Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-727/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog AP, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi ODO u Splitu, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-200/2025 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-200/2025 od 22. rujna 2025., optuženi AP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Potom je optuženi AP, temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Nakon toga je optuženom AP, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi AP je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ovoga Zakona.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Naime, državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnim cijenio držanje pred sudom dok mu nije kao otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost, a zbog čega smatra da je izrečena kazna optuženiku pogrešno odmjerena. Ističe tako da je upravo radnja predmetnog kaznenog djela u vidu nasilja u društvu u značajnom porastu te da je stoga nužnim ukazati na pogibeljnost takvih ponašanja kroz jasnu društvenu osudu.

7. Međutim, suprotno tim istaknutim okolnostima, državni odvjetnik propušta imati na umu da se radi o kaznenom djelu koje je bilo počinjeno u istom vremenskom razdoblju kao i ona za koja je optuženik pravomoćno presuđen. Naime, upravo kao posljedica pogrešne primjene zakona o kaznenom postupku od strane Visokog kaznenog suda došlo je do ukidanja presude Županijskog suda u Splitu u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Zbog navedenog samu prethodnu osuđivanost optuženika nije moguće promatrati samostalno kao otegotnu okolnost već je istu potrebno uzeti u obzir i u odnosu na vrijeme njezinog činjenja i u tom ju djelu dovesti u svezu sa osobom optuženika.

8. Uvažavajući navedeno, upravo kao što je to i istaknuo i prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkama 28.1.-28.4., sud je cijenio sve okolnosti na strani optuženika, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, na kraju kojih je izveo svoj zaključak o tome koju kaznu smatra primjerenom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Posebice je pri tome cijenjena njegova prethodna osuđivanost na štetu iste žrtve, ali i optuženikovo ukupno držanje pred prvostupanjskim sudom kojim je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka. Uvažavajući istaknute okolnosti po prvostupanjskom sudu te uvažavajući činjenicu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, kazna je u cijelosti pravilno odmjerena.

8.1. Dakle, kada je prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, koju je potom uvjetovao sa rokom kušnje u trajanju 3 (tri) godine, prihvaćajući sve utvrđene okolnosti na strani optuženika i usprkos samoj vrsti konkretnog kaznenog djela na koju kao posebnu okolnost upire državni odvjetnik, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi sve utvrđene okolnosti na strani optuženika bile precijenjene. Zaključno, suprotno žalbi državnog odvjetnika, posebice imajući na umu protek vremena, ali i činjenicu da je optuženik pravomoćno osuđen na štetu iste žrtve za isti vremenski period i to na kaznu zatvora, za zaključiti je da je izrečena kazna u cijelosti primjerena da bi se njome ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije koju ista mora ostvarivati.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac