Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-172/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, protiv ovršenika MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe , odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-311/2025- 2 od 10. travnja 2025., dana 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka II. izreke) potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-311/2025-2 od 10. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-311/2025-2 od 10. travnja 2025., odlučeno je:

" I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 46,88 eura (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi), na račun punomoćnika ovrhovoditelja - odvjetnika Tihomira Zeca, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od osam dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi), kao neosnovan".

2. Protiv navedenog rješenja pobijajući ga u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR odbijen kao neosnovan žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je rješenjem ovrhovoditelju priznao troškove sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi, te sastava podneska kojim je zatražena naknada troškova izravne naplate, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi primjenjujući odredbu članka 283. stavak 1. i 4. OZ.

7. Prema članku 283. stavak 1. OZ javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, sijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

8. Sukladno odredbi članka 14. stavak 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali. Slijedom navedenog, u situaciji kada Zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, nisu ostvarene pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ za naknadu troškova.

9. Iako žalitelj ukazuje na drugačiju praksu drugih sudova, pa čak i na drugačiju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ kao lex specialis kada je donio pobijanu odluku.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

11. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer isti nije uspio u žalbenom postupku, a temeljem članka 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

U Dubrovniku, 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Verica Perić Aračić