Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, koju zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica iz Osijeka, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-16 od 17. listopada 2025., te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-18 od 17. listopada 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I. Žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-16 od 17. listopada 2025., i rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-18 od 17. listopada 2025.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-16 od 17. listopada 2025., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da tužiteljici PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, tužiteljici PU iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti dodatak na plaću za vremensko razdoblje od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. u ukupnom bruto iznosu od 6.285,80 eur (slovima: šesttisućadvjestoosamdesetpeteuraosamdesetcenti) sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi;

- iznos od 144,59 eur od dana 16. rujna 2020. do isplate

- iznos od 144,92 eur od dana 16. listopada 2020. do isplate

- iznos od 145,14 eur od dana 16. studenog 2020. do isplate

- iznos od 145,80 eur od dana 16. prosinca 2020. do isplate

- iznos od 139,44 eur od dana 16. siječnja 2021. do isplate

- iznos od 153,42 eur od dana 16. veljače 2021. do isplate

- iznos od 151,12 eur od dana 16. ožujka 2021. do isplate

- iznos od 151,64 eur od dana 16. travnja 2021. do isplate

- iznos od 157,71 eur od dana 16. svibnja 2021. do isplate

- iznos od 151,12 eur od dana 16. lipnja 2021. do isplate

- iznos od 151,12 eur od dana 16. srpnja 2021. do isplate

- iznos od 157,16 eur od dana 16. kolovoza 2021. do isplate

- iznos od 151,67 eur od dana 16. rujna 2021. do isplate

- iznos od 152,01 eur od dana 16. listopada 2021. do isplate

- iznos od 155,84 eur od dana 16. studenog 2021. do isplate

- iznos od 151,80 eur od dana 16. prosinca 2021. do isplate

- iznos od 152,85 eur od dana 16. siječnja 2022. do isplate

- iznos od 152,38 eur od dana 16. veljače 2022. do isplate

- iznos od 151,80 eur od dana 16. ožujka 2022. do isplate

- iznos od 151,80 eur od dana 16. travnja 2022. do isplate

- iznos od 156,42 eur od dana 16. svibnja 2022. do isplate

- iznos od 161,31 eur od dana 16. lipnja 2022. do isplate

- iznos od 157,87 eur od dana 16.srpnja 2022. do isplate

- iznos od 159,07 eur od dana 16. kolovoza 2022. do isplate

- iznos od 162,82 eur od dana 16. rujna 2022. do isplate

- iznos od 152,33 eur od dana 16. listopada 2022. do isplate

- iznos od 168,09 eur od dana 16. studenog 2022. do isplate

- iznos od 168,70 eur od dana 16. prosinca 2022. do isplate

- iznos od 166,81 eur od dana 16. siječnja 2023. do isplate

- iznos od 170,52 eur od dana 16. veljače 2023. do isplate

- iznos od 166,72 eur od dana 16. ožujka 2023. do isplate

- iznos od 166,32 eur od dana 16. travnja 2023. do isplate

- iznos od 173,50 eur od dana 16. svibnja 2023. do isplate

- iznos od 170,78 eur od dana 16. lipnja 2023. do isplate

- iznos od 171,45 eur od dana 16. srpnja 2023. do isplate

- iznos od 182,69 eur od dana 16. kolovoza 2023. do isplate

- iznos od 171,45 eur od dana 16. rujna 2023. do isplate

- iznos od 171,82 eur od dana 16. listopada 2023. do isplate

- iznos od 181,93 eur od dana 16. studenog 2023. do isplate

- iznos od 91,87 eur od dana 16. prosinca 2023. do isplate

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur (slovima: tisućudvjestopedeseteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 17. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-201/2024-18 od 17. listopada 2025., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu ud 125,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 17. listopada 2025., do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dosudu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužiteljica je i protiv rješenja izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se isto preinači i odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, te postupak koji joj je prethodio ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane, te zahtjev za isplatu tog dodatka za razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023. u iznosu od ukupno 6.285,80 EUR bruto, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

7. U postupku je utvrđeno:

- da je Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018. određeno kako se plaća tužitelj ici uvećava za 10% obzirom da radi na poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada, kao i da se primjenjuje ta Odluka za obračun plaće od 1. lipnja 2018.;

- da je Pravilnikom o plaćama i naknadama iz 2010. bilo određeno da djelatnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (članak 5. Pravilnika) ima pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, koji iznosi 10% od osnovne plaće,

- da je člankom 5. Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. određeno da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, zatim odredbe Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizacije radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije, te Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije;

- da je novim Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., koji je stupio na snagu 01. kolovoza 2020., u članku 3. određeno kako djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku, time da se pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim kolektivnim ugovorom, a odredbom iz članka 27. propisano je da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti pravilnici o naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, te su ujedno stavljene izvan snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranije važećih

Pravilnika o plaćama i naknadama;

- da je člankom 54. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20 - u nastavku teksta TKU/17) koji je bio na snazi do 01. svibnja 2022., propisano da se zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje se granskim kolektivnim ugovorima (stavak 2.), time da je odredba identičnog sadržaja sadržana u članku 53. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 56/22, 127/22, 58/23 - u nastavku teksta TKU/22);

- da je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine" broj 141/23) sklopljen tek 15. studenog 2023., pa u utuženom vremenskom periodu nije bio sklopljen kolektivni ugovor tako da ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena Granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. TKU/17, odnosno članka 53. TKU/22.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev navodeći da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na poslovima s posebnim uvjetima rada i ima pravo na dodatak na plaću za te posebne uvjete rada, a temeljem članka 94. u vezi s člankom 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR), jer se radi o pravu iz radnog odnosa koji je različito utvrđeno TKU i Pravilnikom/20, a granski kolektivni ugovor nije bio donesen.

9. Naime, prema odredbi članka 94. ZR za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, dok je odredbom članka 9. stavak 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da se tužiteljici za utuženo razdoblje predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu koji je sklopljen 15. studenog 2023.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.

11. Naime, činjenica da tuženik nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, nakon što je svoju raniju odluku ukinuo stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., ne može isključiti pravo tužiteljice na dodatak za posebne uvjete rada. Tužiteljica je imala pravo na dodatak na plaću i Pravilnikom/20 i ugovorom o radu iz 2020., koji je kako to proizlazi iz sadržaja ugovora zaključen samo zbog donošenja novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, dok se u radnopravnom odnosu parničnih stranaka nije ništa promijenilo. Visina dodatka trebala je biti određena granskim KU, pa do njegova donošenja nije bila određena, ali je bila odrediva, jer je tužiteljici ranije bio priznat dodatak 10% plaće.

12. Obzirom da je tuženik dostavio obračun visine dodataka na plaću za posebne uvjete rada, a za utvrđeno razdoblje pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 6.285,80 EUR bruto sve specificirano po mjesecima.

13. Što se tiče žalbenih navoda u odnosu na odluku o troškovima, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio koji su troškovi bili nužni za vođenje parničnog postupka te je iste dosudio pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP -a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 - dalje: Tarifa), dok tuženik istu pobija ne navodeći razloge pobijanja.

13.1. I rješenje kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude pravilno je doneseno. Suprotno navodima žalitelja, tužiteljica ima pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je taj trošak potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP budući sud poziva stranke na ročište za objavu presude radi uručenja pisanog otpravka presude, a u slučaju urednog primitka poziva od tog ročišta, teče i rok za izjavljivanje žalbe.

14. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP, a odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, s obzirom da tuženik sa žalbama nije uspio.

U Dubrovniku, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović