REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2106/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetniku iz Bjelovara, Strossmayerova 4, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-988/2025-3 od 30. prosinca 2025. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P- 1180/2023-90 od 25. srpnja 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-988/2025-3 od 30. prosinca 2025. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-1180/2023-90 od 25. srpnja 2025.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1035/2012 od 21. listopada 2015., Revr-4/2015-2 od 20. prosinca 2016., Revr-1231/2012-2 od 2. prosinca 2015., na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-715/2024-3 od 2. listopada 2024. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim nižestupanjskim presudama suprotno shvaćanju iz navedenih odluka.
2. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Predlaže stoga dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, odgovor na ovako postavljena pitanja usko je vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega se ne može smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u ovom sporu, nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem postavljenih pitanja predlagatelj zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na eventualnu povredu temeljnih ljudskih prava.
7. Pogrešno je predlagatelj shvaćanja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tuženik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima. Naime, odluke o sporu o postavljenim pitanjima ovise o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa stoga odluke koje daje kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
8. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju ovog suda.
9. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
10. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije te pravo na mirno uživanje imovine iz čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
11. Prema načelnom shvaćanju ovog suda u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana za donošenje presude s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
12. Osim toga, odredbe Konvencije i Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tuženika što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično i pošteno suđenje i pravo na pristup sudu. Stoga činjenica da tuženik nije uspio u ovom sporu ne znači ujedno da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava.
13. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenično utvrđenje u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
14. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje i da mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine.
15. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno kao u stavku II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
