Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-120/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ET zbog kaznenog djela iz članka 224.a stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenog ET izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-271/2011 od 16. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ET te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru proglašen je krivim okrivljeni ZT zbog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 224 a. stavak 1. u svezi članka 61. i članka 35. KZ/97 te je na temelju citiranih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a ujedno je na temelju članka 67. KZ/97 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku provjeravanja počini novo kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati temeljem odredbe članka 69. stavka 1. i 2. KZ/97.

1.1. Istom presudom je protiv okrivljenog ET odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo krađom iz članka 216. stavak 1. KZ/97.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP/08.) okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti pa su isti pali na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude, a prema sadržaju žalbe osuđujućeg dijela presude, žalbu je podnio okrivljeni ZT putem branitelja Ivana Bitange, odvjetnika iz Zadra zbog bitne postupovne povrede, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužba ili da se okrivljenik oslobodi od optužbe . Ujedno je predloženo da se okrivljenik pozove na sjednicu vijeća suda drugog stupnja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka. 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. U postupku pred sudom drugog stupnja sjednica vijeća određena je za 20. svibnja 2026., na koju nisu pristupili uredno pozvani okrivljeni ZT, koji je pozvan putem međunarodne kazneno pravne pomoći preko nadležnih tijela Federacije Bosne i Hercegovine, a za kojeg je i branitelj izjavio da isti neće pristupiti iako je upoznat s održavanjem sjednice te uredno pozvani državni odvjetnik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, u smislu članka 475. stavak 3. ZKP/08. Branitelj okrivljenika je na sjednici ostao kod svih navoda žalbe i žalbenih prijedloga posebno ističući nastup zastare kaznenog progona te potom pozivajući se na obranu okrivljenika koja da je u skladu sa sadržajem snimki video nadzora, kao i iskazom oštećenice koja je u stvari potvrdila okrivljenikovu verziju događaja te ističu da se na video snimci nadzora nalazi neidentificirana osoba. Ujedno je obrazložena, po stajalištu obrane, neispravnost obuke o suđenju o odsutnosti okrivljeniku vezano za ugovor o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine te smatraju da je postojala mogućnost izručenja okrivljenika.

6. Žalba okrivljenog ET nije osnovana.

7. Okrivljenik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok u sadržaju žalbe ne precizira o tome koje povrede postupka smatra da su ostvarene , s time da se poziva na povredu prava na pravično suđenje obzirom na odluku o suđenju u odsutnosti okrivljeniku.

8. Međutim, sud prvog stupnja donio je pravomoćno rješenje o suđenju u odsutnosti okrivljeniku u odnosu na koje je odbijena žalba okrivljenika drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž- 318/2024 od 17. rujna 2024., a u kojima odlukama su sudovi u sklopu svojih nadležnosti razmotrili pretpostavke za suđenje u odsutnosti te prigovore obrane u svezi ispunjenih alternativnih pretpostavki za isto. Ovaj drugostupanjski sud ističe da je okrivljenik bio ne samo upoznat s time da se protiv njega vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, već je na isti višekratno uredno pozvan, ali nikada nije pristupio. U međuvremenu je bio ispitan u Federaciji Bosni i Hercegovini putem međunarodne kaznenopravne pomoći 2022. kada je iznio svoju obranu, da bi nakon toga protiv istoga bio određen istražni zatvor i tjeralica u ovom postupku koji nikada nije realiziran, što sve ukazuje na okrivljenikov bijeg iz Hrvatske, odnosno njegovu nedostupnost pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. U takvoj situaciji u odnosu na kazneni postupak koji traje preko 15 godina žalbeno inzistiranje na pretpostavkama za izručenje žalitelja iz Federacije Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku nije prihvatljivo, ali osim toga nije ni moguće jer je vrijeme počinjenja kaznenog djela 2010. godina. Pravilno sud navodi da je ugovor između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine o izručenju (Narodne novine 1/14, 3/14) zaključen 28. studenog 2012. pa se u ovom slučaju ne primjenjuje, a pored toga za vlastite državljane primjenjuje se samo kod određene vrste kaznenih djela, upravo one citirane u žalbi. Stoga nije utvrđeno da bi odlukom o suđenju u odsutnosti okrivljeniku i donošenjem presude u takvom postupku bila povrijeđena njegova prava jer su u kaznenom postupku bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti.

9. Povodom žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda ispitana je i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu povredu postupka i zakona na koju je ovaj sud dužan paziti u opsegu navedenog članka.

10. Suprotno tvrdnjama žalbe, u odnosu na činjenična osporavanja prvostupanjske presude, ovaj sud drugog stupnja smatra da je sud kritički i pravilno razmotrio u presudi iskaz svjedoka JT za kojeg se žalbom tvrdi da je davao lažne odgovore, posebno jer se na snimkama videonadzora bankomata s kojih je podizan novac vidi kako okrivljenik nije bio uvijek prisutan, kao i da je bila prisutna još jedna osoba. No, istaknutim navodima žalitelj nije uspješno osporio činjenična utvrđenja u pobijanoj presudi, niti doveo u sumnju valjanost razloga presude o odlučnim činjenicama. Naime, svjedočki iskaz JT, čak i uz eventualno nastajanje svjedoka dati veći značaj postupcima okrivljenika nego vlastitim, suštinski potvrđuje da se radilo o dogovornom i zajedničkom postupanju okrivljenog ET i svjedoka JT u korištenju bankovne kartice i pribavljanju imovinske koristi na štetu oštećenice. Kada se iskaz svjedoka JT poveže s iskazom oštećenice ČT pravilno je bilo za utvrditi da su obojica bili na njezinoj nekretnini u Privlaci s time da je oštećenica bila u prijateljskim odnosima sa svjedokom JT te iz iskaza oboje proizlazi da je PIN broj njezine bankovne kartice ustvari znao svjedok JT.

10.1. Obzirom na snimke videonadzora koje pokazuju da se kod više bankomata u vrijeme kada je bankovna kartica oštećenice korištena i podizan novac s njezinog računa, nalazio okrivljenik, štoviše kao osoba koja podiže novac, a kod jedne i svjedok u blizini, koje činjenice njihovog zajedničkog nalaženja u Hrvatskoj kod oštećenice, a zatim podizanja ili pokušaj podizanja novca oštećenice u drugoj državi Bosni i Hercegovini, kao i u Zagrebu, uz nesporno prisustvo okrivljenika, doista dovodi do ispravnog zaključka o zajedničkom postupanju predmetne dvojice, kako to uostalom obrazlaže i prvostupanjski sud. Okrivljenik u svojoj obrani i ne spori da je podizao novac s bankomata, a njegovi navodi o tome da je to činio ili pokušao učiniti u čak tri različita grada, prihvaćajući navodno nesnalaženje JT na uobičajenom bankovnom aparatu su krajnje neuvjerljivi. U presudi se sud pozvao i na okolnost da je JT osuđen u drugom kaznenom postupku za isto kazneno djelo, ali je prije svega uzeo u obzir podatke iz njegovog iskaza u ovom postupku, pravilno smatrajući da nakon što je već i osobno odgovarao , nema razloga neistinito prikazati da je u svemu sudjelovao i okrivljenik, kao što nije potvrdio postupanje neke treće osobe s kojom je u srodstvu, dok sadržaj eventualnog poligrafskog ispitivanja osobe nije dokaz u kaznenom postupku, pa nije ni proveden na raspravi te ga se nema razloga niti razmatrati.

11. Slijedom svega iznesenog ispravno je sud prvog stupnja na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju zaključio da je okrivljenik počinitelj predmetnog kaznenog djela te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenik proglašen krivim kao u izreci prvostupanjske odluke u odnosu na kazneno djelo računalne prijevare i članka 224. a u svezi članka 61. KZ/97, dok se o kaznenom djelu krađe iz članka 216. stavak 1. KZ/97 i nije radilo jer je u odnosu na isto optužba odbijena.

12. U pogledu nastupa zastare kaznenog progona žalitelju se navodi da ista nije nastupila u ovom kaznenom postupku. Za kaznena djela za koje je predviđena kazna zatvora duža od 3 godine, a do 5 godina, zastara, uz primjenu odredbi KZ/11, po članku 81. stavak 1. alineja 4. nastupa nakon proteka roka od 15 godina. Žalitelj zanemaruje kako uz to, po članku 81. stavak 3. KZ/11 ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, kao u ovom slučaju, zastara se produljuje za dvije godine, što bi sve u konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme počinjenja djela od 9. do 19. rujna 2010. bilo 19 rujna 2027.

13. Žalba okrivljenika nije podnesena zbog odluke o kazni, a iako se u sadržaju žalbe ova žalbena osnova ne obrazlaže, svaka žalba okrivljenika podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i ovu žalbenu osnovu.

14. U tome se smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio na strani okrivljenika postojanje olakotnih, kao i otegotne okolnosti, a koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri pa je uzimajući uz navedeno u obzir stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela, sud pravilno izrekao kaznu zatvora i primijenio uvjetnu osudu, kojom kaznenom sankcijom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

15. Slijedom svega navedenog razlozi žalbe nisu ostvareni te je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Rijeka, 20. svibanj 2026.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić