REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1489/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Jelena Čuveljak , u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bolfek, odvjetnik u Zagrebu, Franje Račkog 9, protiv 1. tuženika OPĆINA ROGOZNICA, OIB: 13134387066, Rogoznica, Obala hrvatske mornarice bb, i 2. tuženika TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA, OIB: 04183310488, Rogoznica, Obala kneza Domagoja bb, koje tuženike zastupa punomoćnica Ana-Marija Žužul Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o., Zagreb, Petrinjska 29, radi povrede autorskog prava, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-200/2022-23 od 2. veljače 2026., 29. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda Splitu, poslovni broj P-200/2022-23 od 2. veljače 2026. u točkama III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-200/2022-23 od 2. veljače 2026. je dopuštena preinaka tužbe jer se traži naknada za naredna razdoblja pa je isto svrsishodno. Nadalje je utvrđeno da je tuženik povukao tužbu za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 eura te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u pogledu povučenog dijela zahtjeva. U točci IV. izreke je odbačena djelomično tužba u dijelu zahtjeva za prestanak korištenja autorskog djela te nije dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 13. prosinca 2023. Potom je utvrđeno da je tužitelj djelomično povukao tužbu te je konstatirano o čemu će se dalje raspravljati te da će se o naknadi troškova stranaka odlučiti u konačnoj odluci.

2. Protiv navedenog rješenja su žalbe izjavili tužitelj i tuženici.

2.1. Tužitelj je žalbu izjavio u dijelu točke IV. i V. izreke navodeći da nije točan zaključak suda da tužitelj nije označio jasno autorsko djelo u odnosu na koje se traži zaštita s obzirom da je isto detaljno opisano u historijatu podneska. Ističe i da sud nije jasno obrazložio zašto smatra da nije dozvoljena preinaka tužbe povećanjem iznosa za neimovinsku štetu s 3.000,00 eura na 4.000,00 eura.

2.2. Tuženici su žalbu izjavili u točci III. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava je im je sud odbio zahtjev za naknadu troškova uz obrazloženje da nisu naveli za koje radnje traže naknadu troškova i u kojem iznosu, a tuženici su točno označili trošak koji traže sa svaku radnju pa predlažu da ovaj sud preinači pobijano rješenje i naloži tuž itelju naknadu troška kao i troška sastava žalbe.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda pri čemu je sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je tužitelj na pripremnom ročištu upozoren na nedostatke u pogledu tužbenog zahtjeva te mu je dan rok za ispravak tužbe i upozoren je na posljedice ne postupanja. Dakle, tužitelju je jasno dana uputa što sve mora sadržavati tužbeni zahtjev te da se u istome mora jasno i određeno navesti koje se točno autorsko djelo štiti, stoga je neosnovan žalbeni navod da je tužitelj jasno naveo za koje autorsko djelo traži zaštitu, a i bio je upozoren na posljedicu propuštanja postupanja po nalogu suda. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odlučio o djelomičnom odbacivanju tužbe kao u točci IV. izreke pobijane odluke.

6. Sud prvog stupnja je dozvolio preinačenje tužbe tužitelja i to unatoč tuženikovom protivljenju na način da je dozvolio povećanje tužbenog zahtjeva i proširenje na naredne godine, a sve sukladno podnescima tužitelja od 27. srpnja 2022. i 27. studenoga 2023. No, tužitelj je i u podnesku od 13. prosinca 2023. tražio djelomično povećanje tužbenog zahtjeva i to za ista razdoblja kao u prethodnim podnescima s time da nije obrazložio zašto smatra da bi sud trebao dopustiti preinaku tužbe i koje su to okolnosti koje nije mogao istaknuti u ranijem podnesku u kojem je povisio tužbeni zahtjev, stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio ovaj zahtjev tužitelja za dopuštenje povećanja tužbenog zahtjeva.

7. Neosnovano tuženici u žalbi ističu kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da oni nisu jasno i precizno postavili svoj zahtjev za naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Naime tužitelj je na ročištu povukao djelomično tužbeni zahtjev i to za 2020. godinu, a tužitelju su samo naveli da se ne protive tome, ali da traže naknadu u iznosu od 2.000,00 eura plus PDV, bez da su jasno obrazložili svoj zahtjev naročito jer je povučen samo manji dio zahtjeva, a zbog kojega u dosadašnjem tijeku postupka nije nastao poseban trošak. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je zahtjev za naknadu troškova postupka neodređen i neprecizan te ga je pravilno sud prvog stupnja odbio.

8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i čl. 381. ZPP -a, u vezi s odredbom iz čl. 368. st. 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2026.

Sudac

dr. sc. Jelena Čuveljak