Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-758/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2583/2023-25 od 22. svibnja 2025., u sjednici održanoj 01. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I., II, IV. i VI. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2583/2023-25 od 22. svibnja 2025.,

a) potvrđuje:

- u točki I., II. i VI. izreke

b) preinačava:

- u točki IV. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka tako da ista sada glase:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.109,74 EUR s zateznom kamatom od 22. svibnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana".

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2583/2023-25 od 22. svibnja 2025., odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 161,66 EUR (slovima: sto šezdeset jedan euro i šezdeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,38 EUR od 31. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 0,48 EUR do 30. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 0,48 EUR od 31. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 0,56 EUR do 31. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR od 31. prosinca 2005. do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR do 31. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR do 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 2,11 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR do 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR do 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,09 EUR od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR do 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR do 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR do 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR do 30. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 2,36 EUR do 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 3,12 EUR do 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 2,95 EUR od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR do 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 6,21 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 5,61 EUR do 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,45 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR do 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 5,79 EUR od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR do 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 10,69 EUR od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 8,75 EUR do 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,43 EUR od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 8,56 EUR do 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR do 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 15,83 EUR do 31. srpnja 2011. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.711,20 EUR (slovima: tisuću sedamsto jedanaest eura i dvadeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,31 EUR od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 5,69 EUR od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 7,41 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,19 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 6,58 EUR od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,24 EUR od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,44 EUR od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,73 EUR od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 2,62 EUR od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 1,31 EUR od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 5,74 EUR od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 8,54 EUR od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 11,70 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 10,98 EUR od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,57 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,05 EUR od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 29,71 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 27,07 EUR od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 22,82 EUR od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 31,79 EUR od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 43,21 EUR od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 35,12 EUR od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,96 EUR od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 34,35 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 35,00 EUR od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,31 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 51,80 EUR od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1.090,49 EUR od 22. kolovoza 2011. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj MP s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 529,48 EUR s pripadajućim zateznim kamata, kao neosnovnim.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.578,48 EUR sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja MP za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška postupka, kao neosnovan".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana u odluci o parničnim troškovima.

5. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF), te kao posljedice ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5.1. Tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 27. studenog 2024., povukao zahtjev za isplatu iznosa od 529,48 EUR, a koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike s osnova promjene kamatne stope, a kojem povlačenju se tuženik protivio pa je prvostupanjski sud točkom III. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 529,48 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile da ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila i to dana 29. lipnja 2005., te je kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 3.893,56 CHF, a dana 22. prosinca 2025., kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.380,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Utvrđeno je da bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, koja u trenutku sklapanja prvog ugovora iznosila 6,25 %, a u trenutku sklapanja drugog ugovora o kreditu 5,25 %, kao i da se odobreni kredit otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P -1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P - 1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž -6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 13. travnja 2023., a tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. ZOO.

11. Na temelju financijskog vještačenja vještaka, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu broj: 628-50-2915783 iznos od 161,66 EUR, a na temelju ugovora o kreditu broj: 148-50-3203676 iznos od 1.711,20 EUR, ukupno iznos od 1.872,86 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP -a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13.a. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

13.b. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bilo predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Sam tužitelj saslušan kao parnična stranka u iskazu navodi da se oko odredaba ugovora o kreditu nije moglo pregovarati, te da ga nitko nije upozorio na mogućnost povećanja rate kredita zbog promjene tečaja CHF. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (13. travnja 2023.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim s tjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16. S obzirom da žalitelj navodi da se ne radi o potrošačkom ugovoru za istaknuti je da se ti navodi ne mogu prihvatiti jer iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen radi kupnje vozila, pa je već tim sasvim razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno, te u tom pravcu nije predlagao dokaze.

17. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka priznao troškove suprotno članku 154. stavak 5. ZPP budući je uspjeh tužitelja obzirom na visinu zahtjeva s kojim je uspio u sporu 77,95%, a uspjeh tuženika 22,05%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme postotak tuženikova uspjeha stvarni uspjeh tužitelja je 55,90 %, te u tom postupku tuženik treba tužitelju naknaditi parnične troškove. Stoga nije bilo osnova odlučiti da tuženik nadoknadi sve troškove jer se ne radi o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio u sporu. Stoga je od ukupno dosuđenih troškova koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - u daljnjem tekstu: Tarifa), a za poduzete radnje u postupku, u iznosu od 1.000,00 EUR prema uspjehu tužitelja 55,90%, valjalo dosuditi iznos od 559,00 EUR kojem iznosu treba dodati troškove vještačenja u punom iznosu od 500,00 EUR, te trošak sudske pristojbe za tužbu prema uspjehu u sporu (50,74 EUR), pa ukupno troškovi iznose 1.109,74 EUR.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer je tuženik uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovi parničnog postupka), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke, a temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

19. Slijedom navedenog u odnosu na točku IV. izreke odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke, temeljem odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP, dok je u odnosu na ostali pobijani dio presude odlučeno kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 01. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović