaćanje niti putem izdane bjanko zadužnice nije bilo moguće, a niti na drugi način čime su svojim postupanjem ostvarili sva obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. KZ/11 zbog čega ih je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivim i za sva svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Zbog navedenog nisu osnovane žalbe 1., 2. i 3. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nadalje, nisu u pravu niti okrivljenici kada se žale zbog odluke o kazni.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je 1. okrivljeniku cijenio činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio osoba mlađe životne dobi, da je obiteljski čovjek, otac jednog malodobnog djeteta, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu višestruku osuđivanost i za istovrsna kaznena djela. 2. okrivljeniku je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio osoba mlađe životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu višestruku osuđivanost, također i zbog istovrsnog kaznenog djela. 3. okrivljeniku prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio osoba mlađe životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenio njegovu višestruku osuđivanost za istovrsna kaznena djela. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud je 1., 2. i 3. okrivljenike osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 1. godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu okrivljenicima na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni 1., 2. i 3. okrivljenici u trajanju 1 godine neće izvršiti ukoliko u roku 5 godina ne počine novo kazneno djelo.

9.2. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da kazne na koje su okrivljenici osuđeni, suprotno njihovim tvrdnjama, nisu prestrogo odmjerene. Naime, u tom dijelu prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je vodio računa o svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima. Niti sami okrivljenici u svojim žalbama ne ističu neke nove okolnosti koje sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Stoga, upravo na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te na činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela proteklo više od 15 godina, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznama na koje su osuđeni 1., 2. i 3. okrivljenici presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jer upravo takovu kaznu obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega su žalbe 1., 2. i 3. okrivljenika neosnovane i u tom dijelu.

10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede odredaba iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše