REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2176/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Šarić Mladin, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3392/2024-3 od 15. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-94/2023-23 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3392/2024-3 od 15. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-94/2023-23 od 11. listopada 2024.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija). Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. i čl. 6. st. 1. Konvencije.
5. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu bit predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
6. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istači da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su detaljne obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga nište ne upućuje na zaključak da tuženi nije imao pravično i pošteno suđenje.
8. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
