1

Posl. br. 15 Pr-924/2021-50

 

 

 

 

 

 

Posl. br. 15 Pr-924/2021-50

 

                                                                                                                              

      Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

    Stalna služba u Županji

            Veliki kraj 48     

        OIB: 77561654785                                                                                                            

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. Č. iz Bo., OIB …, zastupan po punomoćniku H. L. H. odvjetnici u V., protiv tuženika R. H. za Ministarstvo OIB …, zastupan po O. d. o. u V., radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 28. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena odluka, 11. travnja 2024., 

 

                                                   p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku R. H. (OIB: …) za Ministarstvo Z., da tužitelju R. Č. (OIB: …), B., isplati bruto iznos od 1.948,14 eura / 14.678,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% (tri postotna) poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, tekućom na iznos od:

- 27,91 eura / 210,31 kn počev od 15. 01. 2015.god. do isplate,

- 116,72 eura /879,46 kn počev od 15. 02. 2015.god. do isplate,

- 116,72 eura /879,46 kn počev od 15. 07. 2015.god. do isplate,

- 61,14 eura /460,67 kn počev od 15. 09. 2015.god. do isplate,

- 30,71 eura /231,37 kn počev od 15. 12. 2015.god. do isplate,

- 56,08 eura /422,50 kn počev od 15. 01. 2016.god. do isplate,

- 127,50 eura /960,62 kn počev od 15. 02. 2016.god. do isplate,

- 57,89 eura /436,18 kn počev od 15. 04. 2016.god. do isplate,

- 60,85 eura /458,48 kn počev od 15. 06. 2016.god. do isplate,

- 60,85 eura /458,48 kn počev od 15. 07. 2016.god. do isplate,

- 87,31 eura /657,81 kn počev od 15. 09. 2016.god. do isplate,

- 61,12 eura /460,52 kn počev od 15. 12. 2016.god. do isplate,

- 61,12 eura /460,52 kn počev od 15. 01. 2017.god. do isplate,

- 62,35 eura /469,74 kn počev od 15. 02. 2017.god. do isplate,

- 68,58 eura /516,71 kn počev od 15. 05. 2017.god. do isplate,

- 62,35 eura /469,74 kn počev od 15. 06. 2017.god. do isplate,

- 124,69 eura /939,48 kn počev od 15. 07. 2017.god. do isplate,

- 60,83 eura /458,30 kn počev od 15. 09. 2017.god. do isplate,

- 7,95 eura /59,89 kn počev od 15. 11. 2017.god. do isplate,

- 34,13 eura /257,13 kn počev od 15. 01. 2018.god. do isplate,

- 64,23 eura /483,92 kn počev od 15. 02. 2018.god. do isplate,

- 32,11 eura /241,96 kn počev od 15. 06. 2018.god. do isplate,

- 63,98 eura /482,02 kn počev od 15. 07. 2018.god. do isplate,

- 80,64 eura /607,59 kn počev od 15. 11. 2018.god. do isplate,

- 67,44 eura /508,16 kn počev od 15. 12. 2018.god. do isplate,

- 70,66 eura /532,36 kn počev od 15. 01. 2019.god. do isplate,

- 69,47 eura /523,40 kn počev od 15. 05. 2019.god. do isplate,

- 152,83 eura /1.151,50 kn počev od 15. 07. 2019.god. do isplate,

kao i da mu naknadi parnični trošak, sa kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a sve u roku od 8 dana."

 

              II. Nalaže se tužitelju R. Č. iz B., OIB …, da tuženiku R. H., Ministarstvo OIB … na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.700,00 eura (tisućusedamstoeura) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. 1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika odnosno kod Ministarstva kao policijski službenik u policijskoj upravi V. s., službi policije, interventnoj jedinici policije, sa zvanjem policijski narednik, te je raspoređen na radno mjesto policijski službenik IJP. Nadalje tužitelj navodi da s obzirom na specifičnu djelatnost tuženika, poslovi se obavljaju kontinuirano uključujući subote, nedjelje, rad noću, u turnusima, prekovremeno, rad u pripravnosti, dežurstva i dr.

              1.1. Nadalje tužitelj navodi da prema evidenciji radnika, poslodavac je obračunavao plaću protivno Zakonu te je ista neutemeljeno umanjena, u vremenskom razdoblju od prosinca 2014. nakon uvođenja Centralnog obračuna plaća, došlo je do znatnog umanjenja plaće policijskog službenika zbog pogrešnog izračuna.

              1.2. Tužitelj se poziva na odredbe Kolektivnog ugovora navodeći da mu nisu obračunati dodaci na plaću, te mu je plaća uvećana samo za ostvarene sate redovnog rada, a ne cjelokupnog prekovremenog rada, te da je nepravilnim izračunom došlo do neutemeljenog umanjenja plaće po osnovi minulog rada i drugih dodataka, te mu je uskraćeno i povećanje osnovice plaće za 6%.              

1.3. Prema evidenciji radnika, tužitelj navodi kako mu je poslodavac pogrešno obračunavao godišnji odmor, putni trošak, dodatke na plaću i minuli rad a sve na njegovu štetu, stoga je oštećen od prosinca 2014. mjesečno s iznosom od minimalno 300,00 kn.

              1.4. Vezano za gore navedeno, tužitelj se prije podnošenja tužbe temeljem čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 u daljem tekstu ZPP) obratio državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora, koje se očitovalo navodeći da nije u mogućnosti prihvatiti zahtjev za mirno rješenje spora, a potom podnio tužbu temeljem odredbe čl. 186.b ZPP-a predlažući sudu prije svega da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da preda tužitelju evidenciju radnog vremena i obračune plaća tužitelja za razdoblje od prosinca 2014. do srpnja 2019., te je predložio sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos na ime dugovanja iz ove tužbe s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i uz naknadu parničnog troška.

              2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu čineći nespornim da je tužitelj policijski službenik u policijskoj upravi V. S.

              2.1. Tuženik ukazuje da plaća policijskih službenika pa tako i tužitelja, propisana je člancima 78. – 80. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 u daljnjem tekstu ZP) i Uredbom o plaćama policijskih službenika (Narodne novine broj: 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 109/18, 24/19 i 66/19 u daljnjem tekstu Uredba), što nije u suprotnosti sa odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17 u daljem tekstu Kolektivni ugovor/17).

              2.2. Napominje da je u rješenjima o plaći, koja su donesena temeljem čl. 63. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19 i2 98/19 u daljnjem tekstu ZDS) i članka 8. Uredbe jasno određeno temeljem kojih je parametara izvršen obračun plaće.

              2.3. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osnovnu plaću policijskog službenika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža — minuli rad, te da koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe.

2.4. Nadalje ističe da se na razini Ministarstva još uvijek paralelno rade dva izračuna plaće i to preko sustava AS-400 i preko sustava COP-a, a oba su izračuna plaće u potpunosti jednaka

2.5 Razlike u samoj bruto plaći mogu nastati isključivo zbog različitog zaokruživanja (COP sustav radi na 9 decimala, a AS-400 na 3 decimale), ali iste mogu iznositi najviše do 2,00 kn u bruto plaći. Bez obzira na to što su izračuni plaće policijskim službenicima u sustavima AS400 i COP jednaki, dolazi do različitog iskazivanja podataka na obračunskom listiću plaće, potom je tuženik obrazložio način obračuna plaće po sustavu AS-400 kao i obračun plaće sustavu COP.

              2.6. Slijedom svega iznijetoga tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom u cijelosti i naloži mu plaćanje troškova postupka.

3. Proveden je dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 24. srpnja 2019. s lista 6-8 sudskog spisa, uvidom u očitovanje ODO V. s lista 5 sudskog spisa, uvidom u rješenje s lista 9 sudskog spisa, uvidom u obračunske liste s lista 10-11 spisa, uvidom u priložena rješenja s lista 18-23 sudskog spisa, uvidom u obračunske isprave s lista 24-203 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke T. B. s lista 138-140 sudskog spisa,  uvidom u priložena rješenja s lista 210-225 spisa, uvidom u evidenciju o radnom vremenu s lista 226-314 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju s lista 322-627 spisa u vidu evidencije rada, uvidom u priloženi sporazum, uvidom u pismena očitovanja sudskog vještaka T. B. kao i njegovim saslušanjem.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

              5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 24. srpnja 2019. s lista 6-8 sudskog spisa, kao i uvidom u očitovanje ODO V. od 25. rujna 2019. s lista 5 sudskog spisa, vidljivo je da je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186. a. st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP) za podnošenje tužbe.

              6. Nesporno je:

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva od 28. srpnja 2012. (s lista 23 sudskog spisa) raspoređen s 1. kolovoza 2012. na radno mjesto u PU V. – s., služba policije, interventna jedinica policije za radno mjesto policijski službenik – interventne jedinice policije.

- da je rješenjem od 19. ožujka 2013. (s lista 22 sudskog spisa) određeno da tužitelj ostvaruje pravo na plaću prema sljedećim mjerilima:

A osnovna plaća

a) koeficijent složenosti poslova radnog mjesta (560)               

              - osnovni koeficijent              0,776                                                               

              - dodaci za specifičnost policijske službe:

              - opasnost i odgovornost 40%                                         

              - osobno policijsko zvanje              4,62 %                                         

              - dodatak za radni staž u državnim tijelima 4%                           

b) postotak uvećanja za godine navršenog radnog staža 10,5%             

B) DODACI

      a) dodatak za rad na poslovima s posebnim uvjetima 0%.

- da tužitelju po  rješenju od 11. travnja 2014. (list 21 sudskog spisa) je uskraćeno od 1. travnja 2014,.  do 31. prosinca 2014. pravo na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža u državnim tijelima, kao i uvećanje koeficijenta složenosti poslova u visini pod 4%, što je učinjeno i rješenjem od 9. siječnja 2015. u vremenu od 1. siječnja 2015. do 31. ožujka 2015., te rješenjem od 1. travnja 2015. u trajanju do 31. prosinca 2015.

- da je poslodavac tužitelja donio rješenje od 17. siječnja 2018. (s lista 18 sudskog spisa) kojim se tužitelju izračun plaće vrši kao i po rješenju od 19. ožujka 2013. osim u dijelu osnovnog koeficijenta koji je povećan na 0,800, postotka uvećanja za godine navršenog staža što je povećan na 13%.

 

 

7. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari rješenjem od 6. ožujka 2020. određeno provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja da li je tuženik u vremenskom periodu od 1. prosinca 2014. do 1. srpnja 2019. pravilno obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju i to sukladno svim važećim pozitivnim zakonskim propisima kojim je određeno temeljem kojih parametara se obračunava plaća policijskim djelatnicima i to konkretno sukladno ZP, Uredbi i Kolektivnom ugovoru, te da ukoliko vještak utvrdi da u navedenom razdoblju tuženik nije pravilno obračunavao i isplaćivao plaću, potrebno je da iskaže razliku plaće koja pripada tužitelju i to pojedinačno za svaki mjesec u bruto iznosu.

8. Sudski vještak knjigovodstveno financijske struke T. B. u nalazu i mišljenju sa lista 211-225 sudskog spisa, navodi da je izvršio uvid u dokumentaciju i to posebno u isplatne liste, te evidenciju radnog vremena tužitelja, potom je vještak naveo mjerila sadržana u gore navedenim rješenjima na osnovu kojih se obračunava plaća.

8.1. Nadalje sudski vještak navodi da je izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaća za tuženi period prosinac 2014 — srpanj 2019. godine (sustav COP), te naglašava da se obračun plaća policijskih službenika temelji se na ZP, Kolektivnom ugovoru i Uredbi, dalje navodeći da temeljem čl. 78-80 ZP plaća državnih službenika i namještenika (i policijskih službenika) sastoji se od osnovne plaće i dodataka po kolektivnom ugovoru (rad u smjenama, rad subotom, rad nedjeljom, noću, blagdanom, prekovremeni rad i pasivno dežurstvo kod policijskih službenika). Osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. Na osnovnu plaću obračunavaju se dodaci sukladno čl. 41. st. 3 Kolektivnog ugovora dodaci za uspješnost na radu, do posebnim uvjetima rada i drugi dodaci. Vrijednost koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta, visinu dodataka za specifičnost policijske službe na temelju klasifikacije radnih mjesta utvrđeni su Uredbom Vlade RH.

8.2. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za % za specifičnost policijske službe. Dodaci za specifičnost policijske službe regulirani su čl. 3 4 Uredbe, te Uredbom o izmjenama Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN66/18) od 19.07.2018.

8.3. Nadalje sudski vještak T. B. u nalazu i mišljenju navodi da su čl. 3. Uredbe regulirani dodaci za specifičnost policijske službe i to:

1. Dodatak za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika,

2. Dodatak za osobno policijsko zvanje,

3. Dodatak za odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja, potom citira čl. 4. Uredbe o utvrđivanju i isplati gore navedenih dodataka, a iza toga citira Uredbu o izmjenama Uredbe o plaćama policijskih službenika, te navodi da je osnovica za izračun plaće u vremenskim periodima obuhvaćenim tužbenim zahtjevom iznosila u periodu od 1.4.2009.- 31.12.2016. 5.108,84 kn, od 1.1.2017.-31.7.2017. 5.211,02 kn, od 1.8.2017.-31.10.2017. 5.315,24 kn, od 1.11.2017.-31.12.2018. 5.421,54 kn i od 1.1.2019.-31.8.2019. 5.584,19 kn.

8.4. Nadalje sudski vještak je utvrdio (a kao što to tuženik navodi) da se na razini RH MUP izračun plaće obavlja preko dva sustava i to preko AS-400 i sustav COP (Centralni obračun plaća).

8.5. Uvidom u evidenciju o radnom vremenu koja dokumentacija sadrži mjesečni prikaz rada tužitelja utvrdio je da je tužitelj gotovo cijeli period radio u turnusu (12-24-12-48), uz određena odstupanja u obračunu prekovremenih sati, naime u pojedinim danima obračun prekovremenih sati iskazivan je kao da je tužitelj radio u smjenskom radu. Napomenuo je da od strane tužitelja i tuženika nije dobio na uvid odluke o utvrđenom radnom vremenu tužitelja za promatrani period prosinac 2014. — lipanj 2019., niti izmjene odluka, odnosno odluke o rasporedu rada, niti bilo koji drugi vjerodostojni dokument temeljem kojeg bi mogao utvrditi radno vrijeme tužitelja, (turnus, smjenski rad ili dr.). Uvidom u obrasce evidencije radnog vremena utvrdio je da od strane tuženika postoje određena odstupanja u obračunu i iskazivanju prekovremenih sati u promatranom periodu, što je iskazao u tablici 1. nalaza i mišljenja, te utvrdio da je tuženik tužitelju evidentirao 692,5 prekovremenih sati, a sudski vještak je utvrdio 938,5 prekovremenih sati,

                            8.6. Nadalje sudski vještak je u tablici 2. u nalazu i mišljenju prikazao izračun prekovremenih sati koji nisu sadržani u obračunu plaće, te je utvrdio razliku od 247 sati, a potom je u tablici 3. izvršio izračun bruto plaće za period od prosinca 2014. do lipnja 2019.  kroz svaki mjesec pojedinačno, dok je u tablici 4. iskazao obračun razlike prekovremenih sati koji nisu sadržani u obračunu plaće u iznosu od 14.678,28 kn.

                            8.7. U završnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak navodi da je utvrdio nepravilnost koja se odnosi na sate prekovremenog rada koji nisu iskazani prilikom obračuna plaće za tužitelja u periodu prosinac 2014 — lipanj 2019 godine u ukupnom iznosu od 14.678,28 kn, što je pojedinačno iskazao po mjesecima u Tablici 4. nalaza i mišljenja.

                            9.  Tužitelj očitujući se na nalaz i mišljenje u podnesku od 17. srpnja 2020. navodi da nema primjedbi na isti te specificira tužbeni zahtjev predlažući sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 14.678,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate potražujući i naknadu parničnog troška, sa kamatama od presuđenja do isplate.

                            10. Tuženik očitujući se na nalaz i mišljenje u podnesku od 30. rujna 2020. navodi  da prema očitovanju odjela materijalno-financijskih poslova Policijske uprave V.-s. navodi vještaka T. B. da tužitelju u tuženom razdoblju nisu plaćeni svi prekovremeni sati, u potpunosti su netočni jer je sav prekovremeni rad iz Izvješća o evidenciji prisutnosti na radu Interventne policije uredno plaćen tužitelju. Tuženik potom citira čl. 38. st. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, navodeći da sav višak sati koje je tužitelj ostvario na mjesečnoj razini tijekom utuženog razdoblja uredno mu je isplaćen kao prekovremeni rad.

                            10.1. Nadalje tuženik navodi da vještak ne ocjenjuje pravilno pojam "nadopuna satnice” koji se koristi prilikom obračuna plaće službenicima i namještenicima koji rade u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način, a koji je u COP-u prikazan pod šifrom 1198. S pojmom "nadopuna satnice” vještak se mogao upoznati iz tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, što u privitku tuženik dostavlja, odnosno dostavlja  Izvod iz zapisnika sa sjednice Zajedničke komisije održane 12. rujna 2019. na kojoj je dano tumačenje br. 17/38 u daljem tekstu tumačenje zajedničke komisije).

                            11. S obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke, kao i konačno postavljeni tužbeni zahtjev proizilazi da je jedino sporno između stranaka da li je tuženik tužitelju u periodu od prosinca 2014. do srpnja 2019. na pravovaljan način utvrdio i isplatio naknadu za prekovremeni rad.

                            12. Tužitelj u podnesku s lista 630-631 sudskog spisa očitujući se na navode tuženika iz podneska navodi da osporava vjerodostojnost dokumentaciji koju je tuženik dostavio nakon provođenja vještačenja te predlaže sudu da navedenu dokumentaciju ne prihvati kao dokaz.

                            13. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari financijsko knjigovodstveno vještačenje određeno prije zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu 14. rujna 2020., što znači da temeljem odredbe čl. 299. st. 1. ZPP-a tuženik je pravovremeno kao dokaz priložio Tumačenje zajedničke komisije.

                            14. Sudski vještak prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 14. rujna 2020. navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te da u slučaju da se prihvati obračun prekovremenih sati koje je naveo tuženik u svojoj evidenciji radnoga vremena i u obračunskim listama da tada ne bi postojala nikakva razlika prilikom obračuna plaće  bilo da se primjenjuje obračun u sustavu COP-a ili u sustavu AS-400, budući je utvrdio da je tuženik prema obračunskim listama pravilno primjenjivao i obračunavao koeficijente na utvrđenu osnovicu, a sukladno pozitivnim zakonskim propisima, međutim naveo je da je on prilikom izrade nalaza na raspolaganju imao pojedinačnu evidenciju radnog vremena za tužitelja za svaki dan u utuženom razdoblju, te je na taj način utvrdio da tuženik u tom razdoblju nije po mišljenju vještaka pravilno prikazivao broj odrađenih prekovremenih sati u tom periodu. Primjera radi naveo je da je on na stranici  7. redni broj 1. nalaza i mišljenja utvrdio da je tužitelj na dan 25. prosinca  2014. radio sveukupno 13 sati, a u slučaju rada u turnusima od 12 sati to proizlazi da mu je trebao biti priznat 1 sat prekovremenog rada, dok isti u evidenciji radnog vremena nije evidentiran.              Nakon izvršenog uvida u obračunsku ispravu za isplatu plaće za prosinac 2014. gdje je tužitelju kroz šifru nadopune satnice za blagdan plaćeno 16 sati, vještak navodi da može reći da je ta nadopuna satnice trebala biti iskazana i u pojedinačnoj evidenciji radnog vremena na način da je 13 sati rada trebalo biti uvećano za 8 sati. Upravo iz tog razloga vještak navodi da je na taj način i utvrđivao neprikazane sate prekovremenoga rada.

                            14.1. U pogledu prigovora tuženika da nije uzeo u obzir odgovarajuću šifru koja se primjenjuje prilikom obračuna plaće u sustavu COP-a, vještak navodi da mu od strane nadležnih službi tuženika, kojima sam se pismeno obratio, ista šifra niti na koji način nije bila prikazana, odnosno nije mu ukazano da je to relevantan podatak koji bi mi trebao poslužiti za izradu što objektivnijeg nalaza i mišljenja, a isto tako mu za potrebe izrade nalaza i mišljenja nije dostavljena niti jedna odluka o načinu rasporeda radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, niti bilo koji drugi vjerodostojni dokument iz kojeg bi mogao utvrditi da li se radi o radnom vremenu u turnusu, smjenskom vremenu i slično, odnosno promjenama radnog vremena tijekom mjeseca.

              15. Tužitelj u podnesku od 31. svibnja 2021. navodi da je utvrdio da vještačenjem nije obuhvaćeno povećanje osnovice za 6%, koje je bilo predmet potraživanja u tužbi, poziva se na činjenicu da su 21. studenog 2006. god., Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Sindikat policije Hrvatske, Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a, Sindikat vojnih službenika i namještenika i Carinski sindikat, sklopili Sporazum o osnovici za obračun plaće za državne službenike i namještenike u Državnom proračunu za 2007., 2008. i 2009. god. Istim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u državnim službama za najmanje 6% godišnje (čl.I.), kao i primjena Zakona o plaćama državnih službenika i Uredbe Vlade RH o plaćama državnih namještenika, najkasnije od 01. 07. 2007.god.

              15.1. Vlada RH i isti Sindikati državnih službenika sklopili su Dodatak Sporazumu od 21. 11. 2006.god. kojim u čl. 2. suglasno utvrđuju da se od 01. 04. 2009.god. primjenjuje osnovica za izračun plaće za državne službenike i namještenike u 2008.god., odnosno u visini od 5.108,84 kn bruto, a u čl.3. da su suglasni da u trenutku kada službeni pokazatelji ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast BDP-a na godišnjoj razini 2 i više posto za dva uzastopna tromjesečja nakon službene objave, automatski će se primjenjivati osnovica za obračun plaća iz siječnja 2009., odnosno u visini od 5.415,37 kn bruto. Kako je gore citirano povećanje osnovice bilo predmetom potraživanja u tužbi predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

                            16. Sudski vještak T. B. u podnesku od 9. rujna 2022. očitovao se na primjedbe tuženika u dijelu utvrđene nepravilnosti koje se odnose na sate prekovremenog rada kao i tuženikovo pravno stajalište Evidencije o radnom vremenu temeljem koje je utvrđena razlika u obračunu prekovremenih sati, obrazlažući pojam „nadopune satnice“ koji se koristi prilikom obračuna plaće službenicima i namještenicima koji rade u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način, a koji je u COP-u prikazan pod šifrom 1198. S tim u svezi naveo je da evidencija o radnom vremenu, kao niti obračunske liste plaća za tužitelja s kojima je raspolagao kod izrade nalaza i mišljenja ne daju detaljnija pojašnjenja šifre 1198 (COP), načina prikaza, odnosno iskazanog prekovremenog rada u evidencijama o radnom vremenu pod šifrom 1198 kao stvarno nadopune satnice, a ne prekovremenog rada (što prema navodima tuženika proizlazi iz tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (čl. 38) - Zapisnik sa sjednice Zajedničke komisije održane 12.09.2019. godine). U odnosu na matematički izračun razlike plaće iskazan u osnovnom nalazu i mišljenju, navodi da ostaje u cijelosti kod istog, a u procesnom dijelu u odnosu na pravno stajalište i tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, navodi da će isto sud cijeniti kod donošenja presude.

                            17. U očitovanju od 25. listopada 2022. sudski vještak T. B. navodi da u slučaju da sud navedeno Tumačenje zajedničke komisije cijeni kao pravno valjano, iskazane razlike obračuna plaće temeljem evidencija o radu u tom slučaju nemaju uporište, prekovremeni sati u tom slučaju predstavljaju nadopunu satnice, a ne prekovremene sate. Tuženik je u tom slučaju plaću obračunavao sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima kojima je određeno temeljem kojih parametara se obračunava plaća policijskim djelatnicima i to konkretno Zakonu o policiji, Uredbi o plaćama policijskih službenika, te sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike.

                            18. Prilikom drugog usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak T. B. navodi da po njegovom mišljenju tužitelj nije konkretizirao pravnu osnovu svog potraživanja, radi čega je u odnosu na tužitelja utvrđivao da li je isplaćen te pravilno isplaćen za redovan rad, rad u dane blagdana, vikenda, svih pripadajućih dodataka, naknade za godišnji odmor itd., i to kako provjerama kroz obračunske liste sustava COP tako i sustava AOP 400. Uvidom u platne liste i evidencije radnog vremena jedino je utvrdio da su u evidenciji radnog vremena iskazani prekovremeni sati koji nisu iskazani u obračunskim listama isplate plaća pa niti isplaćeni tužitelju. Prilikom izrade nalaza i mišljenja navodi da nije imao na uvidu tumačenje Kolektivnog ugovora temeljem kojeg se dovodi u pitanje ispravnost iskazanih utvrđenih prekovremenih sati kao i utvrđene razlike plaće koja nije isplaćena tužitelju po tom osnovu, stoga smatra da da se sada ova problematika svodi na pravno pitanje. Nakon toga sudski vještak je odgovarao na pitanja stranaka.

                            19. U očitovanju od 29. veljače 2024. sudski vještak se očitovao u ključnim elementima identično kao i u podnesku od 25. listopada 2022.

              20. Sud prihvaća stav sudskog vještaka, da nakon što je on izvršio uvid u svu mjerodavnu dokumentaciju, da rješenje ovog spora predstavlja pravno pitanje, odnosno da je tužitelj radio u turnusima te da se osnovna plaća službenika i namještenika temeljem čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (NN 93/08, 89/12, 104/13, 150/01 i 153/13 u daljem tekstu Kolektivni ugovor/08) za vrijeme primjene ovog Kolektivnog ugovora odnosno do 1. studenoga 2017. a nakon toga temeljem čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (NN 112/17 od 17. studenog 2017. u daljem tekstu Kolektivni ugovor/17) uvećava za prekovremeni rad 50% a za rad u turnusu 5%, te da se gore navedeni dodaci u smislu odredbe čl. 44. st. 2. Kolektivnog ugovora/08 i temeljem odredbe čl. 38. st. 2. Kolektivnog ugovora/17 međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

              21. Nadalje temeljem odredbe čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora/08 i temeljem odredbe čl. 38. st. 3. Kolektivnog ugovora /17 državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (u koje se ubraja tužitelj) uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tih članaka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

              22. Člankom 44. toč. 8. – 10. Kolektivnog ugovora/08 i čl. 38. toč. 8. – 10. Kolektivnog ugovora/17 reguliran je rad u turnusu i prekovremeni rad službenika i namještenika koji radi u turnusu, kao i tumačenje broj 17/38 od 12. rujna 2019. zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (u daljem tekstu Tumačenje zajedničke komisije) s lista 588 sudskog spisa, kojim tumačenjem je objašnjen mjesečni fond sati za službenike i namještenike koji rade u turnusu.

              23. Nesporno je da je sudski vještak prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja naveo da rezultat njegovog pismenog nalaza i mišljenja se temeljio na djelomičnoj dokumentaciji te da nije imao na uvidu Tumačenje zajedničke komisije temeljem čega se dovodi u pitanje ispravnost u nalazu utvrđenih prekovremenih sati.

              24. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je tuženik dokazao da je tužitelja isplatio za prekovremeni rad kada je na to imao pravo, a u prilog ovakvom zaključku idu i navodi sudskog vještaka u dijelu gdje on navodi  da u slučaju da sud navedeno Tumačenje zajedničke komisije cijeni kao pravno valjano, iskazane razlike obračuna plaće temeljem evidencija o radu u tom slučaju nemaju uporište, prekovremeni sati u tom slučaju predstavljaju nadopunu satnice, a ne prekovremene sate, te da je tuženik je u tom slučaju plaću obračunavao sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima.

              25. S obzirom na navedeno proizilazi da je tuženik obračun plaće uključujući prekovremeni rad tužitelja, kao i isplata plaće izvršio na zakonit način uz uvažavanje odredbi ZP-a, Kolektivnog ugovora/08 i Kolektivnog ugovora/17, Uredbe i ZDS, kao i u skladu s Tumačenjem zajedničke komisije).

              26. Što se tiče navoda tužitelja o visini osnovice za izračun plaće sud prihvaća navode sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja o visini osnovice za izračun plaće u pojedinom vremenskom periodu, a što su ujedno i javno dostupni podaci te sud ne pronalazi nepravilnosti kod visine osnovice za obračun plaće koju je primijenio sudski vještak. Nadalje postavlja se pitanje pravnog interesa tužitelja u pogledu prigovaranja visini osnovice budući da tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje koji je izrađen po osnovicama za izračun plaće koje je vještak utvrdio te je tužitelj postavio tužbeni zahtjev nakon zaprimanja pismenog nalaza i mišljenja.

              27. S obzirom na gore navedeno nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se vještak očituje na njegove primjedbe na visinu i povećanje osnovice za izračun plaće kao niti prijedlog tuženika da se provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka dokazuje neosnovanost tužbenog zahtjeva.

              28. Vezano za sudsku praksu na koju se tijekom postupka pozivale stranke bitno je napomenuti da je u smislu odredaba ZPP-a sud u ovom postupku temeljem vještačenja dokumentacije utvrdio tužbu neosnovanom, tako da za ishod ovog postupka nije od značaja sudska praksa u drugim predmetima, pri tom sud smatra bitnim napomenuti da tužitelj nije predlagao daljnje provođenje dokaza kao npr. drugo vještačenje nego je naveo da je vještak utvrdio razliku prekovremenog rada koji tužitelju nije isplaćen, a iz rezultata vještačenja, odnosno rezultata cijelog dokaznog postupka proizilazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

              29. Radi izloženog, presuđeno je kao u izreci.

              30. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 u daljem tekstu Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2020., 14. rujna 2020., 7. prosinca 2023. i 28. veljače 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarifa mogao priznati iznos od 200,00 eura za svako ročište.

              30.1. Nadalje priznat mu je trošak sastava obrazloženih podnesaka od 13. srpnja 2020., 30. rujna 2020. i 10. listopada 2022. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 200,00 eura za svaki podnesak, te trošak sastava podneska od 20. prosinca 2023. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife mogao priznati od 100,00 eura stoga mu je na ime troškova postupka dosuđen iznos od 1.700,00 eura.

             

 

U Županji, 11. travnja 2024. 

                                                                                                                                           

             Sudac

Anica Pastović  v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

              Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

O tome obavijest:

1. H. L. H., odvjetnica u V.,
2. ODO u V.