REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1246/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. Zagrebu, protiv tuženika I.M.G.A. društvo s ograničenom odgovornošću za vanjsku i unutarnju trgovinu, OIB: 68013215477, Zagreb, Ulica Milana Rešetara 20, kojeg zastupa punomoćnik Josip Konjevod, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1293/2025 od 12. veljače 2026., 1. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1293/2025 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1293/2025 od 12. veljače 2026. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 24.138,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 244,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zabranom bankama kod kojih tuženik ima račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke). Određeno je da će se rješenje dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu (točka II. izreke); da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka III. izreke); da se iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate ne može prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine (točka IV. izreke) te da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka V. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, i to osobito povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te povrede konvencijskih i ustavnih prava tuženika. Predložio je ukinuti pobijano rješenje te nije zahtijevao naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode kao neosnovane . Predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu te nije zahtijevao naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.

6. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke i u pobijanoj odluci, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima u pobijanom rješenju nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio svoju odluku te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava sa samim tim ispravama, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Neosnovano tuženik smatra da mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje i „jednakosti oružja“ koje strankama u postupcima zajamčena člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) time što je sud odlučio o prethodnoj mjeri u najranijem stadiju parničnog postupka, i to prije zaprimanja tuženikovog očitovanja na podnesak kojim se tužitelj očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Sud je prema članku 501.a ZPP-a dužan odlučiti o prijedlogu za određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave, a iz sadržaja članka 501.a ZPP -a proizlazi da je dovoljno da je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (što je u ovom slučaju učinio) budući da je propisano da će sud odrediti mjeru, osim ako iz prigovora i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Štoviše, iz računa na temelju kojih je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi je vidljivo na što se ti računi odnose i na temelju kojeg ugovora o zakupu ih je tužitelj izdao pa je tuženik već uz prigovor mogao dostaviti dokaze u prilog tvrdnji iznesenih u prigovoru. Tako je primjerice umjesto predlaganja uvida i priklopa spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3822/2022 i Povrv-1308/2022 (u kojima je stranka) mogao dostaviti podneske, odluke ili isprave koje se nalaze u tim spisima. Osim toga, postupci osiguranja, pa tako i incidentalni postupak radi osiguranja određivanjem prethodne mjere prema članku 501.a ZPP -a, su po svojoj prirodi hitni postupci te u njima sud može odlučiti o prijedlogu za određivanje prethodne mjere, čak i prije dostavljanja tog prijedloga protivnoj stvari. U tim slučajevima su protivnoj strani pravo na pristup sudu, pravično suđenje i načelo kontradiktornosti osigurani kroz pravo na pravni lijek odnosno kroz mogućnost naknadnog sudskog preispitivanja odluke o mjeri, koja je po svojoj pravnoj prirodi privremenog karaktera.

8. Odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

9. Za prethodnu mjeru na temelju odredbe članka 501.a ZPP -a izričito je propisano da će je sud odrediti neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere. Odredbe Ovršnog zakona o prethodnim mjerama primjenjuju se samo u odnosu na pravne učinke i način provođenja ove posebne prethodne mjere.

10. Odredba članka 501.a ZPP-a predviđa da će sud prethodnu mjeru odrediti na prijedlog tužitelja u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u konkretnom predmetu je ova prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere ispunjena, što tuženik niti ne osporava u žalbi.

11. Druga pretpostavka je da iz navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi i isprava koje su priložene u spis ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da na tuženiku leži teret dokaza vjerojatnosti da će uspjeti u sporu.

12. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti o njenom postojanju. Ona dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću. O vjerojatnosti postojanja određene činjenice zaključuje sudac na temelju vlastite prosudbe o tome da mu je za postojanje određene činjenice pruženo više argumenata, od onih koji bi ukazivali suprotno, odnosno da je veća mogućnost da određena činjenica postoji, od mogućnosti da ona ne postoji.

13. Budući da iz isprava proizlazi da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s tuženikom na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 2018. i Aneksa tog ugovora od 28. ožujka 2019. (s time da je Aneksom produljeno trajanje ugovora o zakupu do raspisivanja i okončanja postupka javnog natječaja za zakup poslovnog prostora), kojim ugovorom je tužitelj tuženiku dao u zakup poslovni prostor u objektu na lokaciji [adresa] radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti te da su stranke ugovorile zakupninu u iznosu od 12.125,00 kn mjesečno uvećano za PDV odnosno ukupno 2.011,58 EUR mjesečno, a koji iznos se zakupnik odnosno tuženik obvezao plaćati tužitelju kao zakupodavcu do desetog u mjesecu za tekući mjesec, dok iz Sporazuma o predaji u posjed i na korištenje zgrade na [adresa] od 12. svibnja 2023. (dalje: Sporazum) proizlazi da je Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet (dalje: Medicinski fakultet) dao tužitelju sve zgrade i pomoćne objekte na lokaciji [adresa], 6, 7 i dijelove zgrada na adresi [adresa], kao i svih drugih objekata na kojima je u zemljišnim knjigama upisano vlasništvo Medicinskog fakulteta u posjed i na korištenje, a koji su Sporazumom vraćeni Medicinskom fakultetu u posjed , te da iz članka 7. Sporazuma jasno proizlazi da je predmetni poslovni prostor tužitelj dao u zakup tuženiku, s čime je Medicinski fakultet kao vlasnik nekretnine bio upoznat, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio za sada postoji veća vjerojatnost za tužiteljev, nego za tuženikov uspjeh u sporu.

14. Suprotno žalbenim navodima, zakupodavac ne mora biti vlasnik stvari koju daje u zakupa. Naime, vlasništvo zakupodavca nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu, niti to može biti razlog ništetnosti takvog ugovora, već takav ugovor proizvodi pravne učinke i obvezuje stranke koje su ga sklopile (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-745/04-2 od 28. listopada 2004., Rev-856/10 od 13. listopada 2010., Rev-x 544/2018-2 od 25. svibnja 2022.). S tim u vezi ističe se da između stranaka niti nije sporno da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, već je vlasnik Medicinski fakultet, kao što je to prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijanog rješenja. Niti činjenica da je tuženik protiv tužitelja u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Povrv-1308/2022 podnio protutužbu radi utvrđenja ništetnosti Aneksa ugovora o zakupu na kojem ugovoru tužitelj temelji svoje potraživanje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj Povrv-1308/2022, nije od utjecaja na donošenje odluke o prethodnoj mjeri budući da se u ovom incidentalnom postupku koji se vodi u povodu prijedloga za osiguranje određivanjem prethodne mjere, ocjenjuje postoji li u vrijeme donošenja odluke o mjeri, veća vjerojatnost za uspjeh tužitelja ili tuženika u parnici. Naime, u postupku po žalbi protiv rješenja o prethodnoj mjeri određenoj po članku 501.a ZPP-a, drugostupanjski sud se ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja pretpostavki za određivanje prethodne mjere, dok će sud o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, kao i o svim prigovorima koje je u pogledu tužbenog zahtjeva tuženik iznio u postupku odlučiti meritornom odlukom, pravomoćnom presudom koja će tek biti donesena na temelju rezultata ocjene svih dokaza izvedenih u dokaznom postupku.

15. U svezi odluka koje je tuženik priložio uz žalbu ističe se da se presuda ovoga suda poslovni broj Pž-3386/2024 od 4. veljače 2025. odnosi na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o zakupu, dakle ne odnosi se na incidentalni postupak koji se vodi u povodu prijedloga za osiguranje određivanjem prethodne mjere, a i priložena rješenja ovoga suda poslovni broj Pž-910/2025 od 6. ožujka 2025. i Pž-1567/2025 od 10. travnja 2025. se ne odnose na istovjetnu činjeničnu i pravnu situaciju.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Danijela Uzelac Ljubić