- 1 -              I Kž 10/2024-4

Broj: I Kž 10/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 273. st. 1., 3. i 5. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2024. broj Kv II-464/2024-4, Kir-1732/2023, u sjednici održanoj 11. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika Z. P.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz čl. 33. i čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje: ZOMPO) te je odobreno izručenje Republici Sjevernoj Makedoniji izručenika Z. P., državljanina Republike Sjeverne Makedonije,“…radi vođenja kaznenog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo pranje novca i drugi doprinosi od kaznenog djela iz članka 273. stavka 5. u vezi sa stavkom 3. i 1. u vezi sa člankom 22. i člankom 45. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije, a na temelju rješenja Osnovnog kaznenog suda Skoplje broj III KOK-PP br. 272/23 od 10. srpnja 2023. o određivanju mjere pritvora prema Z. P..“ Pod toč. II izreke odlučeno je da se na temelju čl. 37. ZOMPO izručenik ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik putem branitelja D. M., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i izručenje odbiti.

3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba izručenika nije osnovana.

5. Izručenik navodi da je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) uzeo u razmatranje njegov zahtjev u kojem je prigovorio kao makedonskom branitelju nije omogućen uvid u spis predmeta, dok je rješenje o pritvoru, naznačeno u izreci pobijanog rješenja, kao i naredbu o provođenju istražnog postupka, zaprimio „tek 14.09.2023.“ što je sud prvog stupnja posve zanemario cijeniti. Prigovara da za ocjenu suda prvog stupnja o pitanju načela teritorijalnosti nedostaje obrazloženje, da postoji zapreka iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO odnosno da „…ostaje nejasno na koju se to konkretno dokumentaciju sud poziva.“ Istovremeno, u odnosu na ocjenu o postojanja dovoljno dokaza za osnovanu sumnju drži da je pozivanjem prvostupanjskog suda na čl. 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 8/12.; dalje: Ugovor) obrazloženje u odlomcima 10. i 11. proturječno. prigovara da je inkriminacija „…manjkava, netočna nejasna i neprecizna sve obzirom se izručeniku na teret stavlja primanje uplata od trgovačkog društva u RH koje nikad nije postojalo.“ Po mišljenju žalitelja neobrazloženo je i utvrđenje prvostupanjskog suda o nepostojanju zapreke iz čl. 12. st. 1. toč. 1. i 4. ZOMPO, uz tvrdnju kako je politička motiviranost postupka, osim činjenice kaznenog progona visoko rangiranih političara trenutne opozicijske stranke u Republici Sjevernoj Makedoniji, vidljiva i iz činjenice terećenja za kaznena djela navodno počinjena prije 15 godina, time da je istraga otvorena 2021., da je izručenik ostvario „…najmanje 27 boravaka u Makedoniji samo u 2023.“ da bi mu potom u srpnju 2023. bio određen pritvor.

6. Protivno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO) za izručenje Z. P. Republici Sjevernoj Makedoniji radi vođenja kaznenog postupka, odnosno da nema zapreka za izručenje iz čl. 35. ZOMPO (sve u skladu i sa odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju, „Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 8/12. - dalje: Ugovor) o čemu je dao jasne i potpune razloge. Stoga nije u pravu žalitelj da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7. Naime, sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja od 29. veljače 2024. broj I Kž-6/2024, prvostupanjski sud je otklonio nedostatke kojima je u prvotnom rješenju bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog nerazumljivosti izreke i obrazloženja.

7.1. Izreka pobijanog rješenja sadrži relevantne odrednice o postojanju zakonskih pretpostavki za izručenje Z. P. Republici Sjevernoj Makedoniji, radi vođenja kaznenog postupka u kojem je protiv izručenika određena mjera pritvora (sve precizno navedeno u izreci). Time je jasno naznačeno o kojem se konkretno kaznenom postupku radi, uključujući i odluku države moliteljice koja je bila temelj za traženje izručenja. Kako postupak izručenja ne predstavlja suđenje u klasičnom smislu to žalbeni navodi kojima se osporava odluka o pritvoru države moliteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je podrobno obrazložio nepostojanje zapreka za izručenje iz čl. 35. st. 1. ZOMPO. U odnosu na pitanje identiteta i karaktera norme u bitnome je naveden činjenični supstrat (odlomak 5.1. i 5.2. rješenja) za koji je prvostupanjski sud pravilno zaključio da po domaćem zakonu odgovara kaznenom djelu pranja novca. Time je, uz navođenje odluke koja je bila temelj za traženje izručenja, potpuno jasno određen predmet kaznenog postupka na koji se posljedično odnosi i načelo specijaliteta iz toč. II. izreke.

7.3. Prema obrazloženju pobijanog rješenja i stanju stvari (poglavito naredbi o provođenju istražnog postupka) opis kriminalne aktivnosti koja se stavlja na teret izručeniku, zajedno sa ostalim sudionicima, sadrži navode o terećenju za počinjenje predikatnog-glavnog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja i ovlasti iz čl. 353. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije kojim je ostvarena imovinska korist, a koja se izvođenjem niza složenih financijskih transakcija, putem raznih pravnih osoba - trgovačkih društava, uključujući i trgovačko društvo P. D. u vlasništvu izručenika, plasira u financijske tijekove radi prikrivanja nezakonitog podrijetla, dakle nakon počinjenja kaznenog djela pranja novca legalizira. Stoga se i po ocjeni ovog suda činjenični supstrat može podvesti pod kazneno djelo pranja novca po domaćem zakonu. Utemeljenost tih činjeničnih navoda predmet je dokazivanja u postupku pred sudom države moliteljice pa prigovor žalitelja kako jedno od navedenih trgovačkih društava (K. d.o.o.) nije nikada u Republici Hrvatskoj osnovano, ne utječe na pravilnost ocjene o identitetu norme.

7.4. Neosnovano žalitelj smjera na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. tvrdnjom da nedostaje obrazloženje u odnosu na zapreku iz čl. 35. st. 1. toč. 2. ZOMPO. Imajući na umu cjelovitost razloga pobijanog rješenja, poglavito činjenični opis o načinu i mjestima poduzimanja radnji, odnosno nastalim posljedicama, prevalentno u Republici Sjevernoj Makedoniji, obrazloženje prvostupanjskog suda o uvažavanju odredbe čl. 13. Ugovora (prema kojoj se izručenje može odbiti ako se traži zbog kaznenog djela koje je u cijelosti ili djelomično počinjeno na području zamoljene države) uz ocjenu „…da se izručenje dopusti unatoč navedenoj fakultativnoj zapreci za izručenje.“ nije nedostatno u mjeri da se rješenje ne može ispitati.

7.5. Nije u pravu žalitelj da je izručenje trebalo odbiti zbog postojanja zapreke iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPO. Naime, prvostupanjski sud je pravilno uočio da su u obrazloženju rješenja o određivanju mjere pritvora nabrojeni dokazi koji potvrđuju postojanje osnovane sumnje među kojima se osim relevantne dokumentacije primjerice navodi nalaz i mišljenje sudskog vještaka magistra ekonomskih znanosti s pratećom dokumentacijom (sve navedeno u toč. 10 obrazloženja). Istovremeno, sud prvog stupnja ispravno „napominje“ kako prema čl. 4. Ugovora nema obveze prilaganja dokaza za osnovanu sumnju, a valja istaknuti da shodno čl. 1. st. 1. ZOMPO primjena odredbi dvostranog Ugovora ima prednost u odnosu na odredbe ZOMPO-a. Prema tome, osim što razlozi iz pobijanog rješenja nisu u proturječju, promašen je žalbeni prigovor da je izručenje trebalo odbiti „…obzirom dokaza u prilogu molbe za izručenje nema…“

7.6. Konačno, u odlomku 12. pobijanog rješenja prvostupanjski sud je dao dovoljne i prihvatljive razloge za ocjenu nepostojanja zapreke za izručenje iz čl. 12. st. 1. toč. 4. ZOMPO. Razmotrivši karakter terećenog kaznenog djela i sadržaj dokumentacije, sud nije našao dostatne razloge da bi izručenik bio kazneno progonjen „…zbog svojih političkih uvjerenja, odnosno zbog puke činjenice da pripada političkoj grupaciji različitoj od one vladajuće…“. Premda se u žalbi ponavlja da je „…prvookrivljeni u predmetnom kaznenom postupku …V. Z., visokorangirani političar trenutne opozicijske stranke … (V.-D.)…“, da se izručenika tereti za kaznena djela počinjena prije petnaest godina naredbom o provođenju istražnog postupka iz 2021. uz kritiku na postupanje pravosudnih tijela države moliteljice prema izabranom branitelju, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navedenim prigovorima zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju. Naime, treba imati na umu da se radi o tzv. ugovornom izručenju koje se temelji, među ostalim, i na određenom stupnju povjerenja u pravosudne sustave država potpisnica ugovora, time da je Republika Sjeverna Makedonija članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - Ispravak, 14/02. i 1/06.) te Europske konvencije o izručenju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 14/94.). Stoga okolnosti na koje se poziva žalitelj ne predstavljaju čvrsti dokaz koji opravdava zaključak da je kazneni progon izručenika poduzet upravo zbog njegovih političkih uvjerenja odnosno da će mu zbog toga položaj u postupku biti otežan.

8. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08-24), na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-24 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. travanj 2024.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.