REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1102/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Morisa Mikić, odvjetnica u Donjem Miholjcu, Trg Ante Starčevića 11, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi prestanka prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, UP/II-562-02/24-13/800, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-2 od 23. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troška ovoga spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Valpovo, KLASA: UP/I-561-03/24-01/82, URBROJ: 2158-18/25-24-15 od 9. srpnja 2024.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 9. srpnja 2024. tužitelju je utvrđen prestanak prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje zaključno s 30. rujna 2023., uz obrazloženje da više ne ispunjava uvjete iz članka 108. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje u tekstu ZHBDR), odnosno uvjete iz članka 6. stavka 2. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji („Narodne novine“ 56/22. i 40/24., dalje u tekstu Pravilnik), budući da je kućanstvo tužitelja ostvarilo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu od 28. kolovoza 2023. (na temelju rješenja koje je postalo pravomoćno 22. rujna 2023.).
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s 379 dana borbenog sektora sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te mu je rješenjem Osječko- baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-561-02/20-12/350, URBROJ: 2158/1-01-18/31-20-25 od 28. srpnja 2020. priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje u propisanim mjesečnim iznosima od 01. srpnja 2020. i dalje dok su ispunjeni Zakonom propisani uvjeti.
2.1. Tužitelj je otac dvoje djece mlljt. AŠ, rođenog **.**.2015., i mlljt. OŠ, rođenog **.**.2013. Temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P Ob-153/2020-14 od 6. listopada 2020. ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad djecom te djeca stanuju s njim na adresi u [adresa].
2.2. Obzirom da je obitelj tužitelja u teškoj financijskoj situaciji te nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, isti se obratio djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donji Miholjac, koji su ga pozvali da podnese zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, a što je isti potom i učinio. Djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad bilo je poznato da je tužitelj korisnik naknade za nezaposlene kao nezaposleni hrvatski branitelj, što je razvidno i iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donji Miholjac, KLASA: UP/I-551-06/23-01/80, URBROJ: 139-016-01-19-23-5 od 1. rujna 2023., no tužitelja nitko nije upozorio na moguće pravne posljedice ukoliko mu bude odobren zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
2.3. Odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje u tekstu ZUP) propisano je da kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
2.4. Djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad bilo je poznato da je tužitelj neuka stranka, no nitko ga nije upozorio na to kakve će posljedice imati on i njegova obitelj ukoliko mu bude priznat zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno da će mu u tom slučaju biti ukinuta naknada za nezaposlene koju je primao kao nezaposleni hrvatski branitelj (kao i da će biti dužan vratiti iznose isplaćene na ime naknade za nezaposlene hrvatske branitelje unazad godinu dana, odnosno od dana kada mu je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu).
2.5. Iz naprijed navedenih razloga, tužitelj ocjenjuje da su svi navodi sadržani u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika utemeljeni na nepotpuno utvrđenim činjenicama koje su prvostupanjskom tijelu bile dostupne, te su uslijed takvog nezakonitog postupanja tuženika i prvostupanjskog tijela povrijeđena tužiteljeva ustavna i zakonska prava te pravni interesi utvrđeni pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske. Stoga tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik citira članak 108. stavak 1. točku b) i stavak 3. istog članka ZHBDR-a te članak 177. stavak 2. ZHBDR-a. Napominje da je iz potvrde Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donji Miholjac od 10. srpnja 2024. godine vidljivo da je tužitelju rješenjem istog tijela KLASA: UP/1-551-06/23-Ol/80, URBROJ: 139-016-01-19-23-5 od 1. rujna 2023. priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu.
3.1. Činjenica navedena u tužbi da bi Hrvatskom zavodu za socijalni rad bilo poznato da je tužitelj u trenutku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu i korisnik naknade za nezaposlene, tuženik ističe da se radi o dva različita prava, propisana različitim Zakonima i uvjetima za njihovo priznavanje te da činjenica da je imenovani korisnik naknade za nezaposlene u Hrvatskom zavodu za socijalni rad nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Ipak činjenica da je imenovani korisnik zajamčene minimalne naknade, zapreka je za priznavanje prava na naknadu za nezaposlene.
3.2. S obzirom na navedeno, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer je drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, iz kojeg razloga se predlaže Sudu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenica tužitelja i tuženika te je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i dostavljenom spisu upravnog postupka. Na raspravi je Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem kao i saslušanjem djelatnika Zavoda za socijalnu skrb Donji Miholjac, budući da se na takav način ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica u ovom upravnom sporu u kojem je suštinski sporna primjena prava.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama je sporno isključuje li naknadno priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu daljnje korištenje braniteljske naknade i je li takva odluka utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Tužitelj smatra da je osporeno rješenje nezakonito i doneseno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu su povrijeđena njegova ustavna i zakonska prava. Ističe tešku financijsku situaciju svoje obitelji i činjenicu da samostalno skrbi o dvoje maloljetne djece, dok tuženik smatra da je rješenje u cijelosti zakonito jer tužitelj sukladno članku 108. stavku 1. točki b) i stavku 3. te članku 177. stavku 2. ZHBDR-a više ne ispunjava propisane uvjete. Navodi da ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu predstavlja izričitu zakonsku zapreku za daljnje primanje naknade za nezaposlene branitelje.
8. Pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje normirano je odredbama članaka 107. do 113. ZHBDR-a. Cilj i svrha ove socijalno-zaštitne mjere jest osigurati egzistencijalni minimum nezaposlenim hrvatskim braniteljima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, ali isključivo pod strogo definiranim kumulativnim pretpostavkama koje postavlja zakonodavac.
8.1. Odredba članka 108. stavka 1. točke b) ZHBDR-a sadrži izričitu negativnu zakonsku pretpostavku da pravo na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje ne može ostvariti osoba čije je kućanstvo korisnik zajamčene minimalne naknade. Riječ je o institutu koji pripada općem sustavu socijalne skrbi (uređenom Zakonom o socijalnoj skrbi), čime je zakonodavac uspostavio načelo međusobne isključivosti ovih dvaju socijalnih davanja.
8.2. Ovdje je osobito važna odredba članka 108. stavka 3. ZHBDR-a, koja propisuje vremensko važenje i kontinuitet uvjeta. Prema toj normi, uvjeti iz stavka 1. članka 108. ZHBDR-a moraju biti ispunjeni u trenutku podnošenja zahtjeva i za cijelo vrijeme korištenja prava na naknadu za nezaposlene. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da uvjeti za korištenje braniteljske naknade nisu jednokratne naravi (stanje koje se procjenjuje isključivo pri donošenju deklaratornog ili konstitutivnog akta), nego predstavljaju trajne zakonske pretpostavke. Otpadanje bilo kojeg od kumulativno postavljenih uvjeta u bilo kojem trenutku tijekom trajanja prava neposredno dovodi do prestanka samog prava.
8.3. Nadalje, u članku 108. stavku 4. ZHBDR-a izrijekom je propisano da korisnici koji su ostvarivali pravo na zajamčenu minimalnu naknadu mogu ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene pod uvjetom da u roku od mjesec dana od izvršnosti rješenja kojim im je na njihov vlastiti zahtjev utvrđen prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu podnesu zahtjev za braniteljsku naknadu. Iz ove odredbe jasno proizlazi normativna volju zakonodavca da je isključeno istodobno kumuliranje obaju prava.
8.4. Pravila postupanja kod promjene okolnosti uređena su i člankom 177. stavkom 2. ZHBDR-a, koji nalaže korisniku prava obvezu prijave svake promjene koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava u roku od 15 dana od dana nastanka promjene. Ako korisnik propusti prijaviti promjenu, primjenjuju se odredbe članka 189. stavka 1. točke b) ZHBDR-a, kojima se normira obveza povrata nepripadno primljenih novčanih sredstava.
9. Iz dostavljenog spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da je tužitelju priznato pravo na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje rješenjem od 28. srpnja 2020. godine, počevši od 1. srpnja 2020.. U izreci samog rješenja sadržana je zakonska klauzula da se pravo priznaje „…i dalje, dok su ispunjeni Zakonom propisani uvjeti“. Dakle, samim upravnim aktom tužitelj je upoznat da je opstojnost prava uvjetovana kontinuiranim postojanjem svih pozitivnih i nepostojanjem negativnih pretpostavki iz članka 108. ZHBDR-a.
10. Nadalje je nesporno da je nakon donošenja tog rješenja, Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donji Miholjac od 1. rujna 2023. godine, tužiteljevom kućanstvu priznato je pravo na zajamčenu minimalnu naknadu počevši od 28. kolovoza 2023. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 22. rujna 2023. godine.
11. Pravomoćnošću rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 22. rujna 2023. nastupila je objektivna pravna činjenica (kućanstvo tužitelja postalo je korisnik zajamčene minimalne naknade) čime je u cijelosti ostvarena zakonska zapreka propisana odredbom članka 108. stavkom 1. točkom b) ZHBDR-a. Budući da članak 108. stavak 3. ZHBDR-a nalaže da uvjeti moraju postojati neprekidno tijekom cijelog razdoblja korištenja prava, tužitelj je s danom pravomoćnosti rješenja o zajamčenoj minimalnoj naknadi prestao ispunjavati kumulativne zakonske uvjete za primanje braniteljske naknade.
12. Slijedom prethodno navedenog, ovaj Sud zaključuje da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga se takvo rješenje ocjenjuje zakonitim.
13. Argumenti tužitelja o teškom socijalnom statusu i samostalnoj skrbi o maloljetnoj djeci, ma koliko bili životno i socijalno opravdani, nemaju pravnu snagu u ovom postupku. Naime, Zakon ne predviđa diskrecijsko pravo tijela da iz razloga pravičnosti, teških socijalnih uvjeta ili skrbi o djeci izuzme korisnika od primjene članka 108. stavka 1. točke b) ZHBDR-a.
14. Tužitelj ima mogućnost obratiti se Hrvatskom zavodu za socijalni rad sa zahtjevom za odricanje, odnosno prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu, te po izvršnosti tog rješenja, u zakonskom roku od mjesec dana, podnijeti novi zahtjev za priznavanje naknade za nezaposlene hrvatske branitelje, pod uvjetom da u tom trenutku ispunjava sve ostale propisane imovinske i pravne cenzuse.
15. Povreda načela pomoći neukoj stranci iz članka 7. ZUP-a od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad nema utjecaja na zakonitost rješenja kojim se utvrđuje prestanak prava na naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje. Nadležno braniteljsko tijelo vezano je načelom zakonitosti i kogentnom odredbom članka 108. stavka 1. točke b) u vezi s člankom 174. stavkom 1. ZHBDR-a. Činjenica da je tužitelj postao korisnik zajamčene minimalne naknade predstavlja objektivnu zakonsku zapreku koja nalaže donošenje deklaratornog rješenja o prestanku braniteljske naknade, neovisno o propustima drugog javnopravnog tijela u zasebnom postupku. Eventualni postupovni propusti Zavoda za socijalni rad mogli su se pobijati isključivo pravnim lijekovima protiv rješenja tog Zavoda.
16. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 i 39/26.).
U Osijeku 19. svibnja 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici,
2. Tuženiku,
3. U spis
