Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-427/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tužene OTP banke d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, Merime Ibrahimović, Ivane Bilić Komparić, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, odvjetnicima u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, pod poslovnim brojem: P-258/2023-29 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I., II. III. izreke) presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, pod poslovnim brojem: P-258/2023-29 od 27. veljače 2025.
a) preinačava:
- u dijelu točke II. izreke kojom je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 01. siječnja 2023., do isplate na način da se od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., dosuđuje zatezna kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpn ja te godine.
- u dijelu točke III. izreke kojom je odlučeno o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka na način da se tužitelju na troškove parničnog postupka dosuđuje zatezna kamata počev od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
b) potvrđuje:
- u točki I. izreke, preostalom dijelu točke II. i preostalom dijelu točke III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, pod poslovnim brojem: P-258/2023-29 od 27. veljače 2025., suđeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. t. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 23. kolovoza 2007. godine te se vodi pod brojem [broj police] i koji je solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću u predmetu pod posl. br. OV-7035/07, a koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“ te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.484,78 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:
- na iznos od 9,83 EUR počev od 16.11.2008 . godine do isplate,
- na iznos od 59,52 EUR počev od 16.12.2008 . godine do isplate,
- na iznos od 60,64 EUR počev od 17.1.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 61,65 EUR počev od 16.2.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 61,49 EUR počev od 18.3.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 61,20 EUR počev od 17.4.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 60,92 EUR počev od 19.5.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 70,44 EUR počev od 18.6.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 100,36 EUR počev od 16.7.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 100,25 EUR počev od 16.8.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 100,43 EUR počev od 16.9.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 99,39 EUR počev od 17.10.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 99,81 EUR počev od 16.11.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 99,83 EUR počev od 29.12.2009 . godine do isplate,
- na iznos od 99,87 EUR počev od 19.1.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 100,08 EUR počev od 19.2.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 99,47 EUR počev od 7.4.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 99,55 EUR počev od 12.5.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 99,43 EUR počev od 9.6.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 98,80 EUR počev od 15.7.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 99,36 EUR počev od 21.8.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 99,89 EUR počev od 4.11.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 100,57 EUR počev od 4.11.2010 . godine do isplate,
- na iznos od 101,69 EUR počev od 28.5.2011 . godine do isplate,
- na iznos od 101,61 EUR počev od 21.7.2011 . godine do isplate,
- na iznos od 101,61 EUR počev od 6.9.2011 . godine do isplate,
- na iznos od 101,61 EUR počev od 8.12.2011 . godine do isplate,
- na iznos od 101,61 EUR počev od 7.4.2012 . godine do isplate,
- na iznos od 33,87 EUR počev od 10.11.2012 . godine do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.009,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu u iznosu 940,84 eura zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja odbijen je kao n e o s n o v a n."
2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci Banke, te isplata stečenog bez osnove na temelju plaćenog po ništetnoj odredbi ugovora.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su stranke 23. kolovoza 2007. zaključile ugovor o namjenskom kreditu kojim je tuženik dao tužitelju kredit u iznosu od 100,000,00 EUR s rokom otplate od 30 godina, a koji se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima,
- da je člankom 3. točka 3. predmetnog Ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranu građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49 %,
- da je u ugovorenom razdoblju dolazilo do promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu,
- da je tuženik kao kreditor, sastavio ugovor pri čemu nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji utječu na odluku o primjeni ugovorene kamatne stope,
- da tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, a iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora na valjan i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da je ništetna odredba ugovora o kreditu u članku 3. točka 3. Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), te je prihvatio zahtjev u točki I. izreke, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.484,78 EUR koji predstavlja razliku s osnova povećane kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Prihvaćajući zahtjev prvostupanjski se sud u obrazloženju odluke pozvao na odredbe članka 269. stavak 2. i 270. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojim odredbama ugovorna obveza (činidba), koju se korisnik kredita obvezuje platit za korištenje odobrenih novčanih sredstava mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje ZZP) koji je lex specialis, a kojim je odredbama tako ugovorena kamata nepoštena, jer pretpostavke za promjenu nisu egzaktno ugovorene – pa su isključivo ovisile o volji banke. Radi se o nepoštenoj odredbi potrošačkog ugovora, jer navedena ugovorna odredba nije razumljiva, ne navode se kriteriji o kojima bi ovisila promjena kamatne stope, čime je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovornu odredbu koja ga stavljala u neravnopravan položaj, te koja odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je ta ugovorna odredba ujedno i ništetna.
9. Visinu zahtjeva prvostupanjski je sud utvrdio financijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da razlika između kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu i kamata koje je tužitelj u utuženom razdoblju više uplatio iznosi 2.484,78 EUR. Vještak je navedene iznose razlike točno specificirao po mjesecima, a koji iznosi su sukladno nalazu vještaka postavljeni u zahtjevu koji je prvostupanjski sud prihvatio.
10. Ispitujući presudu na temelju dužnosti ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda i postupak koji je prethodio njezinom donošenju bila opterećena povodom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP.
11. U konkretnom slučaju, pravna zaštita kakvu tužitelj traži odnosi se na ugovor o kreditu u EUR, što u konkretnom slučaju isključuje primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012), jer se ista odnosi na potrošačke ugovore o kreditu u kojima je glavnica vezana za švicarski franak.
11.1. Odredbom članka 96.stavak 1.ZZP propisano je da se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Tuženik je spornom odredbom članka 3. točka 3. predmetnog ugovora o kreditu promjenu ugovorne kamate učinio ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, bez da je istovremeno precizno odredio uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena. Tuženik je jednostrano odredio obveze tužitelja, a koji promjenu nije mogao predvidjeti, niti je pravilnost promjene mogao provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se uopće mijenjala kamatna stopa (jer su odredbe ugovora o kreditu o tome bile nerazumljive i neprecizne). Time se sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara o promjenjivosti smatra nedovoljno određenom i utvrđenom, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženika kao banku, a što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje i zabrane zlouporabe p rava i to na štetu tužitelja kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a sve temeljem članka 269. stavak 2. i članka 270. ZOO, te članka 96. stavak 1, članka 102. stavak 1. ZZP.
12.1. U odnosu na navode žalitelja treba reći da presudna okolnost uzrokuje li sporna ugovorna odredba znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja jest činjenica da na navedenu odredbu tužitelj nije mogao utjecati, pri čemu nije sporno da u ugovoru ni u općim uvjetima nisu utvrđeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara.
13. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u smislu članka 326. stavak 2. ZOO-a, jer je Ugovor izvršen, a zabrana je manjeg značaja. Zabrana nije manjeg značaja jer je tuženik povrijedio propise o zaštiti potrošača na način da je uzrokovao znatnu neravnotežu na štetu potrošača.
14. Odlučujući o prigovoru zastare pravilno je prvostupanjski sud naveo da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koje shvaćanje je zauzeto i na sjednici Građanskih odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja, pa žalba tuženika ni zbog ovog razloga nije osnovana.
15. Tuženik je nepošten stjecatelj, jer je povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača koristeći u ugovoru ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada ZZP/07, te odredbe ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, nego i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, na temelju članka 1115. ZOO.
16. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao u zakonskim zateznim kamatama koje tužitelju pripadaju na dosuđen iznos, kao i na dosuđen iznos parničnih troškova, a koju visinu je trebalo odrediti prema članku 29. stavak 2. ZOO, pa je stoga tužitelju na dosuđen iznos za razdoblje od 01. siječnja 2023., valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu navedenu u točki I.a) podtočka prva izreke dok je na parnične troškove valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu navedenu u točki I.a) podtočka druga izreke ove drugostupanjske odluke. Zbog navedenog valjao je u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku temeljem članka 373. točka 3. ZPP.
17. I odluka o troškovima je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a tuženik istu samo paušalno pobija ne navodeći razloge pobijanja.
18. Kako je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu i to u vezi sporednog traženja zateznih kamata (članak 35. stavak 2. ZPP) valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke, a temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
19. Slijedom navedenog žalbu tuženika je u pretežitom dijelu trebalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke temeljem članka 373. točka 3. ZPP, a kao u točki I.b) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku, 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
