Poslovni broj: Km-3/2025-58

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić kao predsjednika vijeća za mladež te sudaca porotnika Nevena Ćatipovića i Silvane Maganjić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Nade Šućur kao zapisničarke, u kaznenom postupku u povodu prijedloga radi izricanja kazne Županijskog državnog odvjetništva u Splitu maloljetnom VP zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u svezi stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24, dalje KZ/11) na raspravi s koje je isključena javnost, održanoj i zaključenoj 14. svibnja 2026. u nazočnosti maloljetnog VP s braniteljem Draganom Mijočem, odvjetnikom u [adresa], zamjenice Županijske državne odvjetnice u Splitu AP, te opunomoćenice maloljetne oštećenice-žrtve SP, odvjetnice u [adresa], a objavio je 19. svibnja 2026. i

p r e s u d i o  j e

MALOLJETNI: VP, OIB [osobni identifikacijski broj], sin IP i ŠP rođene V, rođen **.**.2008. u [adresa],  s  prebivalištem  u  [adresa],  općina  [adresa], državljanin Republike Hrvatske, učenik III razreda srednje strukovne škole u Trogiru, bez imovine, neoženjen, bez djece,

k r i v  j e

što je 18. listopada 2025. oko 01,30 sati u Trogiru na predjelu zvanom Batarija u blizini kula Kamerlengo i sv. Marka, nakon što se u kafiću „Korado“ družio sa DP rođ. **.**.2008., vidjevši da se ista nalazi u alkoholiziranom stanju jer je u kafiću pala na pod i teturala je prilikom hoda te joj je glava padala, istoj s VPD pomogao izaći iz kafića i otići do klupe gdje su sjeli, a potom joj rekao da će joj nešto pokazati te u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, žrtvu uhvatio za glavu i gurao je kako bi ga oralno zadovoljila, a nakon toga joj skinuo odjeću te potom skinuo i svoju odjeću i povukao je na sebe, a zatim svojim spolnim organom penetrirao u spolni organ žrtve iako mu je ona govorila da je pusti i da je boli te da joj je to prvi spolni odnos pri čemu je plakala, ali nije prestajao, već je držao ruke na njenim bokovima i pritiskao je da se ne digne i pri tome dirao po grudima držeći svoju ruku na njenim ustima kako ne bi zvala pomoć, pa nakon što se žrtva od njega otrgnula i ustala s klupe, ponovno je uhvatio rukama za njene ruke i stavio ih iza leđa te je prebacio preko klupe kako bi mu bila okrenuta leđima i zatim svojim spolovilom penetrirao u anus žrtve, koja je čitavo vrijeme plakala i pokušavala se osloboditi snažnog stiska u čemu nije uspjela, a nakon toga je odnio do spomenika Marmontov glorijet u blizini klupe te gurnuo na pod pri čemu je žrtva pala i ponovno joj, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, rukama podigao noge te spolovilom penetrirao u žrtvino spolovilo pri čemu je ona vrištala, a on joj ruku držao preko usta, nakon čega se ista ipak uspjela istrgnuti iz maloljetnikovog stiska te je otišla do klupe po odjeću, a on joj je rekao da o tome nikome ne govori, pri kojim radnjama je žrtva zadobila lake ozljede u vidu ogrebotina, hematoma u predjelu prsnog koša, trbuha, nadlaktica, stražnjice i nogu,

dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj i spolno izjednačenu radnju,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje – djelo označeno i kažnjivo u članku 153. stavak 2. u svezi stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24, dalje KZ/11).

Stoga se maloljetniku VP na temelju 153. stavak 2. KZ/11, te članka 24. stavak 2. i članka 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19, dalje: ZSM)

i z r i č e

kazna maloljetničkog zatvora od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju članka 10. stavak 2. točke 1. i 5. ZSM maloljetnom VP se uz maloljetnički zatvor izriču odgojne mjere:

- da se ispriča oštećenoj DP,

-da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, koja prema članku 10. st. 5. ZSM može trajati najdulje do jedne godine.

Na temelju članka 54. KZ/11 maloljetnom VP se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2025. do 19. svibnja 2026.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24,72/25 i 13/26, dalje: ZKP) oštećena DP se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM u svezi članka 148. stavak 6. ZKP maloljetni VP se u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu pod poslovnim brojem broj KOm-DO-3/2025 od 29. prosinca 2025. prijedlog radi izricanja kazne maloljetnom VP zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, s prijedlogom da se maloljetniku na temelju čl. 24. Zakona o sudovima za mladež (dalje ZSM) izrekne kao sankcija kazna maloljetničkog zatvora, te uz istu odgojne mjere posebnih obveza iz čl. 10. st. 2. t. 1., 5. i 10. ZSM, odnosno da se ispriča oštećenoj, da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima i da se uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne postupku odvikavanja od droga.

2. Vijeće za mladež je uz suglasnost stranaka na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 u postupku isključilo javnost za cijeli tijek rasprave radi zaštite osobnog i obiteljskog života djeteta-žrtve DP i samog maloljetnog VP, sve s obzirom da se radi o kaznenim djelima iz kaznenopravne zaštite djece i to Glave XVI. Kaznenog zakona protiv spolne slobode - silovanja, te da se su i žrtva i okrivljeni maloljetnik osobe mlađe od 18 godina.

3. Prilikom očitovanja o optužbi maloljetni VP je kazao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret prijedlogom radi izricanja maloljetničke sankcije.

3.1. Predsjednik vijeća za mladež je poučio maloljetnika u smislu odredbe članka 87. ZSM-a da će ga se ispitati na početku dokaznog postupka osim ako isti ne zahtijeva drugačije, nakon čega je maloljetnik kazao da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i da će se naknadno izjasniti hoće li odgovarati na pitanja.

3.2. Tijekom provođenja dokaznog postupka na raspravi su ispitani maloljetnikovi roditelji ŠP i IP, predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trogir JP, roditelji maloljetne žrtve ČP i HP, svjedoci CP, FP, UP i BP, te je ispitana stalna sudska vještakinja psiholog mr. Danijela Didić, dok su na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani socijalna anamneza za obitelj IP (list 74-75), zapisnik o očevidu (list 101-103 sa kriminalističko-tehničkim izvješćem list 104), liječnička dokumentacija za žrtvu DP (list 18-22, 359-362 spisa), posebno izvješće PU SD od 17. prosinca 2025. sa službenom zabilješkom o izvidima (list 382-384 spisa), nalaz KBC Split od 5. svibnja 2026., te potvrda udruge Domine od 13. svibnja 2026. o pruženoj psihosocijalnoj i psihološkoj podršci, kao i psihologijsko vještačenje mr. Danijele Didić od 22. travnja 2026.

3.3. Na temelju članka 431. stavak 1. toč. 6. ZKP u dokazne svrhe su suglasnošću stranaka pročitani Zapisnici Centra za forenzička vještačenja, ispitivanja i vještačenja PP o stupnju alkoholiziranosti za žrtvu DP od 12. prosinca 2025. (list 219-221), kao i o stupnju alkoholiziranosti za maloljetnog VP od 12. prosinca 2025.. (list 223-225), toksikološko vještačenje za maloljetnog VP **.**.2026. (list 305-307 spisa), te stručno mišljenje maloljetnog VP sačinjeno po ad hoc vještaku defektologu APD od 13. veljače 2026. (list 309-315 spisa),

3.4. U postupku je odbijen dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem maloljetne žrtve DP na raspravi s obzirom da se radi o maloljetnoj žrtvi kaznenog djela iz kataloga kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece iz članka 113. Zakona o sudovima za mladež budući da je njeno ispitivanje provedeno pred sudom na zakonom propisani način sukladno čl. 292. st. 1. ZKP/08 putem audio video uređaja uz pomoć sudskog vještaka psihologa na dokaznom ročištu upravo kako bi se izbjegla sekundarna viktimizacija višekratnim ispitivanjem maloljetne žrtve u postupku. Dijete-žrtva kao svjedok se može samo iznimno ponovno ispitati ako to sud ocijeni potrebnim, no u konkretnom slučaju za time nije bilo potrebe, budući da je žrtva dala iscrpan i detaljan iskaz, a maloljetnik i branitelj koji su nazočili njenom ispitivanju su joj imali pravo postavljati pitanja prilikom tog ispitivanja, koje konfrontacijsko pravo su i konzumirali. Dakle, ponovnim pozivanjem i ispitivanjem djeteta - žrtve na raspravi, bilo bi povrijeđeno pravo žrtve protiv spolne slobode iz članka 43.a stavak 6. u vezi članka 44. stavak 2. 5. točka 4. i članka 292. stavka 6. ZKP/08, te bi time došlo i do sekundarne viktimizacije i traumatizacije djeteta – žrtve, što bi bilo protivno i čl. 20. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za pravo, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.

3.4.1. Stoga je na temelju članka 432. točka 1. stavak 2. ZKP u vezi sa člankom 292. stavka 4. ZKP/08, u dokazne svrhe pročitan zapisnik o ispitivanju maloljetne žrtve- oštećene DP ispitane na dokaznom ročištu održanom 24. studenog 2025. (listovi 132-149 spisa) dok je uz pomoć stručne osobe informatičara ovog suda reproducirana DVD snimka ispitivanja imenovane (žuta omotnica - list 132-149 spisa).

3.5. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka dokazni prijedlozi obrane maloljetnika za ponovnim ispitivanjem i drugih svjedoka koji su ispitani na dokaznom ročištu i to SPD, TP, ZP, RP i MP s obzirom da je njihovo ispitivanje provedeno na zakonom propisani način prema čl. 234. i 235. sukladno čl. 292. st. 1. ZKP/08 pred sucem istrage za mladež na dokaznom ročištu uz prisutnost državnog odvjetnika, maloljetnika i njegovog branitelja, dakle kontradiktorno su ispitani te je obrana prilikom njihovog ispitivanja konzumirala i svoje konfrontacijsko pravo. Osim toga, radi se svjedocima koji imaju status djeteta te su na navedeni način i ispitani radi zaštite njihovog psihofizičkog razvoja i izbjegavanja višestrukog izlaganja ispitivanja na sudu, a osim toga se radi o posrednim svjedocima koji nemaju nikakvih osobnih saznanja o samom inkriminiranom događaju, stoga se njihovim ponovnim ispitivanjem ne bi utvrdile nikakve pravo relevantne činjenice, stoga je navedeni prijedlog trebalo odbiti kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka. Slijedom navedenog, na temelju članka 431. stavak 5. ZKP pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem za mladež Županijskog suda u Splitu, i to zapisnici o ispitivanju svjedokinje SPD (list 156-157) i svjedokinje TP (list 158-159) od 25. studenog 2025., zapisnici o ispitivanju svjedokinje ZP (list 195-196) i svjedokinje RP (list 197-198) od 15. prosinca 2025., kao i zapisnik o ispitivanju svjedoka MP (list 203-204) od 18. prosinca 2025.

3.5.2. Na temelju članka 431. stavak 3. ZKP iz spisa je kao nezakonit dokaz izdvojen USB stick sa tri video snimke koju je dostavio branitelj maloljetnika i predložio da se pregleda u dokazne svrhe (omotnica na listu 365 a) jer je vijeće utvrdilo da se radi o tri kratka isječka spolnog odnosa s fokusom na sam čin, u kojima se na jednoj snimci vidi ženska osoba pognute glave i kosa joj prekriva lice dok ju se snima, dok je na druge dvije snimke ista osoba okrenuta leđima kameri, stoga se iz navedenog ne može izvesti nedvojben zaključak da je osoba koja je snimana dala privolu na snimanje, a maloljetna žrtva A u iskazu nije navela da bi dala privolu za snimanje pa kako predmetne videosnimke predstavljaju privatnu snimku kojom je povrijeđena privatnost osobe koja se snima, pa vijeće smatra da su iste pribavljene povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenog prava na nepovredivost osobnog života žrtve i njeno dostojanstvo, stoga se radi o nezakonito pribavljenim dokazima u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP zbog čega ih je odbilo pregledati u dokazne svrhe i izdvojilo iz spisa, te će se iste po pravomoćnosti ovog rješenja izdvojiti iz spisa u poseban omot te predati sucu istrage na čuvanje odvojeno od spisa.

3.5.3. Na temelju čl. 431. st 3. i 4. ZKP iz spisa su izdvojene službene zabilješke PU SD, Službe općeg kriminaliteta na okolnost obavljenih obavijesnih razgovora sa ČP, HP od 19. listopada 2025. (list 32-33 spisa), službene zabilješke PU SD, PP Trogir na okolnost obavljenih obavijesnih razgovora sa ZP, RP, TP, LP, IPD od 19. listopada 2025 (list 34-38 spisa) jer se u konkretnom slučaju radi o obavijesnim razgovorima sa presumptivnim svjedocima, na kojim pismenima se ne može temeljiti sudska odluka, stoga će se isti po pravomoćnosti ovog rješenja izdvojiti iz spisa i odvojiti u poseban omot te predati sucu istrage na čuvanje odvojeno od spisa.

3.6. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadak iz kaznene evidencije za maloljetnika (list 39 spisa).

4. Na kraju je maloljetnik dao svoj iskaz u kojem je kazao da u cijelosti ostaje pri obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja pred sucem istrage, te je nadopunio raniju obranu.

4.1. U obrani koju iznio pred sucem istrage za mladež, a kod koje je ostao i na raspravi, maloljetni VP je kazao da nije počinio kazneno djelo za koje se tereti i da je oštećena DP s njime dobrovoljno imala spolni odnos. Kazao je da je predmetne večeri došao do ugostiteljskog objekta Korado gdje je bio sa prijateljima, a u taj kafić je došla i DP sa GP koja s njime ide u isti razred. Njih dvije su došle za njegov stol, a tu su i on i DP malo popili i ona je bila opuštenija. Već tu je DP koketirala s njime, hvatala ga za vrat da ga poljubi a on se odmicao od stola. U jednom trenutku DP je pala na leđa i pri tome udarila o stol iza njih pa ju je podigao s poda zajedno sa SPD. Zbog takvog njenog ponašanja, na inzistiranje društva, on i SPD su je odlučili izvesti u park da se malo ohladi a ona se tome protivila i nije htjela ići iz kafića. Po izlasku iz kafića DP je na putu prema parku još jednom pala preko nekog kamenog zidića. Nakon toga je SPD otišla po DP stvari a on i DP su dolaskom do parka sjeli na klupu. Čim su ostali nasamo na toj klupi, DP ga je odmah počela ljubiti po licu i u obraze pri čemu joj nije dao da ga poljubi u usta, no ona je bila uporna pa je u jednom trenutku uvukao ruku u njene hlače i tu su se počeli pipkati. Onda joj je predložio da se maknu na neko zaklonjenije mjesto pa su otišli do Batarije iza nogometnog stadiona u Trogiru. Dolaskom na to mjesto stupili su u dobrovoljni spolni odnos i DP je sama skinula svoje hlače u čemu joj je pomagao. Negdje oko 3,00 ili 3,30 sati tijekom oralnog seksa slučajno je prošla jedna osoba, pa se DP digla sa njega i oboje su se obukli. No nakon što je ta osoba prošla, nastavili su sa spolnim odnosom na način da su se premjestili s te klupe na nekih deset metara i spolni odnos su imali na spomeniku Marmontov glorijet, na način da se DP naslonila preko tog spomenika, a on je bio iza nje i tako su imali spolni odnos. Prije početka spolnog odnosa DP mu je rekla da joj je to prvi put i da bude pažljiv. DP je doista držao za vrat i kosu ali je nije držao za usta niti ju je gurao na pod. Ona ga je dodirivala za leđa, vrat, glavu i ruke, ljubila ga po čelu, vratu, obrazu. Njihov spolni odnos je s pauzama trajao negdje od 1,30 ili 2,00 sata pa do 5,00 sati kada je pogledao na svoj mobitel. DP je isto sa sobom imala mobitel i bio je uključen. Kada je vidio koliko je sati, sjetio se da mu je ostala dukserica u kafiću i pitao je DP treba li je otpratiti kući, na što mu je ona rekla da ne treba, pa ju je ostavio i otišao je po duksericu a nakon toga je pozvao taksi i otišao kući.

4.2. Istakao je da te večeri ništa nije napravio protiv DP volje niti ju je prisiljavao na spolni odnos, te je ona u svakom trenutku mogla pozvati nekoga u pomoć, kao i koristiti svoj mobitel. Njihov spolni odnos se odvijao na tvrdim površinama, na klupi i na spomeniku, pa su od toga na ĆP nastale modrice po tijelu. Ove večeri je roditeljima kazao da će spavati kod prijatelja i nije im kazao da je bio sa DP.

4.3. Na raspravi je dopunio iskaz i kazao da je dok imali spolni čin na klupi, pitao DP može li je snimati mobitelom na što je ona rekla da može ali da joj ne snima lice, što je on ispoštovao pa je snimio samo tri kratka videa u trajanju od 10-ak sekundi na kojima joj se lice ne vidi jer je prekriveno kosom. Tijekom ove večeri DP nije pružala nikakav verbalni ni fizički otpor spolnom odnosu, te bi u trenutku kada bi ona rekla da joj neka pozicija ne paše ili da joj nešto smeta, zastali sa spolnim odnosom pa bi nastavili kada bi njoj to odgovaralo. Ukoliko je htjela ona je mogla otići, mogla je vikati, ali ništa od toga nije učinila ove večeri. Iako je snimio dio spolnog odnosa mobitelom, te snimke nije nikome slao, već je samo mali dio jedne snimke pokazao EP da se pohvali. Ovo mu nije bio prvi spolni odnos. Tijekom postupka nikome nije rekao za postojanje ovih snimki jer ga je bilo sram.

4.4. Ove večeri je konzumirao alkohol ali ne bi rekao da je bio pijan, već samo malo opušteniji, dok droge nije konzumirao. Na ĆP se te večeri vidjelo da je konzumirala alkohol, kao i svima ostalima u društvu ali ne može kazati da je bila u tolikoj mjeri alkoholizirana da ne zna za sebe. Dva dana nakon događaja u KBC su mu uzeti uzroci mokraće i krvi, a on je kokain konzumirao dan nakon inkriminiranog događaja u subotu, dok je marihuanu konzumirao nekoliko dana prije zbog čega su mu isti pronađeni u krvi.

4.5. U odnosu na svoje obiteljske prilike, maloljetnik je kazao da živi s roditeljima u kući koja je u vlasništvu njegovog oca. Otac mu je po zanimanju vozač te je zaposlen i ljeti radi u Njemačkoj, a ostali dio godine radi na građevini. Majka je po zanimanju medicinska sestra te iznajmljuje apartmane, a on je učenik III. razreda strukovne škole u Trogiru i školuje se za zanimanje kuhar, te prolazi s dobrim uspjehom. U odnosu na zdravstveno stanje kazao je da od rođenja boluje od astme, ali danas više nema napadaje no ona se u svakom trenutku može manifestirati. Do unatrag par godina je uzimao terapiju za astmu. Ponekad konzumira drogu marihuanu i kokain, i to jednom u dva mjeseca. Što se tiče alkohola ponekad ga pije kada je u izlasku s društvom, a to je obično vikendom. Popije par čaša votka juicea ali ne baš svaki vikend pri čemu se ne dovodi u pijano stanje. Trenutno nema curu, a u zadnjoj vezi je bio prije pola godine. Roditelji mu za džeparac daju 5 eura dnevno, a prošlo ljeto je radio kao kuhar od sredine lipnja do početka rujna i na taj način sam došao do određenih novčanih sredstava, pa je od tog novca znao kupiti marihuanu i kokain.

4.6. Nadalje, kazao je da pomaže roditeljima vezano za kuću, radi u vrtu, kuha i pomaže ocu po potrebi na gradilištu. U odnosu na svoje ponašanje u školi kazao je da je malo živahniji, ne može sjediti cijeli dan, a s ostalim učenicima ima korektan odnos iako ponekad imaju sitne nesporazume. Zbog ponašanja u školi i vladanja su mu bile izrečene mjera ukora u više navrata. Izlazi samo vikendom i to bude do 2,00

– 3,00 sata. Jedne prigode prije mjesec i pol dana je od strane djelatnika policije zatečen sa amfetaminom, zbog čega su ga priveli u policijsku postaju, a nakon toga je u pratnji policije vraćen kući. Roditelji mu znaju da povremeno umjereno konzumira alkohol i da se ne dovodi u pijano stanje. Nisu znali da konzumira drogu, a kada su doznali bili su razočarani, pa su mu pregledali sobu i mobitel, te mu zabranili izlaske određeno vrijeme.

4.7. Tijekom boravka u zatvoru obavlja redovne razgovore sa socijalnom radnicom, možda svakih desetak dana, te ne prima nikakvu terapiju po pitanju eventualne ovisnosti o opijatima.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, vijeće za mladež smatra nedvojbeno utvrđenim da je maloljetni VP svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi sa člankom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 153. stavak 2. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.

5.1. Kao prvo potrebno je navesti da je maloljetni VP rođen **.**.2008., a inkriminirani događaj se zbio 18. listopada 2025., dakle u vrijeme počinjenja kaznenog djela VP je bio stariji maloljetnik, tako da je u odnosu na njega trebalo primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež.

6. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, vijeću a ni strankama nije bilo sporno da su maloljetni VP i žrtva maloljetna DP kritične prigode bili u širem društvu u kafiću Korado gdje su tijekom večeri konzumirali alkoholna pića, te da je maloljetnik znao da je dob maloljetne žrtve DP kao i da je te prigode bila u alkoholiziranom stanju, što ni sama nije sporila a što su potvrdili svjedoci koji su s njima bili u društvu, zbog čega su je maloljetni VP i ŠPD izveli iz u park nasuprot kafića do klupe na koju su sjeli.

6.1. Nesporno je i da se ŠPD potom vratila natrag u kafić po DP torbicu, te da su maloljetni VP i mal. žrtva DP ostali sami, nakon čega je su otišli preko parka iza nogometnog stadiona do predjela zv. Batarije u blizini kula Kamerlengo i sv. Marka gdje je među njima došlo do inkriminiranog spolnog odnosa.

6.2. Isto tako je nesporno da je žrtva DP kritične prigode zadobila ozljede u vidu ogrebotina duljine 5 cm u području gornjeg dijela trbuha, u donjem desnom kvadrantu hematom promjera 5 cm, ispod njega žutu masnicu promjera 1 cm, kao i u istom području s lijeve strane manji tamniji hematom promjera 1 cm, u lumbalnom dijelu kralježnice hematom promjera oko 5 cm, na desnoj nadlaktici straga tamniji hematom oko 3x1 cm, a na desnoj podlaktici dva blijeđa hematoma promjera oko 2 - 3 cm,a na lijevoj podlaktici i nadlaktici nekoliko bljeđih hematoma različite veličine, obostrano na koljenima i potkoljenicama krvne podljeve koji prekrivaju cijelu prednju stranu potkoljenica, na koljenima obostrano ogrebotine, a na stražnjici hematom promjera 7-8 cm, a desno manji do 3 cm, kao i ogrebotine obostrano na stražnjici, a što proizlazi iz nalaza hitnog prijema KBC Split, Klinike za dječje bolesti od 19. listopada 2025. (list 18 spisa).

6.3. Ono što je maloljetnik negirao i što je trebalo na nedvojben način utvrditi jest je li te prigode maloljetnik iskoristio alkoholizirano stanje žrtve DP i uporabom sile bez njezina pristanka s njome izvršio spolni odnošaj i spolno izjednačenu radnju kako mu se stavlja na teret prijedlogom ŽDO-a.

7. Budući da kod ovakvih tzv. seksualnih delikata, u pravilu, nema očevidaca samog događaja, pa u situaciji kada maloljetnik negira počinjenje kaznenog djela, najvažnija je odgovarajuća detaljna analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza samih sudionika događaja, što je vrlo često i jedina mogućnost za utvrđivanje dinamike i kronologije inkriminiranih događaja.

7.1. Stoga je vijeće za mladež nakon provedenog dokaznog postupka posebice pomno prosuđivalo iskaze maloljetnika i same mal. žrtve DP, dovodeći ih u vezu sa iskazima ostalih ispitanih svjedoka, koji saznanja o inkriminiranom događaju imaju od same žrtve i maloljetnika, kao i provedenog psihologijskog vještačenja žrtve po stalnoj sudskoj vještakinji psihologinji mr. Danijeli Didić i usmene dopune istog, te je analizom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, zaključilo da je maloljetna žrtva uvjerljivo, detaljno i okolnosno svjedočila opisujući ponašanje maloljetnika koji je iskoristio njenu alkoholiziranost i uporabom sile s njome izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

8. Oštećena- žrtva DP je u postupku ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage koje je provedeno putem audio-video uređaja i uz pomoć stručne osobe sudskog vještaka za područje psihologije Nele Kavelj, koja je s istom prije samog ispitivanja obavila pripremni razgovor, nakon čega je vještakinja navela da oštećena razlikuje istinu od laži, razumije moralne i zakonske posljedice laganja, te da ima moralnu i zadovoljavajuću kognitivnu kompetenciju i zrelost da bi bila svjedok u sudskom postupku.

8.1.2.Tako je maloljetna DP u iskazu navela da je kritične prigode negdje od oko 21,00 sati bila u kafiću Korado sa prijateljicama TP, LP, ŽP i KP gdje je konzumirala samo alkohol, čašu votke Red Bull i dva "shota" tequile te se osjećala malo pijano. Tijekom večeri su se premjestile za stol gdje se nalazilo muško društvo, i to MP, ĐP, CP, BP, NP, OP i VP, a kasnije im se pridružila njena prijateljica iz osnovne škole ŠPD. Tijekom večeri nije komunicirala sa VP. Kada joj je došlo vrijeme da mora ići kući negdje oko 01,00 sat, SPD i VP su rekli da će je oni otpratiti a prije toga su otišli malo do parka nasuprot S popiti vode i popričati jer im se nije žurilo. Kako je iz kafića sa sobom ponijela samo mobitel, zamolila je ŠPD da ode po njenu torbicu, kao i da je ne ostavlja samu sa VP, no SPD ju je uvjeravala da joj on neće ništa i da se nema čega bojati. Inače, zna da VP ide u razred s njenim prijateljima VI i AI, no pretpostavlja da mu je poznato koliko ona ima godina jer su ista generacija. Te večeri je ispred nje konzumirao samo alkohol i to votku Red Bull, a kasnije joj je dok su bili na Batariji spominjao da je našmrkan ili tako nešto . Iako nikad prije ove večeri s njime nije komunicirala, od ranije joj je poznato da on konzumira droge marihuanu, speed i kokain.

8.1.3. Nakon što je SPD otišla VP joj predložio da odu do Batarije, govoreći joj da će joj nešto pokazati pa je krenula s njime ne misleći da bi joj se nešto moglo dogoditi a kada su došli tamo preko parka sjeli su na klupu koja se nalazi pokraj nogometnog terena. Tada ga je pitala „dobro i što sad“, na što on nije odgovorio. Tada je skinuo svoje hlače i gaćice te ju je natjerao da ga oralno zadovolji gurajući joj glavu rukom. Nakon toga je skinuo i nju, te je posjeo preko sebe na klupu i stavio je svoje spolovilo u njeno i držao joj je ruke na bokovima i pritiskao prema dolje tako da se nije mogla dignuti sa njega. Ona mu je govorila da je boli i da prestane, a on je šutio. Potom ju je odveo do Marmontovog spomenika koji se nalazi odmah pored klupe i posjeo je na spomenik, gurnuo prema unatrag tako da je udarila glavom o kamen i dignuo joj noge u zrak. Onda je opet stavio svoje spolovilo u nju, ali se iz tog položaja nekako uspjela dignuti i pokušala se vratiti do klupe, pa ju je počeo hvatati za ruke tako da se ne uspije maknuti, zbog čega misli da je imala modrice svuda po rukama ali je ipak uspjela i vratila se do klupe. Kada je izgubila svu energiju, sjela je na klupu na što joj je on počeo govoriti da što joj je, zašto se makla. Onda ju je podigao s klupe i postavio da kleči na klupi, gurnuo joj glavu u grm iza klupe, držao joj glavu prema dolje i ruke iza leđa, pa ju je tjerao na analni odnos, što joj je bilo najbolnije pa je vrištala i plakala, na što ju je on ušutkavao i pitao „zašto plačeš lipotice?”, govoreći da će netko misliti da je siluje, te joj je stavljao ruku preko usta. Dok se ovo događalo kod nogometnog terena plakala je i derala se, ali ne s ciljem da je itko čuje jer je znala da je nitko ne može čuti, a nije zvala u pomoć iz straha jer se bojala što da bi joj mogao napraviti nešto gore. Osjećala se prestrašeno, bespomoćno, izgubljeno, nije znala gdje se nalazi, ni gdje su joj stvari, niti koliko je sati a niti kako da ga makne od sebe, hoće li živa doći kući. Nije primijetila nikoga da je prošao pored njih dok se ovo sve događalo, a i da jest ne bi je uočila jer uopće nije bila pri sebi. To je sve trajalo od jedan ujutro do možda pet, pet i po ujutro. Od plakanja o ničemu nije mogla razmišljati, nego je bila sretna kada se maknuo s nje, te joj je na kraju rekao da ne smije nikome reći što se dogodilo, pogotovo ne SPD. Izderala se na njega da je više ostavi na miru ili tako nešto, što je on ignorirao i udaljio se. Onda se obukla, pokušala pronaći mobitel u čemu nije uspjela pa je otišla kući pješice.

8.1.4. U kuću je pokušavala ući tiše jer je bila isprepadana i nije znala na koji način reći ikome što joj se dogodilo, pa je prvo išla popiti vode i spavati jer bila iscrpljena. Kad se tata probudio, vidio je da su joj hlače i čizme prljave i krvave te da joj nema ni torbe ni mobitela pa se počeo derati da mu objasni što je bilo, ali ona od šoka nije mogla izustiti ni riječ. Sve ju je boljelo i nije mogla ići na zahod normalno, što je popratio proljev koji joj zna trajati danima. Imala je modrice svugdje od ispod koljena, na bokovima gdje ju je držao, po grudima, po rukama i na stražnjici i boljela ju je glava. Shvatila je da joj nema mobitela, uzela je laptop i „ulogirala“ se na Snap te poslala poruku LP ili VI to jutro. Povjerila se i TP, LP, VI, RP, ZP, a SI je kasnije došla kod nje kući i njoj je rekla. Njena majka je ovo doznala isti dan od majke RP koja ju je nazvala. Mama je rekla da će tata otići na policiju i prijaviti što se dogodilo a ona i mama su možda 2-3 sata pričale o tome. Mama je plakala, bila je u strahu, nije ni ona znala što napraviti, a pitala ju je je li to možda htjela pa se pokajala, na što joj je ona pokazala sve modrice i njoj je bilo jasno da se to ne događa nakon normalnog spolnog odnosa.

8.1.5. Zbog navedenog je bila kod psihologa i kod psihijatra, te kod ginekologa na više pretraga. Još uvijek osjeća strah, slike tog događaja joj se ponavljaju u glavi, pogotovo kad osjeti miris, zvuk ili nešto što ju podsjeća na to, a stalno ima paranoju da će joj se opet tako nešto dogoditi. Nakon događaja tjedan i pol dana nije išla u školu, dijelom zbog bolova, a ujedno nije imala snage jer svi u gradu znaju što se dogodilo.

8.2. Sudski vještak za psihologiju Nela Kavelj se nakon provedenog ispitivanja očitovala na okolnost iskaza žrtve, te je kazala da je žrtva tijekom cijelog iskaza imala uredan i strukturiran tijek misli, bila je usredotočena na postavljana pitanja i trudila se dati sadržajno što konkretniji i bogatiji odgovor. Tijekom iskazivanja o inkriminiranim događajima povremeno je pokazivala znakove uznemirenosti i napetosti ali je na sva pitanja adekvatno odgovarala.

9. U postupku su ispitane i osobe koje su sa maloljetnikom i oštećenom bili u društvu u kafiću Korado prije inkriminiranog događaja, i to svjedoci ŠPD, TP, MP, BP, FP i CP, koji o samom događaju nisu imali neposrednih saznanja već su opisali njihovo ponašanje ranije tijekom te večeri, dok svjedokinje ZP, II sva saznanja o samom događaju imaju od oštećene, a svjedok UP od maloljetnika.

9.1. Svjedokinja ŠPD je navela da poznaje VP i DP jer VP ide s njom u razred, dok DP poznaje iz osnovne škole koju su zajedno pohađale. Sa VP je u dobrim odnosima, ali se ne druže izvan škole, dok joj je DP prijateljica s kojom se druži te se međusobno posjećuju. Kritične prigode je bila u kafiću Korado sa društvom, a po dolasku u kafić nije primijetila VP, kao ni DP, koja je došla oko 21 sat u društvu s ŽP. Osobe s kojima je došla su u međuvremenu otišle iz kafića, pa je sa DP sjela za zajednički stol za kojim su bili neki drugi prijatelji negdje oko 23:00 sati. Za taj stol je naknadno došao i VP, pa su za tim stolom stajali na nogama na način da je DP bila između nje i VP. Vidjela je da DP konzumira samo alkohol i to tekilu i votku zbog čega je bila malo više pijana. Nije vidjela da VP konzumira alkohol, a niti da konzumira bilo što drugo. U jednom trenutku DP je pala na pod na stražnjicu, moguće da je pala zbog alkohola kojeg je konzumirala ili je možda zapela za stol. DP je hodajući teturala, a imala je na sebi visoke čizme s visokom petom. Ona i VP su joj pomogli da se podigne, a VP je predložio da je odvedu u park nasuprot kafića da malo dođe k sebi. Njih troje su potom izašli iz kafića kako bi se uputili do parka nasuprot kafića. Ona i VP su za ruke držali DP koja se na neki način opirala jer nije htjela ići iz kafića, već se htjela vratiti u kafić. Odveli su DP do klupe u parku gdje je sjela, nakon čega je DP rekla da joj je torbica ostala u kafiću i zatražila je od nje da ode po nju. Otišla je po torbicu, te se vratila do klupe za niti dvije minute ali DP i VP tu nije bilo. Prohodala je po parku ali ih nije našla, pa je zvala DP na mobitel pet-šest puta ali se nije javila. Nakon toga je na mobitel nazvala i VP koji se nije javio ali joj je poslao poruku da su s društvom i da je sve u redu. Pretpostavila je da su se ponovno vratili u kafić, pa je otišla kući i sa sobom ponijela DP torbicu. Sutradan ujutro DP joj je poslala poruku da ju je VP silovao i da je došla kući oko 6:00 sati. Malo joj je pričala o tome što se dogodilo, a u razgovoru je spominjala da je VP odvukao na Batariju, na Marmontovo, da joj je digao noge i da je udarila glavom. Spominjala je i klupu, žbunje, oralni seks, ali nije joj pričala detalje. DP je spominjala i da ju je VP kada je sjedila na njemu jako držao za kukove, te joj je pokazivala ozljede koje je zadobila i vidjela je da ima masnice po rukama, nogama i stražnjici te u predjelu kukova, trbuha i po prsima. Kada su ona i VP izvodili DP iz kafića, istu je držala pod ruku, a ne zna kako ju je držao VP.

9.1.1. U međusobnim razgovorima i danas se spominje taj događaj iako DP i dalje priča bez detalja ali primjećuje da nekako lakše govori o tome. Od tog događaja nije u kontaktu sa VP. DP joj je rekla da joj se nije mogla javiti na mobitel kritičnu večer jer da je izgubila mobitel na Batariji. Prije ovog događaja je i ranije izlazila sa DP skoro svaki petak u kafić Korado gdje bi znale konzumirati alkohol - votku i tekilu, a što se tiče količine radilo bi se o dva do tri pića.

9.2. Svjedokinja TP je navela da VP poznaje samo iz viđenja i nikada se s njim nije družila, dok joj je DP jedna od najboljih prijateljica. Te prigode u kafić Korado došla je oko 22,30 sati zajedno sa prijateljicom gdje je zatekla DP sa prijateljicama. Ne sjeća se da bi po dolasku u kafić vidjela VP. Negdje oko 24 sata su se premjestile kod muških prijatelja za njihov stol gdje su se nalazili MP, CP, NP, FP. Za tim stolom je bio i VP. Što se tiče konzumacije pića te večeri, DP je pila votku Red Bull, malo je popila i bila je vesela i opuštenija, dok VP nije vidjela da bi te prigode konzumirao alkohol. Iz kafića je otišla oko 2:00 sata, te je prije toga oko 01,00 sat dok je išla u zahod u prolazu vidjela VI i DP, a s njima i VP. Kada se vratila u kafić, pitala je gdje su oni te su joj rekli da su otišli kući tako da ne zna što se kasnije događalo. Ujutro kada se probudila na mobitel je dobila poruku od DP u kojoj je doslovno pisalo: „ja sam silovana”, a kada je vidjela tu poruku, bila je u šoku. Nazvala je prijateljicu LP i pitala je što se događa, a ona joj je odgovorila da je već pričala sa DP i da je počinitelj VP. Potom je ponovno i to sigurno 4 do 5 puta čitala DP poruke i opet nije mogla zamisliti u svojoj glavi što se to stvarno dogodilo jer dok su bili u kafiću za stolom, nije vidjela da bi DP i VP uopće komunicirali pa joj je tim više sve ovo bilo čudno i neshvatljivo. DP joj je napisala da je izgubila mobitel i na laptopu joj je pokazivala modrice na rukama oko zapešća koje je zadobila. Druge ozljede joj nije pokazivala. U nedjelju 19. listopada 2025. se i vidjela sa DP a s njima su bile i druge prijateljice. Htjele su popričati sa DP i vidjeti je li dobro, posebno psihički, pružiti joj potporu jer je već krenula procedura vezana za događaj. Sve to je i na nju djelovalo, poremetilo joj život i školovanje na način da nije bila fokusirana na školu . Zbog toga je htjela pomoći ĆP da joj bude lakše i da to podijeli s njima i vidjela je da je ona u svemu tome bila snažna iako je plakala, bila je prestrašena i ljuta na cijelu situaciju.

9.3. Svjedokinja ZP nije bila u društvu sa DP kritične prigode no kazala je da joj je ujutro DP poslala poruku na mobitel da nije dobro, da je bilo ludo sinoć i da je silovana. Nije odmah shvatila ozbiljnost te poruke, ali nakon toga joj je DP poslala glasovnu poruku u kojoj je plakala i snimila je modrice po tijelu i to joj također poslala Snap chatom. Zbog toga je nazvala svoju mamu i rekla joj što je čula od DP. U subotu navečer trebala je spavati kod DP i kod nje je došla oko 23,00 sata, kada joj je DP pokazala modrice nad potkoljenicama, nadlakticama bliže uz ramena, po vratu, na grudima, na stražnjici a i na glavi je imala nekakvu grbu. Potom joj je ispričala da je bila u petak u kafiću Korado i da je popila malo više, ali nije govorila što je pila i koliko. Rekla joj je da je i pala u S na pod, nakon čega su je GP, VP i još jedna cura izveli van u park, kao i da je SPD otišla po njezine stvari u S, a ta cura da je otišla po vodu. Rekla je da joj je SPD prilikom odlaska kazala da je VP dobar i da joj on neće ništa. Kada je ostala sama s VP, on joj je govorio da će joj nešto pokazati a što da je njoj bilo čudno jer se inače s njim nije družila. Potom je DP kazala da ju je VP odveo na klupu kraj Batarije i spomenika gdje ju je bacio na klupu i počeo skidati odjeću s nje. Dalje joj je ispričala da je klečala na klupi, da joj je glava bila u žbunju, da je vrištala i plakala na što joj je VP govorio „ljepotice zašto plačeš”. Nakon toga je kazala da ju je odveo na Marmontov spomenik gdje ju je bacio na pod pri čemu je udarila glavom u pod, gdje je vrištala, a da joj je VP govorio da bude tiša jer će ispasti da je siluje. Kazala joj je da je pokušala VP maknuti sa sebe u čemu nije uspjela, jer da je on puno teži i jači od nje. To da je trajalo do 5,30 sati kada se oglasilo crkveno zvono , nakon čega su se obukli i razišli te je došla kući oko 6,00 sati. Shvatila je da je izgubila mobitel još prije toga. Rekla je da joj je krv išla niz butinu i da joj je odjeća bila blatnjava jer je dan prije padala kiša. Po dolasku kući, kazala je da je njen otac vidio krv na njoj ali mu ona ništa nije rekla, već je kazala da se porezala. Roditeljima nije ništa ispričala o događaju, te da cijelu noć nije spavala i da je plakala. Sjeća se da joj je DP govorila da ju je VP prisilio da ga oralno zadovoljava. Spominjala joj je da ju je natjerao na vaginalni spolni odnošaj, da je sve bilo „suho” i da ju je jako boljelo, pa nakon toga da nije mogla ni sjediti. Nije joj govorila o nekim drugim spolnim radnjama. Rekla joj je da se opirala skidanju odjeće ali da nije imala snage za veći otpor jer je bila pod utjecajem alkohola. DP joj nije govorila na koji način ju je VP natjerao na oralni seks i vaginalni spolni odnošaj, samo je upotrijebila taj izraz da ju je natjerao. Vezano za fizičke kontakte, DP joj je kazala da ju je VP bacio na klupu, te da je od udarca zadobila modrice na nogama, spomenula je i da ju je uhvatio za vrat i da ju je u nekoliko navrata udario otvorenim dlanom po licu.

9.4. Svjedokinja RP je navela da joj je DP prijateljica, a VP osobno ne poznaje. Taj petak je bila u kafiću Korado u koji je došla sa svojim društvom i po dolasku vidjela je DP društvom. U kafić je došla oko 21:00 sat a zadržala se do ponoći, te u tom periodu nije vidjela VP. DP je bila sa dvije prijateljice, a za vrijeme dok je bila u kafiću nije vidjela što je DP pila. U subotu ujutro DP joj je poslala poruku da joj nešto mora pričati, a kod nje je otišla oko 22,00 sata i po dolasku vidjela da je kod nje i ŠI. DP je objema ispričala da je bila u S te da se u određenom trenutku zajedno sa svojim društvom pridružila za stol gdje su se nalazili VP, MP, DI i još jedna muška osoba. DP je rekla da je popila tu večer i da joj je GP predložila da je odvede do parka kako bi se otrijeznila kako bi mogla ići kući. VP je zajedno sa SPD pomogao da ode do parka, ali kako je zaboravila torbicu u kafiću, po tu torbicu pošla SPD. Govorila je da je ne ostavlja samu s VP ali SPD joj je odgovorila da joj on neće ništa, da je dobar i da ga zna iz razreda , pa je tako ostala sama s VP. Nakon toga je rekla da su njih dvoje otišli na klupicu iza igrališta i da ju je VP silovao, te da joj je on skinuo odjeću. Spominjala je da joj je gurnuo glavu u žbunje, da se ona pokušala izmicati ali u tome nije uspjela. Dalje je spominjala da ju je stavio na spomenik koji zovu I i da joj je tu udario glavom o zidić. Nikakve detalje vezano za seksualni odnos DP nije govorila. Pokazivala je ozljede koje je imala na sebi i vidjela joj je modrice na nogama, na potkoljenicama i to u cijeloj dužini od stopala do koljena, imala je ogrebotine na vratu, modricu u predjelu zgloba iznad bedrene kosti i ispod prsiju. Govorila je i da je plakala, derala se kada se pokušala izmicati ali nije spominjala da bi govorila bilo kakve riječi pri tome, ali da je njoj VP govorio „zašto plačeš, ne silujem te, zašto plačeš ljepotice". Rekla je da tu nije bilo nekih drugih prolaznika. Također je rekla je da je te večeri popila ali nije detaljno navodila što. DP je rekla da je sve to trajalo od 1,30 do 5,30, a da je oko 6,00 sati došla kući. Kući je išla sama i nitko je nije pratio.

9.5. U svojstvu svjedoka ispitani MP pred sudom je naveo da poznaje maloljetnog VP i oštećenu DP s kojom je prijatelj i zajedno znaju izlaziti na kavu. Kritične večeri bio je u društvu maloljetnog VP u kafe baru Korado te im se negdje oko 00,30-1,00 sati pridružila DP sa svojim društvom. Za stolom ih je bilo 10-ak i svi su konzumirali alkoholno piće Votku iz boce od 0,7 l. Nije se mogao sjetiti koju količinu je popila DP ali je dok je stajala na nogama bila nestabilna, padala joj je glava i teže je održavala ravnotežu. Za stolom su mijenjali mjesta a VP se vrtio oko stola, te nije primijetio neku komunikaciju između DP i VP, ali je te prigode DP rukom po glavi mazila JI i njega zbog čega mu je bilo neugodno. Upravo zbog toga je rekao VI da DP odvedu iz kafića u park ili kući da se otrijezni jer je po njemu bila u p ijanom stanju. Nakon toga su SPD, DP i VP izašli iz kafića negdje oko 1,00-do 1,30 sati, na način da su VP i SPD vodili DP između sebe pridržavajući je za nadlaktice. Nije mu poznato što se događalo nakon toga, jer je iz kafića Korado otišao oko 2,00 sata. Sa DP nije pričao o tome što se dogodilo između nje i VP. Kada su predložili da se DP izvede iz kafića da se otrijezni, ona se tome nije opirala, ali se verbalno protivila i govorila da nema potrebe, da nije u takvom stanju da treba izaći iz kafića.

9.6. Svjedok BP je kazao da je te večeri došao među prvima i krenuli su naručivati piće. Nekako najprije počnu s konzumiranjem piva a onda prijeđu na žestoka pića, i to Votku koju piju u kombinaciji s Red bullom. Oko ponoći sve djevojke jedna po jedna počele su im se pridruživati pa tako i DP. Na njoj je primijetio da je pila alkohol jer je bila nestabilna na nogama i padala joj je glava. Nakon toga je izašao ispred kafića i u jednom trenutku je ispred kafića primijetio DP, GP i VP, te kako SPD pridržava ispod ruku DP, dok VP zajedno s njima hoda sa strane. Kada je počela svađa između nekih drugih ljudi, vratio se u kafić Korado. Nije znao što se dogodilo tu večer sve do nedjelje kada je došao u kafić na kavu gdje su bili neki prijatelji koji su mu ispričali da je nešto ĆP napravio, a da su oni to saznali tako što su im neke djevojke to ispričale. VP je onu večer čitavo vrijeme sjedio za njihovim stolom i samo bi se povremeno dignuo a DP je sjedila na skroz drugom kraju kafića i nije primijetio da su se družili.

9.7. Svjedok FP kazao je je da je kritične prigode bio kafiću Korado u širem društvu sa maloljetnim VP. Te večeri DP je bila dosta popila, te je u jednom trenutku dolazila prema njemu i mazila ga po glavi a on ju je odmicao od sebe, a tako isto je mazila i MP po glavi te ju je i on odmicao od sebe. Nije primijetio za stolom da su MP i DP nešto posebno komunicirali, te je u nekom trenutku ona počela i padati, pa su joj iz društva pomagali da se ustane i to najviše VP i GP. Konobar je čak upozoravao da ne može tako padati po kafiću, pa su joj oni pomagali da ostane na nogama. U nekom trenutku SPD i VP su je izveli ispred kafića, valjda da malo dođe sebi ili da zovne roditelje da dođu po nju, dok je ostatak društva ostao u kafiću. Nakon nekih 10-ak minuta od njihovog izlaska iz kafića otišao je kući tako da ne zna što se dalje događalo, jer se oni do njegovog polaska kući više nisu vratili u kafić.

9.8. Svjedok CP je kazao da VP poznaje iz škole i dio su istog šireg društva tako da znaju ponekad zajedno izaći vani. Ove prigode su bili zajedno u kafiću Korado te su svi iz društva konzumirali alkohol. Tijekom večeri on je znao napuštati kafić i otići prošetati. DP mu je poznanica, koja je bila u društvu sa curama. Vidio je na njoj da je pijana, te je vidio da se u jednom trenutku baca po podu i valja se, pa je rekao da je izvedu vani. VP i dvije cure su je pokušavali izvesti iz kafića i odvesti do parka, no ona se tome opirala i htjela se vratiti natrag u kafić no ipak su je uspjeli izvesti. Nakon toga je više nije vidio u kafiću a vrlo brzo nakon toga je i sam otišao kući. Za ono vrijeme tijekom kojeg je on bio u kafiću, cure se nisu njima pridružile za isti stol, već su povremeno pojedinačno znale doći do njih i pričati.

9.9. Svjedok UP je kazao je najbolji prijatelj s VP te da kritične prigode nije bio s njim u društvu već su se našli na piću dan nakon toga. VP mu je tada ispričao kako je večer prije bio vani i da je bio s nekom curom i da su skupa proveli cijelu noć i da su se "pukli", a pokazao mu je čak i video koji je snimljen na njegovom mobitelu na kojem se vidi njihov spolni odnos, rekao je da su se te prigode dogovorno snimali na mjestu Batarija. Po onome što sam je vidio na tom videu, činilo mu se da djevojka uživa u tom spolnom odnosu, nije izgledala kao da bi bila prisiljena na nešto, niti da je vikala. Djevojka na tom videu je bila odjevena u crnu kožnu jaknu dok je u donjem dijelu bila gola. Te prigode kada mu je to pričao, VP nije bio nervozan, ponašao se sasvim normalno i bio je veseo. VP mu se i prije ovog događaja povjeravao o svojim spolnim aktivnostima, te mu je i ranije pokazivao videa svojih spolnih odnosa sa djevojkama ukoliko bi u dogovoru s tom djevojkom snimio nekakav video. Nikada od kada se druži nije primijetio da bi VP pokazivao bilo kakvo agresivno ponašanje prema ženama.

10. Žrtvini majka ČI i otac HP iako nisu neposredni očevici inkriminiranih događaja, saznanja o istome su imali od same žrtve, te su ujedno opisali ponašanje svoje kćeri nakon samog događaja.

10.1. Svjedokinja ČI je navela da tog jutra u subotu oko 6 sati, njen suprug HP kada se probudio i vidio ispred stana DP prljave čizme, otišao u njenu sobu i pronašao je kako spava pa je počeo vikati na nju i probudio ju je. DP ništa nije govorila i cijelo to jutro je šutjela i povremeno plakala. Njen suprug je primijetio na kćerkinim hlačama malu fleku od krvi, što nije izazivalo nikakvu sumnju jer je istoj menstruacija trajala do 17. listopada. Kako je DP bila odjevena u pidžamu u tom trenutku na njoj nije vidjela nikakve ozljede, no kada je prilikom ručka pomaknula desnu ruku, primijetila je manju modricu i upitala je od čega je, ali joj ona nije željela kazati. O kaznenom djelu je doznala tek navečer dok je sa suprugom bila na proslavi rođendana, kada ju je oko 23,00 sata nazvala HI, koja je mama DP prijateljice RP, koja joj je kazala da je njena kćerka DP silovana i pretučena večer prije, a da je to saznala od svoje kćeri RP. Odmah po saznanju o tome, ona i suprug su otišli kući gdje su kćer DP zatekli u krevetu kako plače, a u sobi se nalazila i njena prijateljica ZP. Tada ju je pitala što se dogodilo i zašto im ništa nije ispričala, već je pustila da viče na nju, a DP je tada počela plakati i počela je govoriti. Primijetila je puno modrica na kćerkinim nogama od stopala do koljena, pa je pomakla i rukave njene odjeće i primijetila da su joj i ruke kompletno bile pune modrica. Kćerka je počela pričati o događaju pa je rekla da je s ciljem da ode kući u društvu prijateljice VI napustila kafić Korado u Trogiru, a iza njih je išao VP te da su najprije otišli u park Fortin, a potom se VI vratila u kafić po kćerkinu torbu, a VI je DP zamolila da je ne ostavlja samu sa VP. Dok je SPD bila odsutna, DP i VP su otišli kod kule Kamerlengo da joj on nešto pokaže. Potom joj je kćerka rekla da su sjeli na klupu i da ju je maloljetni VP posjeo na sebe te da su se gledali licem u lice, a on da joj je držao ruke na kukovima nakon što joj je skinuo odjeću. Kćerka je rekla kako je čitavo vrijeme plakala i da je VP rekla "ne", da je pusti i da se makne i da je urlikala od bolova jer ju je bolio spolni čin koji se odvio na način da ju je držao i to jednom rukom prekrio usta i pri tome svoj spolni organ stavljao u njen spolni organ, a potom je noseći podigao s klupe i prebacio na kameni spomenik u blizini, a radi se o Marmontovu glorijetu. Tada ju je maloljetnik bacio na taj spomenik, a kćerka je udarila sa stražnjim dijelom glave na kamen spomenika. Nakon što je pala glavom na glorijet, maloljetnik ju je nastavio silovati spolnim organom u njen spolni organ. U jednom trenutku, ona mu se uspjela otrgnuti i vratila se na onu istu klupu gdje joj je bila odjeća. No, kako se oko te klupe nalazi oleandar, maloljetnik ju je bacio glavom u oleandar i to licem u istog, dok joj je ruke držao i nastavio je silovati tako što joj je stavljao sa stražnje strane spolni organ u anus. Iz razgovora sa kćerkom nije mogla razumjeti koliko su ove radnje trajale, ali je rekla da je oko 2 sata i nešto napustila kafić, a kući se vratila ne zna kada. Kćerka joj je rekla da misli da maloljetnik nije "svršio". Kćerka joj je rekla da je maloljetnik dirao jako za prsa i od toga su joj ostale modrice, a primijetila ih je kod kćerke za vrijeme liječničkog pregleda. Pri liječničkom pregledu kćerke, primijetila je kako ima ogromnu modricu na gornjem dijelu stražnjice i to u dužini počevši od leđa prema stražnjici oko 15 cm, što je bila najveća pojedinačna modrica na njenom tijelu. Nakon toga kćerka joj je rekla da se maloljetniku uspjela istrgnuti i da je otišla do odjeće i počela se oblačiti, te da se i maloljetnik počeo odijevati nakon čega da joj je rekao da se o ovome ne usudi nikome kazati. Kćerka je rekla kako je tada bila u strahu koji ju je paralizirao i da nije mogla reagirati. Rekla joj je da je otišla iz kuće oko 21.-21:30 sati i došla u kafić Korado i tamo popila jednu votku -red bull i dvije tekile. Nadalje joj je kćerka rekla da se pridružila stolu na kojem su bili momci s kojima se druže svaki dan, ali ne idu u isti razred. Za tim stolom tu večer je bio i VP koji inače nije dio stalnog društva. Nakon što joj je kćerka sve ovo ispričala, suprug je otišao je u PP Trogir kako bi sve prijavio. Osim njoj, kćerka je o predmetnom događaju sve ispričala prijateljicama ZP, TP, LP, RP i VI. Kad su bile na liječničkom pregledu u KBC-u, sa kćerkom je obavljen razgovor od strane psihologa ili psihijatra, te je dobila tablete za spavanje tj. smirenje i tzv. tabletu za dan poslije. S obzirom na psihičko stanje DP, otišle su u udrugu Domine a nakon toga kod dječje i adolescentne psihijatrice na terapiju. Psihijatrica je rekla da pričekaju sa terapijom dok se kćerka malo ne smiri. Njena kćerka nije pohađala školu desetak dana, a potom je otišla u školu. Nakon svega ovoga ponašanje kćerke oscilira na način da je ponekad mirna, a ponekad po cijeli dan plače i malo spava, odnosno uopće ne spava, a inače voli puno spavati. Također je imala proljev više od 15 dana, zapravo radilo se o tome da uslijed stresa i spolnog odnosa u anus nije mogla zadržati stolicu. Njena kćerka je odlikaš i pohađa gimnaziju u Trogiru gdje su se nastavnici prilagodili da piše testove itd. Stanje joj se stabiliziralo te se druži s prijateljima i izlazi na kave. Svjedokinja je istaknula da kćerka još uvijek ima tikove i da se učestalo trese, a ne može podnijeti bilo kakav fizički dodir ili zagrljaj.

10.1.1. Na raspravi je svjedokinja kazala istakla da je njena kćer u redovnom tretmanu kod psihijatrice dr. Maje Rogulj, te joj odlazak kod psihijatrice pomogne, ali kada dođe kući postane razdražljiva, nervozna i povlači se u sebe, dok u školi funkcionira te joj prijatelji pomažu što se tiče društvenog aspekta. Prije ovog događaja ĆP su bili dozvoljeni izlasci ovisno o događaju i mjestu gdje bi rekla da ide, te joj nikada nisu stavili zabranu konzumiranja alkohola jer su smatrali da je zbog malog iznosa novca koji bi tih prigoda imala sa sobom b io dovoljno ograničavajući za konzumaciju alkohola. Inače bi po povratku kući iz izlazaka uvijek rekla ukoliko bi konzumirala alkohol, a uglavnom bi se radilo o jednom koktelu. Nakon ovog događaja obitelj se teško nosi sa ovim događajima, pri čemu se ona psihički osjeća loše iako bi upravo ona trebala biti potpora kćeri.

10.1.3. Na kraju je istakla da DP nakon tretmana psihijatra bude smirena i vidi da joj odgovara razgovor s njome, no nakon psihologijskog vještačenja u ovom postupku je po izlasku sa obrade bila ljuta, uplakana, tresla se i kazala joj da se osjećala kao okrivljenik a ne kao žrtva s obzirom na pitanja koja su joj postavljana. Morala ju je smirivati jer se osjećala kao da je napadnuta od strane vještaka, a nakon samog vještačenja čak im se i vještakinja ispričala navodeći da je zbog prirode vještačenja, njeno ispitivanje moralo izgledati.

10.2. Otac maloljetne žrtve svjedok HP je kazao da se ujutro u subotu probudio oko 6,30 sati i prije polaska na posao je otišao do DP sobe provjeriti je li se vratila iz izlaska. Odmah je osjetio da u sobi bazdi alkohol, više nego inače što nije baš uobičajeno za nju, primijetio je da su joj odjeća i čizme blatnjavi, kao i da na hlačama na predjelu bedra s lijeve strane ima trag krvi. Probudio ju je a ona je bila sva zbunjena, a kada ju je pitao gdje su joj mobitel i torbica, odgovorila je da su joj ostali kod prijateljice SPD. Potom je otišao na posao, a kada su ručavali, uočio je i da DP ima modricu na ruci, pa ju je pitao odakle joj modrica, ona ništa posebno nije za to rekla. Predvečer je sa suprugom otišlo na proslavu supruginog rođendana, kada je suprugu negdje oko ponoći nazvala majka od DP prijateljice i kazala joj što se te večeri ĆP dogodilo. Njemu je DP samo rekla tko je osoba koja je to napravila, dok je ostale detalje toga ispričala majci vjerojatno iz nelagode ali je supruga meni naknadno ispričala što joj je DP rekla. Odmah nakon toga oko 1,15 sati je otišao podnijeti kaznenu prijavu u PP Trogir a potom su sutra otišli i u Split. Tada je na kćeri vidio i modrice po ostalim dijelovima tijela i to po bedrima i po rukama. Nakon ovog događaja, DP ponašanje s promijenilo stalno je nervozna, ujutro kasni u školu jer ne može spavati. Sada je u tretmanu kod psihologa i psihijatra, te pije lijekove.

11. U postupku je s obzirom na životnu dob maloljetne žrtve, provedeno psihologijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Danijeli Didić, koja je u pisanom nalazu i mišljenju (list 405-435 spisa), kod kojeg je ostala i na raspravi, utvrdila da rezultati provedene psiho-dijagnostičke obrade ukazuju da je žrtva maloljetna oštećena DP adolescentica urednog intelektualnog i osobnog funkcioniranja, ima očuvane socijalne kapacitete, pozitivne obiteljske resurse te izraženu savjesnost, potrebu za prihvaćanjem i prilagođenim ponašanjem. Istodobno je kod nje prisutan obrazac internaliziranih emocionalnih teškoća, obilježen povišenom anksioznošću, osjetljivošću na stres, interpersonalne konflikte, kritiku i odbacivanje, uz sklonost potiskivanju emocija i zadržavanju dojma vanjske prilagođenosti. Posebno je vještakinja istakla rezultati dobivene na Inventaru simptoma traume (TSI) koji upućuju na klinički razvijenu značajnu traumatsku simptomatologiju s dominantno izraženim intruzivnim simptomima, pojačanom anksioznošću i disocijativnim reakcijama, što je kompatibilno s psihološkim posljedicama proživljenog stresnog, odnosno traumatskog iskustva . Rezultati primijenjenog upitnika ličnosti za adolescente (MMPI-A) ukazuju da su ljestvice valjanosti uredne te ne upućuju na tendenciju iskrivljavanja odgovora, slučajno odgovaranje ili izrazito obrambeni pristup testiranju.

11.2. Vještakinja je provela kriterijsku analizu sadržaja iskaza žrtve kojeg je dala pred sucem istrage, kao i analizu sadržaja forenzičkog intervjua tijekom provedenog vještačenja, pa je tako u odnosu na iskaz pred sucem istrage navela da je žrtva DP tijekom davanja uvodnog slobodnog iskaza nastojala kronološkim slijedom iznositi okolnosti večeri kada se dogodio inkriminirani događaj, te su pojedini dijelovi iskaza ostali manje razrađeni i snižene razine detaljnosti, osobito u odnosu na okolnosti koje su prethodile njezinom odlasku s maloljetnikom, kao i u odnosu na pojedine segmente samog događaja. Uočila je da ispitanica u pojedinim dijelovima iskaza opisuje događaj pretežito kroz izdvojene scene i radnje (fragmentirano), bez potpunije vremenske i situacijske razrade svih faza događaja. Takav obrazac iskazivanja može biti povezan s protekom vremena, emocionalnim opterećenjem, dobi ispitanice te mogućim učinkom stupnja alkoholiziranosti. Opisujući dio događaja ne specificira detaljnije sve svoje reakcije, verbalne odgovore ni eventualne pokušaje prekida situacije tijekom cijelog vremenskog razdoblja koje opisuje i za koje navodi da je trajalo više sati, kao i što završetak događaja opisuje sažeto bez dodatne razrade. Prilikom provođenja forenzičkog intervjua, vještakinja je zaključila da je u osnovnim elementima naracije kod oštećene prisutna razmjerno stabilna struktura iskaza, dok su uočljive određene razlike u količini detalja, stupnju preciznosti, kronološkoj organizaciji događaja te opisima pojedinih okolnosti.

11.3. Istakla je da takav obrazac nije neuobičajen kod ponovljenog iskazivanja o emocionalno opterećujućim događajima, osobito uz protek vremena od više mjeseci, moguću alkoholiziranost u vrijeme događaja te naknadnu psihološku obradu iskustva.

11.4. Nalaz psihologijskog testiranja o aktualnim psihološkim posljedicama i načinu emocionalnog funkcioniranja ispitanice u cjelini kod iste pokazuje prisutno značajno emocionalno opterećenje uz simptome traumatskog distresa, pri čemu ista raspolaže određenim osobnim i obiteljskim resursima, ali aktualno pokazuje povećanu vulnerabilnost te potrebu za psihološkom podrškom i tretmanskim pristupom usmjerenim na stabilizaciju i obradu traumatskih iskustava.

11.5. Za oba iskaza oštećenice, vještakinja je istakla da pokazuju relativnu stabilnost osnovne naracije uz određene razlike u detaljima i razradi pojedinih centralnih aspekata događaja a takve razlike su forenzički relevantnije u procjeni iskaza od razlika u perifernim detaljima, jer se odnose upravo na pitanja prisile, otpora, mogućnosti odlaska i subjektivnog doživljaja pristanka. Nadalje, istakla je da dostupni podaci upućuju da je u vrijeme događaja vjerojatno postojala određena alkoholiziranost kod žrtve, no stupanj funkcionalne kompromitacije nije moguće retrospektivno precizno utvrditi psihologijskim putem. Zbog navedenog, kako iskaz oštećene sadrži određene memorijske praznine i nepreciznosti u pojedinim segmentima, takvi nedovoljno razrađeni ili nejasni elementi predstavljaju ograničenje pri forenzičkoj procjeni iskaza, pa se potpuna procjena autentičnosti proživljenog i dinamike događaja može donositi isključivo u korelaciji s ostalim personalnim i materijalnim dokazima u spisu.

11.6. U konkretnom slučaju na temelju dostupnih psihologijskih podataka, istakla je da nije moguće pouzdano utvrditi specifičan uzročni mehanizam nastanka aktualnog distresa, odnosno razlikovati u kojoj je mjeri povezan s navodnom prisilom, smanjenom sposobnošću pristanka uslijed alkoholiziranosti, naknadnom reinterpretacijom događaja pod utjecajem srama, osjećaja krivnje, interpersonalnih posljedica, reakcija roditelja i vršnjaka ili kombinacijom navedenih čimbenika. Nadalje, istakla je da u konkretnom slučaju postoje značajna metodološka ograničenja za primjenu CBCA (Criteria-Based Content Analysis) i SVA (Statement Validity Assessment) metoda, ponajprije zbog višekratnog prethodnog iskazivanja o događaju te moguće kompromitacije memorijske osnove uslijed alkoholiziranosti u vrijeme događaja. Stoga je primjerenijim ocijen ila kvalitativnu forenzičko- psihologijsku analizu strukture iskaza uz razmatranje čimbenika koji mogu utjecati na točnost i konzistentnost prisjećanja.

11.7. Na raspravi je vještakinja Danijela Didić na upit zastupnice optužbe, pojasnila da su zaključci izneseni na stranicama 30. i 31. njenog nalaza i mišljenja izneseni temeljem odobrenog uvida u sudski spis, heteroanamnestičkih podataka dobivenih od majke i psihologijskog vještačenja mal. DP, sve na temelju naloga suda kojim je, između ostalog, naloženo odgovoriti i na druga pitanja iz domene struke vještaka, a psihologijska analiza sudskog spisa temeljem kojeg se pripremala za vještačenje je jedan od tih drugih pitanja. Uspoređivanje iskaza svjedoka u spisu predstavlja dio vještačenja koji se odnosi na druga pitanja iz domene struke i odnosi se na psihologijsku analizu spisa jer je u njenoj nadležnosti ako psihologa utvrditi i vremenski slijed događaja kako bi mogla provesti psihologijsku obranu i provesti forenzički intervju sa žrtvom.

11.7.1. Na daljnji upit zastupnice optužbe je li nakon provedene psihologijske obrade žrtve utvrdila da istoj potreban nekakav daljnji tretman, vještakinja je istakla da je u zaključku pod brojem 2. navela rezultate psihologijskog testiranja i utvrdila da je kod ispitanice bilo prisutno značajno emocionalno opterećenje uz simptome emocionalnog distresa te da ista pokazuje povećanu potrebu za psihološkom podrškom i tretmanskim postupcima kojima bi bio cilj dovesti do saniranja postojećeg emocionalnih teškoća. Prema informacijama koje ja dobila od same žrtve a i njene majke, ona više ne ide kod psihologa, a kod psihijatra je išla jednom tjedno no kazala je da joj ne odgovara da se stalno vraća u inkriminirani događaj i priča o tome, pa je psihijatrica odlučila prorijediti te preglede, te je po njenom mišljenju žrtvi potrebno nastaviti ići na takve preglede jer je evidentno da ona ima emocionalne probleme koji su povezani sa inkriminiranim događajem.

11.7.2. Upitana u odnosu na samo provođenje vještačenja, vještakinja je navela da je maloljetna DP plakala i tijekom provođenja samog vještačenja u dijelu provođenja forenzičkog intervju u dijelu u kojem su joj postavljana pitanja, no ne i tijekom njenog nesmetanog izlaganja, a plakala je i nakon što je vještačenje završeno. Po završetku vještačenja kada je pozvana njena majka , ona se smirila i pojasnila joj je da je njen posao postavljati pitanja, pa čak i više puta ista pitanja upravo kako bi utvrdila postoji li unutarnja konzistentnost u iskazivanju jer je sudski vještak koji provodi vještačenje. To nekada osobi koju se vještači djeluje grubo, ali je naglasila da ona nije terapeut zbog čega i postoji razlika u njenom pristupu.

11.7.3. Potom je zastupnica optužbe prigovorila dijelu provedenog vještačenja od strane sudskog vještaka psihologa Danijele Didić u onom dijelu u kojima se po njenom mišljenju vještakinja upustila u ocjenu dokaza i utvrđivanja činjenica u postupku navodeći da to nije njen posao niti je stručna osoba za to, već to može učiniti samo sud, a konačno nije ni dobila po sudskom nalogu obvezu da to tijekom psihologijskog vještačenja žrtve i učini, pa je predložila da se dijelovi tog vještakova nalaza izdvoje kao nezakoniti, kojim navodima se pridružila punomoćnice maloljetne oštećene.

11.8. Vijeće je odbilo kao neosnovan prijedlog za izdvajanjem dijelova psihologijskog vještačenja kao neosnovan jer se ne radi o argumentima koji bi doveli u pitanje sam nalaz i mišljenje, već zapravo predstavljaju prigovore na vjerodostojnost provedenog vještačenja. Predmetno vještačenje vještakinja mr. Danijela Didić je kao ovlašteni sudski vještak izradila po nalogu suda, te je isto po mišljenju vijeća napravljeno po pravilima struke i stručnom znanju, metodama i tehnikama koje služe u svrhu izrade nalaza i mišljenja na temelju uvida u sudski spis, heteroanamnestičkih podataka i psihologijske obrade kako spisa, tako i psihologijskoj evaluaciji same oštećenice kako bi se vještakinja izjasnila samo načelno u pogledu ocjene sposobnosti vjerodostojnog kazivanja žrtve prema psihološkim kriterijima, ne ulazeći u ocjenu vjerodostojnosti njenog iskazivanja niti ocjeni ostalih dokaza u cilju utvrđivanja relevantnih činjenica.

11.8.1. Nalaz provedenog psihologijskog vještačenja žrtve, u konkretnom slučaju kvalitativne forenzičko-psihologijske strukture analize iskaza, vijeće je prihvatilo kao stručno i argumentirano jer je stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinila pisani nalaz i mišljenje (primijenjeni su psihodijagnostički instrumenti i tehnike: MMPI-A, BYI-II, TSI, projektivna tehnika Ja), kojeg je nadopunila na raspravi, u kojem je objasnila razloge zbog kojih nije uspjela primijeniti CBCA i SVA metode ni dati procjenu kredibiliteta i pouzdanosti žrtve prema psihološkim kriterijima, ponajprije zbog višekratnog prethodnog iskazivanja žrtve o događaju i moguće kompromitacije memorijske osnove uslijed alkoholiziranosti u vrijeme događaja, slijedom čega je primjerenijim ocijenila kvalitativnu forenzičko-psihologijsku analizu strukture iskaza uz razmatranje čimbenika koji mogu utjecati na točnost i konzistentnost prisjećanja, pri čemu je odgovorila na sva relevantna pitanja, a isto tako je na raspravi odgovorila na sva postavljena pitanja. Takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka svakako je važan pomoćni materijal sudu, kod ocjene i vrednovanja iskaza oštećenice, poglavito u konfrontaciji sa ostalim dokazima, kada nakon podrobne i kritičke analize cjelokupne dokazne građe, daje konačnu ocjenu izvedenih dokaza.

12. Kako zbog objektivnih okolnosti nije bilo moguće provesti cjelovitu psihologijsku obradu oštećenice, vijeće za mladež je suprotstavljene iskaze žrtve i maloljetnika procjenjivalo dovodeći ih u vezu sa ostalim izvedenim dokazima u postupku.

12.1. Tako je dovodeći u međusobnu vezu iskaz maloljetne žrtve sa iskazima ostalih ispitanih svjedoka u postupku, vijeće za mladež zaključilo da maloljetna žrtva DP kada govori o količini konzumiranog alkohola i navodi da se osjećala malo pijano, ublažava i umanjuje stanje svoje alkoholiziranosti budući da je većina ispitanih svjedoka koji su tu večer bili s njom u društvu u bitnom istovjetno iskazivala vezano za njenu alkoholiziranost i ponašanje tijekom večeri, pa su tako svjedoci ŠPD, MP, BP, FP, CP, kao i TP opisali da je bila vidno alkoholizirana, teturala na nogama, čak i da je padala, čije iskaze vijeće u tom dijelu prihvaća kao utemeljene i vjerodostojne. U prilog tog utvrđenja govori i iskaz oca same maloljetne žrtve CI koji je kazao da je ujutro kada je otvorio DP sobu osjetio da u sobi "bazdi" alkohol više nego inače, što nije uobičajeno za nju.

12.1.1. Stoga vijeće taj dio njenog iskaza procjenjuje kao usmjeren na ublažavanje svog stanja, najviše zbog osjećaja krivnje i srama zbog iznevjerenog povjerenja prema svojim roditeljima i njihove reakcije na isto, posebice jer je provedenom psihologijskom obradom utvrđeno da je odgovorna, kontrolirana i osoba sklona udovoljavanju očekivanjima okoline. Upravo zbog navedenog, ona se nije odmah povjerila roditeljima, već je ujutro kontaktirala svoje prijateljice kako bi joj pružile emocionalnu podršku.

12.2. Osim o tome, maloljetna žrtva DP je drugačije iskazivala o razlozima svog izlaska iz kafića, pa je tako za razliku od ostalih svjedoka, negirala da je pala, kao i da je izišla u pratnji SPD i maloljetnog VP jer je došlo vrijeme kada mora ići kući, pa su po izlasku prvo malo sjeli na klupu popričati jer joj se nije žurilo, iako svjedoci ŠPD, MP, FP i CP tvrde da su je izveli iz kafića da se malo otrijezni i dođe sebi, čemu se ona opirala. Da je točno ono što govore svjedoci a ne oštećena DP govori u prilog i činjenica da po izlasku iza kafića nije ponijela svoju torbicu, što bi učinila da je namjeravala ići kući ili bi se sama vratila po nju, a ne bi poslala ŠPD po nju.

12.3. I posredne svjedokinje ZP i II kojima se oštećena sutradan povjerila o onome što joj se dogodilo, navode da im je oštećena DP opisujući tu večer kazala da je popila malo više, da je pala u kafiću na pod (što je ona u svom iskazu negirala), nakon čega su je izveli van do parka kako bi se otrijeznila do polaska kući, što je u skladu i nadopunjuje se sa kazivanjem ostalih ispitanih svjedoka, a pored toga te dvije svjedokinje navode da im je oštećena DP još kazala da opirala skidanju odjeće ali da nije imala snage za veći otpor i da se pokušala izmicati ali u tome nije uspjela jer je bila pod utjecajem alkohola.

12.5. Stoga prihvaćajući iskaze svjedoka SPD, TP, MP, BP, FI, CP, te povezujući ih sa iskazima svjedokinja ZP, II i oca oštećene CI, te dio iskaza same oštećene DP, koja iako umanjuje stupanj svoje alkoholiziranosti, negira padanje i tvrdi da je sama izišla iz kafića, ipak u iskazu navodi da se osjećala "bespomoćno, izgubljeno, nije znala gdje se nalazi, ni gdje su joj stvari niti koliko je sati, niti kako da maloljetnika makne od sebe, da je izgubila svu energiju", vijeće je u postupku nedvojbeno utvrdilo da je oštećena žrtva DP kritične prigode bila u takvom alkoholiziranom stanju da je trebala pomoć pri hodanju i održavanju ravnoteže, zbog kojeg nije bila sposobna dati zreli pristanak o stupanju u spolni odnos.

12.6. Analizirajući ostali dio iskaza oštećene, vijeće smatra da činjenica što nije sa sigurnošću mogla kronološki reproducirati cjelokupan slijed događaja te večeri, kao i njeno fragmentirano kazivanje i praznine u sjećanju kod perifernih detalja su upravo pokazatelj i izravna posljedica njenog alkoholiziranog stanja, a ne njene nevjerodostojnosti jer je ista u onim ključnim dijelovima iskaza koji se odnose na to da nije dala pristanak na spolni odnošaj, da je verbalno izražavala neslaganje, kao i opisane osnovne radnje prisile (pritiskao je prema dolje da se ne može dignuti s njega, posjeo je na spomenik i gurnuo prema natrag, hvatao za ruke da se ne može pomaknuti, postavio je da kleči na klupi), prepoznavanje osobe počinitelja, kao i mjesta događaja, dosljedna u kazivanju pred sucem istrage, kao i onom što su ispričali posredni svjedoci. Stoga je njen iskaz prihvaćen kao uvjerljiv i životan, te se u bitnom nadopunjuje na iskaze ispitanih prijateljica kojima se oštećena DP povjerila, a koje u bitnom istovjetno opisuju njeno emocionalno uznemirenje kada im je ispričala što joj se dogodilo i pritom pokazala i ozljede koje je zadobila te večeri.

12.7. Maloljetna žrtva je jasno i određeno pred sucem istrage kao svjedok opisa la radnje koje je maloljetnik poduzeo na njenu štetu iz kojih nedvojbeno proizlazi da se radilo o spolnom iskorištavanju. Također, tijekom postupka nije utvrđeno ni postojanje bilo kakvog razloga niti motiva zbog kojeg bi žrtva koja nikada prije nije imala spolni odnos, svojevoljno upustila u radnje opisane u optužnici na javnom mjestu i neosnovano teretila maloljetnog VP kojeg je poznavala samo iz viđenja, te iako su dio večeri proveli u istom društvu nisu posebno komunicirali, što su potvrdili ispitani svjedoci. Navedenom utvrđenju govori u prilog i psihologijsko vještačenje kojim je utvrđeno da iz iskaza žrtve ne proizlaze elementi koji bi upućivali na izmišljanje ili maštanje, da bi ista bila izmanipulirana niti da je potaknuta vanjskim okolnostima.

12.8. Sama činjenica što je žrtva bila u alkoholiziranom stanju zapravo mijenja dinamiku i potrebu za primjenom fizičke sile jer je iskustveno općepoznato da alkohol umanjuje motoričke sposobnosti, brzinu reakcije i mogućnost pružanja otpora, te dovodi osobu u stanje pasivnosti, stoga sila (držanje za bokove, hvatanje za ruke i držanje, guranje unatrag) koju je oštećena opisala da je maloljetnik primijenio, nije morala biti velika da bi se slomio njen otpor. No unatoč tome , oštećena je prema nalazu hitnog prijema KBC Split, Klinike za dječje bolesti od 19. listopada 2025. (list 18 spisa) na tijelu imala brojne modrice i hematome, od kojih je dio zasigurno nastao i od tvrdih površina i načina na koji se spolni odnos odvijao, no na takav način nisu mogli nastati i hematomi na rukama i nadlakticama, što govori u prilog da je maloljetnik prema njoj primijenio određeni stupanj sile, slijedom čega maloljetnikova obrana u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela tvrdeći da se nije dogodilo ništa što oštećena nije htjela, ukazuje neosnovanom i danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

12.9. Ovdje se potrebno osvrnuti i na pojedine detalje iz maloljetnikove obrane koji navodi da sa oštećenom DP tijekom večeri nije komunicirao te da je odbijao njeno koketiranje (pokušaje da ga zagrli i poljubi u vrat), pa se postavlja pitanje zbog čega se onda ponudio da će je izvesti vani da se otrijezni, a potom se čim su ostali sami na klupi, s oštećenom čije koketiranje je prethodno odbijao, uputio na udaljenije mjesto i odmah se potom upustio u inkriminirane spolne radnje koje su trajale dulje vremena, iz čega vijeće zaključuje da je maloljetnik iskoristio priliku kada je ostao nasamo sa oštećenom i svjesno odlučio iskoristiti njenu alkoholiziranost a time i njenu ranjivost i nemogućnost pružanja ozbiljnijeg otpora, kako bi bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje uz primjenu sile, čemu u prilog govore i utvrđene ozljede kod žrtve.

13. Stoga vijeće smatra izvan svake sumnje utvrđenim da je inkriminirane prigode, maloljetni VP vidjevši da se maloljetna DP nalazi u alkoholiziranom stanju jer je u kafiću pala na pod i teturala je prilikom hoda te joj je glava padala, istoj s VPD pomogao izaći iz kafića i otići do klupe gdje su sjeli, a potom joj rekao da će joj nešto pokazati te u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, žrtvu uhvatio za glavu i gurao je kako bi ga oralno zadovoljila, a nakon toga joj skinuo odjeću te potom skinuo i svoju odjeću i povukao je na sebe, a zatim svojim spolnim organom penetrirao u spolni organ žrtve iako mu je ona govorila da je pusti i da je boli te da joj je to prvi spolni odnos pri čemu je plakala, ali nije prestajao, već je držao ruke na njenim bokovima i pritiskao je da se ne digne i pri tome dirao po grudima držeći svoju ruku na njenim ustima kako ne bi zvala pomoć, pa nakon što se žrtva od njega otrgnula i ustala s klupe, ponovno je uhvatio rukama za njene ruke i stavio ih iza leđa te je prebacio preko klupe kako bi mu bila okrenuta leđima i zatim svojim spolovilom penetrirao u anus žrtve, koja je čitavo vrijeme plakala i pokušavala se osloboditi snažnog stiska u čemu nije uspjela, a nakon toga je odnio do spomenika Marmontov glorijet u blizini klupe te gurnuo na pod pri čemu je žrtva pala i ponovno joj, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, rukama podigao noge te spolovilom penetrirao u žrtvino spolovilo pri čemu je ona vrištala, a on joj ruku držao preko usta, nakon čega se ista ipak uspjela istrgnuti iz maloljetnikovog stiska te je otišla do klupe po odjeću, a on joj je rekao da o tome nikome ne govori, pri kojim radnjama je žrtva zadobila lake ozljede u vidu ogrebotina, hematoma u predjelu prsnog koša, trbuha, nadlaktica, stražnjice i nogu, kojim radnjama su se u ponašanju maloljetnika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavkom 2. KZ/11 na štetu maloljetne DP.

14. Nakon toga je trebalo na strani maloljetnika utvrditi sve elemente krivnje propisane člankom 23. KZ/11, pa što se tiče ubrojivosti maloljetnog VP, vijeće za mladež ga u cijelosti smatra ubrojivim počiniteljem jer nitko tijekom postupka istu nije dovodio u pitanje, pa je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navedena sastavnica krivnje bila u potpunosti očuvana.

14.1. U odnosu na subjektivni odnos maloljetnika prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, prema ocjeni ovog vijeća maloljetnik je biće kaznenog djela ostvario s izravnom namjerom prvog stupnja, budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a ujedno je bio svjestan protupravnosti svog djela. Maloljetnik je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja kada iskorištava činjenicu da je žrtva DP pod utjecajem alkohola i da u takvom stanju nije sposobna izraziti svoj pristanak, kao ni pružiti pravi otpor, nakon čega s njom obavlja spolni odnošaj i spolno izjednačenu radnju uz primjenu sile, sve kako bi zadovoljio svoj spolni nagon.

14.2. U konkretnom slučaju tijekom postupka nije utvrđeno da bi maloljetnik postupao u zabludi o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, a niti je na njegovoj strani utvrđeno postojanje bilo kakvog ispričavajućeg razloga, stoga je istog za počinjeno kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 počinjeno na štetu mal. DP trebalo proglasiti krivim.

15 . Nakon što je vijeće utvrdilo počinjenje kaznenog djela od strane maloljetnika, trebalo je odlučiti o vrsti maloljetničke sankcije.

15.1. Zastupnica optužbe je u prijedlogu predložila izricanje da se maloljetnom VP izrekne kao sankcija kazna maloljetničkog zatvora, pri kojem prijedlogu je ostala do kraja postupka.

15.2. Radi prikupljanja podataka potrebnih za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika te njegovih osobnih i obiteljskih prilika ispitani su otac i majka maloljetnika, pribavljena je socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trogir za obitelj VP, te je naložena i defektološka obrada maloljetnika u cilju prijedloga odgovarajuće sankcije koju bi trebalo primijeniti prema maloljetnom VP.

15.3. Maloljetnikova majka ŠP je kazala da je VP rođen u [adresa] gdje su živjeli do njegove 6 godine, a kako je bolovao od spazme bronhija, radi njegovih zdravstvenih problema vratili su se u Hrvatsku. U osnovnoj školi je bio odličan učenik, sve ga je zanimalo, volio je čitati od malena, trenirao je košarku i svirao gitaru. Volio je pomagati u kući i raditi i imali su međusobno povjerenje. U školi je uvijek bio viši i tjelesno jači od ostale djece, zbog čega su ga zvali ”debeli Š". U sedmom razredu osnovne škole jednog dječaka koji ga je maltretirao udario je šakom u prsa i povodom toga od strane škole je bio poslan kod psihijatra i psihologa, ali je rečeno da nije za psihijatrijsko liječenje, nakon čega su išli kod psihologa koji je rekao da se radi o tinejdžerskom ponašanju. Sa izlascima je počeo u srednjoj školi i sve do prošle godine je vani mogao biti do 22 sata, a ove godine su tu granicu pomakli na 22:30-23:00 sati. Cijelo ljeto 2025. je radio i to nakon odrađene prakse. Kada izađe s društvom, zna nešto popiti od alkohola, te je u rujnu 2025. prijavljen za posjedovanje droge, za koju joj je kazao da se radilo o speedu. Nakon što je dobila poziv za prekršajni sud, vidjela je da se spominje droga kokain. Poznato joj je da je bio zatečen sa pirotehnikom kada je išao na utakmicu i da je jednoj djevojčici u razredu izlijevao tintu na glavu. Njen sin u društvu nikada da nije iskazivao agresiju. Što se tiče kritične večeri dopustila mu je da može ostati do 24:00 sata, a kako se nije vratio do tada, zvala ga na mobitel ali se nije javljao. Javio se oko 5:30 sati i tada je prigovorila da ga dugo zove i da gdje se nalazi, a on je rekao da mu je ton na mobitelu bio smanjen, da nije čuo pozive, da čeka Uber i da se vraća kući. Što se tiče samog kaznenog djela za to je doznala kada su došli policijski službenici što je bio veliki šok za nju. Vezano za to je razgovarala sa sinom a on joj je rekao da to nije počinio i da se nema razloga brinuti. VP sada ne ide u školu zbog mjere opreza koja mu je izrečena, razgovarali su o polaganju razrednog ispita, te s njime idu kod socijalne radnice u Područni zavod u Trogir svaki tjedan upravo vezano za ovaj slučaj radi savjetovanja. VP kod kuće ne uči jer govori da mu je teško i da se ne može koncentrirati. To jutro kada je došao kući na njegovom licu ili tijelu nije primijetila nikakve ozljede. Onog jutra kada se zbio ovaj događaj probdjela je cijelu noć čekajući ga kada će doći kući, što je činila i inače kada bi izišao vani, što je bilo rijetko, možda jednom ili dva puta mjesečno.

15.3.1. Na raspravi je nadopunila iskaz te kazala da je tog jutra kada je VP kada je došao kući, dočekala na vratima i prvo ga pogledala u oči da vidi je li se što dogodilo, a on se ponašao potpuno normalno te je potom otišao spavati. Nakon ovog događaja, proveo je u kući mjesec i pol dana prije nego je smješten u istražni zatvor i u niti jednom trenutku nije bio uznemiren, te su pričali o ovome što je bilo i smatra da bi joj on priznao u tom periodu da je doista napravio nešto loše. Kazao joj je da su on i ova djevojka doista bili skupa, ali da je to bilo dobrovoljno i to više na njeno inzistiranje. Upitana je li povodom ova dva prekršajna postupka koja se vode protiv maloljetnika zbog posjedovanja droge, poduzela neke radnje kazala je da stručnu pomoć nisu tražili jer ga je počela kontrolirati na način da mu je testirala urin, što je učinila i ovo jutro kada se zbio ovaj događaj i test je bio negativan.

15.2. Otac maloljetnika IP je u bitnom kazao da je u ĐP odgoju više prisutna majka i da se ona i VP jedno drugom više povjeravaju. U srednjoj školi je imao neke opomene i ukore zbog njegove naravi i manjih nepodopština. Što se tiče izlazaka vani, VP je počeo izlaziti u srednjoj školi, no kako je radio prasku manje je izlazio. Više je počeo izlaziti u rujnu ove godine te bi se znao dulje zadržati do jedan ili dva sata ujutro. U rujnu ove godine je s jednim prijateljem bio zatečen sa drogom te se sada vodi prekršajni postupak. Vidio je da se spominju u jednom slučaju speed, a u drugom kokain. Vezano za događaj zbog kojeg se vodi postupak, kazao je da je sin dan prije najavio izlazak vani i rekao je s kim ide jer uvijek tako kaže. Sjeća se da se supruga dizala po noći i budila ga te da se VP javio tek oko 5,30 sati i rekao da čeka Uber i da se vraća kući. Dana 18. listopada, on i supruga su odlučili ići u Livno, ali su zaboravili ključ od kuće i vratili su se u [adresa] gdje su zatekli policijske službenike i po saznanju razloga njihovog dolaska su bili šokirani. Nakon ovog događaja VP ne izlazi iz kuće, ne ide u školu, te je isključio aplikacije. Kao roditelji, oni su znali VP zabraniti korištenje mobitela i ograničiti izlaske kada bi počinio kakve nepodopštine koje su bile vezane za školu.

15.3. Iz socijalne anamneze i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trogir (list 75-78 spisa), kod koje je ostala socijalna radnica JP koja je ispitana na raspravi, utvrđeno je da maloljetni VP potječe iz kvalitativno i kvantitativno potpune tročlane obitelji koju čine roditelji i malodobni VP. Majka ŠP je radila kao medicinska sestra u bolnici u Munchenu, ima preko 20 godina radnog staža, trenutno je nezaposlena zbog ozljede kralježnice. Otac IP je trenutno u mirovini, ima 37 godina radnog staža, ali povremeno sezonski ljeti radi kao vozač u Njemačkoj te se privatno bavi građevinom. Obitelj je živjela u [adresa] sve do 2014. kada su došli živjeti u [adresa] gdje su izgradili kuću. Po dolasku u [adresa] VP je imao 6 godina te se vrlo brzo adaptirao u novoj sredini. VP prva četiri razreda nije imao problema s učenjem i izvršavanjem školskih obaveza, prolazio je s ocjenom odličan, no bio je predmet izrugivanja od strane tri dječaka jer je imao njemački naglasak, pa su mu se rugali da je „debeli švabo". U sedmom razredu je nasilje nad njim eskaliralo te se u osmi razred premjestio u drugu osnovnu školu. Nakon završetka osnovne škole, upisao je srednju Strukovnu školu u Trogiru gdje je dobar učenik. Tijekom ljeta radio je u jednom restoranu u Marini. Inače je trenirao košarku i taekwondo s čim je prestao jer mu se školska praksa poklapala s treninzima. Kako roditelji nisu imali strog odgoj prema VP, nakon što je počeo izlaziti vani, počeo je pušiti cigarete i konzumirati alkohol te "travu" s prijateljima, a bio je i član "Torcide". U listopadu 2022. služba je od škole zaprimila snimku da VP puši marihuanu; u svibnju 2023. od škole da je jednoj učenici izlio tintu iz kemijske na glavu, u rujnu 2023. dopis policije da je u kasnim noćnim satima zatečen bez pratnje odrasle osobe; u travnju 2025. od policije iz Koprivnice da je s navijačima išao na utakmicu Hajduka i posjedovao pirotehnička sredstva, a u listopadu 2025. ih je policija izvijestila da su podnijeli optužni prijedlog jer je neovlašteno posjedovao paketić s kokainom. VP trenutačno ne pohađa školu zbog izrečenih mjera opreza u ovom postupku, a u razgovoru sa školskom psihologinjom su utvrdili da je prosječan učenik za zanimanje kuhara, ali da zna biti neprimjerenog ponašanja, impulzivniji, nedistanciran, te da su mu od početka školske godine izrečene dvije mjere ukora. Zbog toga su stupili u kontakt s maloljetnikom i roditeljima te u više navrata s njima obavili razgovore, te se nije smatralo potrebnim izricanja mjera obiteljsko - pravne zaštite s obzirom da su roditelji bili suradljivi, te se VP ispisao iz članstva Torcide.

16. Glede adekvatnog odabira kazneno pravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema maloljetnom VP, vijeće za mladež je naložilo provođenje defektološke obrade ad hoc socijalnom pedagogu-defektologu APD koja je izradila pisano mišljenje 13. veljače 2026. (list 309-315 spisa) i to nakon uvida u spis, razgovora sa maloljetnikom i njegovom majkom, prvenstveno radi procjene njegove kognitivne i emocionalne zrelosti, socijalne mreže i interesa te razine svjesnosti o tome koje posljedice određena ponašanja uzrokuju.

16.1. Prije samog iznošenja prijedloga sankcije koju je primjereno izreći maloljetniku, socijalni pedagog je navela da je prema podacima iz socijalne anamneze unutar obitelj VP, fokus uglavnom na majci kada je riječ o strukturi interpersonalnih odnosa, atmosferi u obitelji i po pitanju obaveza koje proizlaze iz odgoja djeteta, koji zaključak je potvrđen i tijekom razgovora s majkom a posebno s maloljetnikom. Temeljem razgovora s majkom, a kasnije i s maloljetnikom, proizlazi da roditelji i maloljetnik kao obitelj u osobnom doživljaju predstavljaju jednu homogenu, dosta zatvorenu cjelinu u kojoj nije upitna međusobna upućenost jednih na druge, uz napomenu da takva međusobna upućenost i na određeni način ovisnost nedvojbena kada su majka i sin u pitanju, dok je pozicija oca nešto distancirana iako i sam aktivno učestvuje u obiteljskoj dinamici. Majka je tijekom razgovora vrlo angažirana i emocionalno i verbalizacijom. U njenom statusu prepoznaje se i tjeskoba i tuga, iščekivanje, nervoza, opterećenost i žaljenje, a sve zbog situacije u kojoj se ne nalazi samo njen sin već i oni kao obitelj, posebno ona sama. Upravo zbog uzrujanosti i uznemirenosti njenog supruga, ona mu je sugerirala da se ne odazove pozivu kako se dodatno ne bi iznervirao i uzrujao. Oba roditelja svog sina doživljavaju žrtvom gotovo hajke koja je krenula neposredno nakon inkriminiranog događaja, kako u Trogiru, tako i u [adresa], u mjestu u kojem obitelj živi. Iako majka pokazuje neupitnu brižnost za zdravlje i za status svoga djeteta, u nekoliko navrata i to u neprekinutoj verbalizaciji je sklona vratiti se statusu žrtve kada govori o svom djetetu , koji je nevezan za ovaj postupak već se odnosi na prethodna ranija iskustva njenog sina. Navedeno se počelo manifestirati prema maloljetniku u situacijama koje su uslijedile već po njihovom preseljenju u Hrvatsku i polaskom u školu, koje situacije je ona kao majka počela ne samo percipirati nego i u njima aktivno učestvovati kada su se mnogi učenici postavili neprijateljski i provokativno prema njenom sinu, na što je on reagirao, iskakanjem iz svog samo živahnog, ne i neprilagođenog ponašanja, te mijenja modalitet i postaje i sam nasilnikom u određenim situacijama. Majka za svako odstupanje od očekivanog u ponašanju svoga djeteta vrlo spremno i u potpunosti ne samo racionalizirano već i prožeto adekvatnim emocijama, pronalazi krivca u onom drugom. U tim situacijama uloga oca je potisnuta. Sankcije namijenjene sinu postoje i roditelji su ih spremni dati i odrediti maloljetnom sinu, ali upitnim se postavlja koliko su te i takve ograde popraćene gore navedenim doživljajima, procjenama i proživljavanjima stvarno i adekvatne. Isto se ponavlja i kada su u pitanju iskliznuća od uobičajenog i očekivanog ponašanja njihovog sina i izvan škole, pa je tako majka sklona negirati zloupotrebu težih droga od strane njenog sina nalazeći opravdanje. Istovremeno kada sam maloljetnik kroz razgovor sa socijalnim pedagogom ističe da amfetamin kod njega proizvodi intenzivniji učinak od kokaina pokušavajući pri tome pojasniti intenzitet doživljaja, tim riječima je u direktnoj opreci majčinim procjenama.

16.2. Socijalni pedagog je u odnosu na maloljetnika naglasila da ostavlja dojam jedne elokventne mlade osobe, bogatog vokabulara mlade osobe koja s lakoćom komunicira. Radi se o promišljenom, vrlo koncentriranom sugovorniku koji pažljivo prati i pitanja, ali i maksimalno kontrolira osobne odgovore. Pri verbalizaciji želi biti precizan i u nekim određenim situacijama u potpunosti određen i jasan. Rijetke su bile situacije u kojima bi na postavljeno pitanje bio toliko zatečen da bi ostao bez odgovora. U nekoliko navrata je stavljao do znanja da su ga njegovi, ne agresivni ispadi, ne ekscesi već nepromišljenosti kako to sam ističe, napustili završetkom osnovne škole. No suočavajući samog sebe s događajima, obrascima ponašanja tijekom 2025. maloljetnik se zatiče u pokušaju da tome da pravi odgovor i da pokuša pronaći rješenje zašto je tome tako. Boravak u istražnom zatvoru u kojem je sloboda u potpunosti ograničena može doprinijeti određenim procesima preispitivanja samoga sebe, svoga ponašanja i stavova, pogotovo s pozicija ovako mladih godina u kakvima se on sam nalazi. No činjenica je da u tom smislu maloljetnik verbalizira isključivo, ali i samo osobnu zabrinutost za majku, istina i za oca, ali majku doživljava i percipira dominantnom, doživljavajući je gotovo žrtvom. Kroz razgovor ističe da se i sam osjeća kao žrtva kada su u pitanju mnoga loša iskustva i doživljaji iz njegovog života tako i iz ovog iskustva kojeg sada proživljava, no naglasila je da je kod maloljetnika za cijelo vrijeme trajanja razgovora bila evidentna jedna emocionalna distanciranost i odsustvo bilo kakvog emocionalnog angažmana pa čak i bez obzira na temu o kojoj je bilo riječi. Doima se hladnim, emocionalno suzdržanim i kontroliranim.

16.3. Iako s maloljetnikom tijekom razgovora nije bilo riječi o okolnostima izvršenja kaznenog djela za koje ga se tereti, sam je znao ponuditi u više navrata kao sadržaj razgovora. Upitan je jedino za osobni stav prema kaznenom djelu za koje ga se tereti kao i prema svim okolnostima koje su uslijedile nakon toga, na što se automatski, gotovo instinktivno postavlja u poziciju žrtve s kojom se manipulira od strane drugih osoba i od strane sustava. Samoinicijativno navodi da u osobnom ponašanju ne prepoznaje apsolutno nikakvu krivnju niti osobnu odgovornost i jednostavno ne razumije zašto mu se sve ovo događa, a isti obrazac verbalizacije primjenjuje i kada se povela riječ o stegovnoj kazni koju mu je sud izrekao dana 7. siječnja 2026. Iako tvrdi da je sada zreliji i odgovorniji nego kad je išao u osnovnu školu, ne pronalazi pravi odgovor zašto se susreće s osobnim izborima ponašanja koja su i destruktivna i autodestruktivna (konzumacija droge) i potencijalno razočaravajuća kada su njegovi roditelji u pitanju. Pojam zrelosti i odraslosti doživljava kao nešto što se podrazumijeva zbog broja godina, a na pitanje kako to da su se ipak nizali za njega negativni izbori ponašanja tijekom prošle godine, on svodi ili na nagovor i na negativni utjecaj i krivnju drugih, ili to pripisuje svojoj nepromišljenosti o kojoj govori kao o elementu ponašanja nekog drugog, a ne osobnom izboru ponašanja. Pri tome odgovornost projicira na okolnosti koje su potpuno izvan njegovog utjecaja ili na eventualno druge osobe, što je zapravo vrlo sličan obrazac koji u komunikaciji zadržava i njegova majka ali u mnogo intenzivnijoj formi, te s razlikom što je kod majke evidentan vrlo jaki emocionalni angažman i osjećaj ugroženosti zbog neizvjesnosti situacije u kojoj se nalazi njen sin.

16.4. Zaključno, vještakinja je za maloljetnog VP navela da se radi o mladoj osobi koja se kroz odrastanje očito suočavala s određenim izazovima počevši od njegovog zdravstvenog stanja, preko preseljenja iz jedne države u drugu, do nedostatka oca i njegove figure u njegovim vrlo dinamičnim i formativnim godinama. Upravo su to godine kada se u njegovom ponašanju mogu primijetiti određena odstupanja, a kada počinju prvi problemi i nesnalaženja u za njega zahtjevnim situacijama on zna reagirati agresivno, eksplozivno, nepromišljeno. Sa sigurnošću se može reći da kroz promjenu ponašanja nije došlo do usvajanja zrelijeg i društveno odgovornijeg obrasca i modaliteta. Prilagođava se određenim okvirima do mjere koja je njemu samom prihvatljiva. Sklonost eksperimentiranju rizičnim oblicima ponašanja se intenzivirala kroz 2025.godinu. Autoritet roditelja i bilo kakva ograničenja uvažava dok to njemu odgovara. Pokušaji da kritički progovori o bilo kojem aspektu svog ponašanja ostaju bez uspjeha i taj potpuni izostanak kritičnosti, izostanak osjećaja krivnje za bilo koji oblik njegovog ponašanja, pa tako posebno i u odnosu na kazneno djelo za koje ga se tereti, a koji ne bi bio u skladu s društvenom normom je uistinu simptomatičan. Uz to i gore spomenuto izostajanje bilo kakve emocionalne pratnje te potpuna emocionalna distanciranost, probleme s njegovim ponašanjem čak i u određenoj životnoj perspektivi mogu učiniti još intenzivnijim i jačim. Nema empatije, nema suosjećanja, samo projiciranja odgovornosti bilo na druge osobe bilo na neke okolnosti koje su mimo njegovog utjecaja. Odatle i osjećaj žrtve kojeg je u nekoliko navrata ponudio za vrijeme razgovora. Upravo zbog ovih okolnosti, maloljetnik ne samo da banalizira kazneno djelo za koje ga se tereti već u potpunosti eliminira bilo kakvu osobnu odgovornost za to dovodeći samog sebe u poziciju žrtve.

16.5. S obzirom na sve prethodno navedeno, socijalni pedagog je mišljenja da ukoliko se u ovom postupku dokaže kaznena odgovornost maloljetnog VP za kazneno djelo za koje ga se tereti, mu je potrebno na temelju članka 24. Zakona o sudovima za mladež izreći upravo kaznu maloljetničkog zatvora jer mu se isključivo tom sankcijom moraju staviti vrlo jasne, konkretne i određene granice i okviri u odnosu na koje nema nikakvog prava da ih prekorači. Upravo odsustvo granice i jasnog okvira što je a što nije dozvoljeno, do sada je znalo dovesti do intenziviranja određenih poremećaja u njegovom ponašanju. S ovom sankcijom mora shvatiti jasnu i nedvosmislenu poruku o nedopustivosti izvršenja ovakvog kaznenog djela i predstavljala bi ne samo jaki kontrolni mehanizam njegovog daljnjeg ponašanja i spriječilo ga u eventualnom ponovnom upuštanju u izvršenje ovakvog ili bilo kojeg drugog kaznenog djela, već bi poslužila, a sve u kontekstu maloljetnikovog daljnjeg života i perspektive, najdirektnijem suočavanju maloljetnika s njegovom osobnom odgovornošću za počinjeno. Osim ove specijalno preventivne svrhe ovakve vrste sankcije, mišljenja je da ista može polučiti i generalno preventivnu funkciju. U odnosu na izricanje odgojnih mjera posebnih obveza uz ovu kaznu maloljetničkog zatvora, socijalni pedagog je mišljenja da iste i pored činjenice da su ugrađene u samo izdržavanje kazne mogu biti utemeljene u objektivnim okolnostima iz kojih maloljetnik dolazi, tako posebna obveza da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sklonostima i sposobnostima, budući je ostao na nedovršenom trećem razredu stručnog osposobljavanja kojeg, kako to sam navodi, sada ne želi ni završiti barem ne u ovoj školi. Posebna obveza da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne postupku odvikavanja od droge već će biti sadržana u sam proces izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora ukoliko mu ista bude izrečena. Nedvojbeno je da je kroz proces odrastanja i sazrijevanja maloljetnik u više navrata eksperimentirao različitim sredstvima ovisnosti. Posebna obveza da se ispriča oštećenoj može u odnosu na njega imati posebno intenzivan učinak pogotovo imajući u vidu njegov stav prema izvršenju ovog kaznenog djela.

16.6. Vijeće je nalaz i mišljenje socijalnog pedagoga kao stručnog suradnika prihvatilo kao utemeljen i argumentiran, budući da prema odredbama Zakonu o sudovima za mladež posao socijalnog pedagoga i jest stručna procjena i izrada pisanog mišljenja o ličnosti maloljetnika, prognozi njegova budućeg ponašanja, te davanja obrazloženog mišljenja i prijedloga vrste i mjere maloljetničke sankcije.

17. S obzirom da je po provedenom dokaznom postupku na nedvojben način utvrđeno da je maloljetnik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini maloljetničke sankcije te maloljetniku izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima maloljetne oštećenice te kojom će se ujedno ostvariti kako svrha iz čl. 41. KZ/11 tako i svrha maloljetničkih sankcija u smislu čl. 6. ZSM-a.

17.1. Uvažavajući navode stručnog mišljenja sudskog socijalnog pedagoga, vijeće je prihvatilo prijedlog zastupnika optužbe te maloljetniku za počinjeno kazneno djelo izreklo kaznu maloljetničkog zatvora smatrajući da s obzirom na narav i težinu djela te njegove posljedice ne bi bilo opravdano maloljetniku izreći odgojnu mjeru, već da je potrebno njegovo kažnjavanje, sve u smislu odredbi čl. 6. st. 2. ZSM -a te čl. 24. st. 2. ZSM-a kojom je propisano da se maloljetnički zatvor može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna, kad s obzirom na narav i težinu djela i visoki stupanj krivnje ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru, već je potrebno kažnjavanje.

17.2. Pri odmjeravanju visine kazne maloljetničkog zatvora u smislu čl. 25. st. 3. ZSM-a vijeće je maloljetniku cijenilo sve okolnosti koje imaju utjecaj na pravilan izbor visine istog, pri čemu je posebno imalo na umu maloljetnikovu dob, kako u vrijeme počinjenja tako i u vrijeme suđenja, stupanj zrelosti te vrijeme koje je potrebno za njegov odgoj, obrazovanje i stručno osposobljavanje.

17.3. Kao olakotne okolnosti vijeće je maloljetniku cijenilo raniju neosuđivanost, njegovu mladenačku dob, uredne obiteljske prilike, činjenicu da pomaže roditeljima u obavljanju pojedinih kućnih poslova, da je sezonski radio uz redovno pohađanje nastave, izraženu volju da završi započeto školovanje, dok su maloljetniku kao otegotne okolnosti cijenjene pobude i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, odnosno činjenica što je svjesno iskoristio alkoholiziranost maloljetne DP, ponašanje nakon počinjenja istog u vidu potpunog izostanka samokritičnosti prema vlastitom postupanju, a u vezi s time i osjećaja odgovornosti prema bilo kojem obliku svog ranijeg neprimjerenog i rizičnog oblika ponašanja, sklonost eksperimentiranju s drogama, izostanak empatije prema kratkoročnim i dugoročnim psihičkim posljedicama koje je takvo ponašanje ostavilo na samu žrtvu čije je prvo spolno iskustvo nastalo izvršenjem ovakvog kaznenog djela, što podrazumijeva jaki izvor traume za žrtvu mlade životne dobi sa mnogim posljedicama na planu osobnosti koje će se za sigurno manifestirati u određenim životno zahtjevnim situacijama.

18. Uvažavajući naprijed navedene okolnosti, vijeće smatra da u konkretnom slučaju ne bi bilo opravdano niti bi se maloljetniku mogla izreći bilo koja blaža mjera, već je potrebno njegovo kažnjavanje, pa je na temelju čl. 25. i 26. ZSM-a maloljetnom VP izreklo kaznu maloljetničkog zatvora od 8 (osam) mjeseci, koja maloljetnička sankcija se ukazuje primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i osobnosti maloljetnika i da će se upravo ovom sankcijom utjecati na njegov osobni razvoj, odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka, kao i da će izrečena sankcija u konačnici djelovati i na planu generalne prevencije kada su maloljetni počinitelji u pitanju.

18.1. Na temelju članka 54. KZ/11 maloljetnom VP se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2025. do 19. svibnja 2026.

18.2. Osim toga, vijeće je uvažavajući u cijelosti mišljenje socijalnog pedagoga, prihvatilo prijedlog ŽDO-a u pogledu izricanja dvije odgojne mjere, pa je na temelju članka 10. stavak 2. točke 1. i 5. ZSM maloljetnom VP uz maloljetnički zatvor izreklo odgojne mjere posebnih obveza da se ispriča oštećenoj DP, kao i da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, koja prema članku 10. st. 5. ZSM može trajati najdulje do jedne godine.

18.2.1. Što se tiče prijedloga posebne obveze iz članka 10. stavak 2. točke 10. ZSM- a da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne postupku odvikavanja od droge, vijeće istu nije izreklo maloljetniku iako je nesporno da je do sada u više navrata eksperimentirao sa različitim sredstvima ovisnosti, sve s obzirom na izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora, pa će ista biti sadržana u sam proces izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora.

18.3. Vijeće je prema maloljetniku je sukladno načelu konkretnosti primijenilo Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24) budući da se kasnijim izmjenama kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama br. 136/25 predmetno kazneno djelo nije mijenjalo.

19. Kako je punomoćnica mal. žrtve kazala da je žrtva zainteresirana za imovinskopravni zahtjev, no istoga nije specificirala u kaznenom postupku, to je na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24,72/25 i 13/26, dalje: ZKP) oštećena DP upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

20. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM u svezi članka 148. stavak 6. ZKP maloljetni VP je u cijelosti oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja jer je utvrđeno da je učenik koji nema stalnih prihoda, već o njemu skrbe njegovi roditelji.

U Splitu 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Tea Budimlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana kada stranke prime pismeni otpravak ove presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- maloljetniku

- branitelju optuženika Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu

- ŽDO-u u Splitu

- djetetu žrtvi po zz majci ČI

- punomoćnici žrtve SP, odvjetnici u [adresa]

- Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trogir – po pravomoćnosti

- u spis