REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4204/2025-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LOLA RIBAR d.o.o. (Prije LOLA RIBAR d.d.), OIB 96809077214, Zagreb, Radnička cesta 54, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec i partneri, protiv tuženika KARLOVAČKA BANKA d.d., OIB 08106331075, Karlovac, I. G. Kovačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić i Brborović, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Stečajna masa iza D ULAGANJA d.o.o., OIB 39511610274, Zagreb, Heinzelova 62/a, EM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gorana Grubišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., Zagreb i JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja odluka izvanredne glavne skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-591/2014 od 9. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-591/2014 od 9. veljače 2016. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-591/2014 od 9. veljače 2016. odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrde ništetnim odluke Izvanredne glavne skupštine tuženika od 10. veljače 2014. pod Ad. 5. dnevnog reda o smanjenju temeljnog kapitala, pod Ad. 6. dnevnog reda o povećanju temeljnog kapitala te pod Ad. 7. dnevnog reda o promjeni Statuta društva tuženika (odluke pobliže opisane u točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 33.375,00 kn.

1.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud ocijenio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju pobijati odluke Izvanredne glavne skupštine od 10. veljače 2014. jer nije razvidno kada je odvjetnik Stjepan Lović i za koga izjavio protivljenje predmetnim odlukama. Sud navodi da iz zapisnika nije jasno za koga je odvjetnik Stjepan Lović izjavio protivljenje spomenutim odlukama (da li u ime tužitelja ili u ime umješača ili u ime oboje), kao što nije niti jasno u kojem trenutku (da li kada je već zaključenja skupština ili prije). Stoga smatra da nije ispunjena pretpostavka iz članka 362. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD). Unatoč ovakvom stavu suda, sud je u nastavku obrazloženja presude ocijenio navode tužitelja iz tužbe u odnosu na razloge pobojnosti predmetnih odluka skupštine, kao i ocijenio ostale prigovore tuženika te je ocijenio kako nije osnovan niti jedan razlog zbog kojeg tužitelj smatra da su predmetne odluke pobojne. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i 103/14; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

2. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi navodi kako je tužbu podnio zbog narušenog prava dioničara na obaviještenost iz članka 287. ZTD-a i načela jednakog položaja dioničara iz članka 211. ZTD-a, zatim zbog povrede članka 275. ZTD-a (nadležnost glavne skupštine), povrede odredbe članka 308. stavka 5. ZTD-a i u konačnici zbog povreda iz odredbe članka 360. stavaka 1., 2. i 4., članka 362. stavka 1. i članka 366. ZTD-a. Smatra da je sud pogrešno zaključio kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju, zato što je punomoćnik tužitelja svoje protivljenje predmetnim odlukama dao nakon zaključenja glavne skupštine i zato što tužitelj nije pobijao i odluke glavne skupštine održane 2. srpnja 2014. Tvrdi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za isključenje prava prvenstva pri upisu dionica te da su ispunjeni uvjeti za pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala, jer su odluke o umanjenju nominalne vrijednosti dionice te pravo smanjenja pa povećanja temeljnog kapitala društva tuženika donesene unatoč činjenici što nisu bili poznati razlozi, kriteriji, opravdanosti i svrhovitosti donošenja tih odluka. Napominje da je jedini cilj predlaganja pobijanih odluka dokapitalizacija od strane dvije osobe i to po neprimjereno niskoj cijeni dionice od 10,00 kn, a ne postupanje po nalozima Hrvatske narodne banke kako tvrdi tuženik. Osim toga ističe da sud nije uzeo u obzir da je bilo i drugih povoljnijih ponuditelja koji bi kao sami dioničari dokapitalizirali društvo tuženika uz povoljnije uvjete. U pogledu smanjenja temeljnog kapitala poziva se na ovosudnu odluku poslovni broj Pž-1681/99 od 1. lipnja 1999. Isto tako navodi kako je presuda nepravilna jer na skupštini nisu bili nazočni svi članovi Nadzornog odbora. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 6.675,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje odluka Izvanredne glavne skupštine od 10. veljače 2015. i to odluke o pojednostavljenom smanjenju temeljenog kapitala, isključenju prava prvenstva postojećih dioničara, odluke o povećanju temeljnog kapitala te promjeni statuta.

7. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-2085/2016 od 17. listopada 2018. preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. U revizijskom predmetu koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-174/2019 doneseno je rješenje od 2. rujna 2025. kojim je presuda ovog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

8.1. Iz obrazloženja Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi sljedeće:

Prema odredbi članka 361. ZTD-a, ne može se pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena. Ima li tužitelj pravni interes na tome da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke kojom je pobijana odluka bila potvrđena može tražiti da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke.

8.2. Dakle, može se zahtijevati da se pobijana odluka za to vrijeme proglasi ništavom, jer smisao takvog zahtjeva se sastoji u tom da ranija odluka glavne skupštine bar određeno vrijeme, do donošenja nove ne proizvodi pravne učinke.

8.3. Tužitelj nije uskladio tužbeni zahtjev u smislu navedenoga - tako da zahtjev glasi sukladno odredbi članka 361. ZTD - odnosno da se ranija pobijana odluka oglasi ništetnom za određeno vremensko razdoblje do donošenja nove odluke kojom se potvrđuje ranija odluka.

8.4. U pravilu, vodi li se postupak o pobojnosti nove potvrđujuće odluke sud odlučuje o oba zahtjeva zajedno, što ovdje nije bio slučaj. Ovisno o pobojnosti druge potvrđujuće odluke ovisi i odluka o pobojnosti prve odluke, pa ako su obje odluke ništave tako će ih i oglasiti. Ako pak nađe da je zahtjev za oglašavanje druge odluke ništetnom neosnovan, moguće je odlučivati o osnovanosti zahtjeva za ništetnost prve odluke, ali samo uz utvrđenje vremena ništavosti prve odluke. Ocjena navedenih okolnosti je ovdje izostala.

8.5. Stoga pobijana odluka nema potrebnih razloga vezano uz okolnost potvrđene odluke skupštine novom odlukom skupštine u odnosu na tužbeni zahtjev, a što je posljedično od utjecaja na sadržaj pravne zaštite koja je tužitelju pružena - utvrđenje ništetnosti odluka bez vremenskog ograničenja, kraj činjenice da su te odluke potvrđene novom odlukom Glavne skupštine.

8.6. U nastavku postupka, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci te ishodu postupka o pobijanju nove odluke Glavne skupštine od 2. srpnja 2014., drugostupanjski sud ponovno će odlučiti o žalbi tužitelja i dati potrebne i dostatne razloge za svoju odluku.

9. U ponovnom odlučivanju ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, a osobito ako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, odnosno ako postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev prvenstveno zbog toga nedostatka aktivne legitimacije. Sud navodi dva razloga za nedostatak aktivne legitimacije i to: (1) sud smatra da prema članku 361. ZTD-a, tužitelj ne može niti pobijati odluke glavne skupštine od 10. veljače 2014. budući su one potvrđene novom odlukom na glavnoj skupštini 2. srpnja 2014., a te odluke sa skupštine od 2. srpnja 2014. tužitelj nije pobijao (već je to pobijao dioničar D ulaganja d.o.o.) i (2) da je prema stavu suda svoje protivljenje predmetnim odlukama odvjetnik Stjepan Lović dao nakon zaključenja skupštine, ali nije jasno iz zapisnika u čije ime ih je dao.

12. Po ocjeni ovoga suda, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

13. Odredbom članka 361. ZTD-a propisano je da se ne može pobijati odluka glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena. Ima li tužitelj pravni interes na tome da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke kojom je pobijana odluka bila potvrđena može tražiti da se pobijana odluka oglasi ništetnom za vrijeme do donošenja nove odluke.

14. Prema navedenoj odredbi osoba ovlaštena na pobijanje odluka skupštine, ne bi mogla pobijati prvotnu odluku skupštine ako su ispunjena dva kumulativna uvjeta. Prvi uvjet je da skupština od 2. srpnja 2014. novim odlukama potvrdi odluke glavne skupštine od 10. veljače 2014. Drugi uvjet je da nove odluke nisu pobijane u roku koji je propisan za pobijanje, ili ako je tužba za pobijanje tih novih odluka pravomoćno odbijena. Ako se ostvare navedeni uvjeti, dakle, ako se više ne može pobijati prvotna odluka glavne skupštine, tek tada, osoba koja ima pravni interes ima mogućnost, a sve u svrhu ostvarivanja pravne sigurnosti, pobijati prvotnu odluku skupštine zahtijevajući od suda da utvrdi kako ista ne proizvodi pravne učinke određeno vrijeme odnosno od razdoblja donošenja prvotne odluke do donošenja nove odluke kojom je potvrđena prvotna odluka.

15. Međutim, do zaključenja glavne rasprave, nisu bili ispunjeni kumulativni uvjeti navedeni u odredbi članka 361. ZTD-a, a sve iz razloga što, iako nije sporno da su na skupštini tuženika održanoj 2. srpnja 2014. donesene odluke Ad 15. dnevnog reda redovne Glavne skupštine a koje glase na potvrđivanje odluka donesenih na skupštini održanoj 10. veljače 2014., te odluke su upravo pobijane u roku propisanom za pobijanje te je u tijeku parnični postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1960/2014, a koji nije bio pravomoćno okončan do zaključenja glavne rasprave te stoga tužitelj nije niti mogao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev da se pobijane odluke oglase ništetnim za vrijeme do donošenja nove odluke upravo zato što je tužitelju dopušteno pobijati odluke glavne skupštine od 10. veljače 2014.

16. Nadalje, iz navedene odredbe ne proizlazi kako pobijanje mora istaknuti isti dioničar, već se navodi „ne može se pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena.“ Dakle, dovoljno je da su odluke pobijane od strane dioničara koji je bio nazočan na glavnoj skupštini i koji je svoje protivljenje odlukama izjavio na zapisnik. Ovakav zaključak bi proizlazio i iz odredbe o učincima pobijanja (članak 364. ZTD-a) kojom je propisano da ako sud pravomoćnom presudom utvrdi da je odluka glavne skupštine ništetna, ona djeluje prema svim dioničarima i članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora čak i kada nisu bili stranke u tome postupku.

17. Isto tako pogrešno je prvostupanjski sud naveo kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 362. stavka 1. točke 1. ZTD-a. Navedenom odredbom propisano je da odluke glavne skupštine može pobijati dioničar (1) koji je sudjelovao u radu glavne skupštine, (2) stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine i (3) svoje protivljenje o odluci izjavio u zapisnik. Odredbom članka 286. ZTD-a propisano je tko sastavlja zapisnik i što se u zapisnik unosi. Dakle, odredbom članka 362. ZTD-a zahtijeva se da je protivljenje izjavljeno na zapisnik, a u konkretnom slučaju iz zapisnika s izvanredne glavne skupštine od 10. veljače 2014. proizlazi da je tužitelj svoje protivljenje izjavio na zapisnik pa nije jasno koje materijalno pravo, osim navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima je sud primijenio kada je zaključio da je bitno je li protivljenje izjavljeno nakon zaključenja skupština. Dovoljno bi bilo da je protivljenje izjavljeno na zapisnik, što je ovdje slučaj, jer i u slučaju da u zapisnik protivljenje nije unijeto (ne propustom tužitelja) tužitelj bi bio ovlašten na pobijanje odluke glavne skupštine ako bi iz iskaza svjedoka, javnog bilježnika koji je vodio zapisnik, proizlazilo da je dioničar protivljenje doista i iznio (tako i odluka ovoga suda poslovni broj Pž-288/05-3 od 9. srpnja 2008.).

18. Osim toga, nije jasan zaključak suda kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju smatrajući da nije jasno iz zapisnika u čije ime je protivljenje dao odvjetnik Stjepan Lović. Naime, nije sporno kako je navedeni odvjetnik na toj skupštini bio punomoćnik tužitelja i JM pa ako je kao njihov punomoćnik izjavio protivljenje da je u ime zastupanih dioničara, dakle i tužitelja.

19. Iz svega navedenog, proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev iz navedenih razloga, a koje je razloge prvostupanjski sud ocijenio kao temeljnim razlozima za odbijanje zahtjeva.

20. Nadalje, sporno jest je li kod donošenja odluke o pojednostavljenom smanjenju temeljenog kapitala, isključenju prava prvenstva postojećih dioničara, odluke o povećanju temeljnog kapitala te promjeni Statuta došlo do povreda i da li su ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 360. stavka 4. ZTD-a („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15) i to zbog povrede prava na obaviještenost te pretpostavki iz članka 366. ZTD-a.

21. Jedan od bitnih razloga pobojnosti odluka glavne skupštine je povreda prava dioničara na obaviještenost. Odredbom članka 287. ZTD-a propisano je opće pravilo o pravu na obaviještenost pa tako je određeno da uprava, odnosno izvršni direktori moraju na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. U slučaju kada se radi o povećanju ili smanjenju temeljnog kapitala, dioničari moraju biti obaviješteni o razlozima donošenja navedenih odluka. Iz zapisnika s izvanredne glavne skupštine od 10. veljače 2014. proizlazi kako su tužitelj, ali i drugi dioničari prigovorili da za donošenje odluka o smanjenju temeljnog kapitala, isključenju prava prvenstva postojećih dioničara te povećanju temeljnog kapitala ne postoje precizna financijska izvješća iz kojih proizlaze opravdani razlozi za donošenje takvih odluka. Odgovor uprave društva da je to učinjeno zbog ostvarenih gubitaka i rizičnih plasmana te sukladno traženju Hrvatske narodne banke, ne smatra se valjanim načinom na koji je uprava dužna dati svakom dioničaru obavještenje o poslovima društava.

22. U konkretnom slučaju pobija se odluka o pojednostavljenom smanjenju temeljnog kapitala po pravilima odredbe članka 349. ZTD-a. Temeljni kapital društva može se smanjiti na pojednostavnjeni način ako se to čini radi izravnavanja niže vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenijela u rezerve kapitala. U odluci o smanjenju kapitala mora se odrediti da se kapital smanjuje u tu svrhu. Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala dopušteno je samo nakon što se potroši dio zakonskih rezervi i rezervi kapitala za koji one prelaze pet posto (5%) temeljnoga kapitala koji preostane nakon smanjenja kapitala kao i da su potrošene statutarne i ostale rezerve iz dobiti. Smanjenje temeljnog kapitala nije dopušteno dok društvo ima zadržanu dobit. Za smanjenje temeljnoga kapitala na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 342. stavaka 1., 2. i 4. ZTD-a o smanjenju nominalne svote dionica.

22.1. Osnovano tužitelj navodi da sud nije mogao na temelju dokumentacije u spisu posebno bilance na dan 30. rujna 2013., račun dobiti i gubitaka te izvješća o novčanom tijeku, utvrditi, jer nema stručno znanje, da je tuženik osnovano smanjio temeljni kapital jer je imao potrošene zakonske rezerve i druge rezerve te nije imao zadržane dobiti, a tužitelj je navedenu dokumentaciju osporavao. Sud je samo u obrazloženju pobijane presude citirao zakonske odredbe, a trebao je jasno navesti, budući da nije imao stručnu pomoć revizora je li tuženik potrošio dio kapitalne dobiti i rezervi za koje one prelaze 5% temeljnog kapitala, koji preostane nakon smanjenja rezervi.

23. Nadalje, odredbom članka 308. stavka 1. ZTD-a propisano je da se svakome dioničaru koji to zatraži mora dati pravo da upiše onaj dio novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva. Za ostvarenje prava prvenstva pri upisu mora se odrediti rok od najmanje 14 dana. Pravo prvenstva pri upisu dionica može se odlukom o povećanju temeljnoga kapitala isključiti u cjelini ili djelomično. Takva se odluka donosi uz ispunjenje pretpostavki koje se zakonom ili statutom traže za donošenje odluke o povećanju temeljnoga kapitala, glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini pri donošenju te odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki (stavak 4.). Odluka kojom se to pravo u potpunosti ili djelomično isključuje može se donijeti samo onda ako je isključenje bilo izričito i uredno objavljeno. Uprava, odnosno izvršni direktori moraju glavnoj skupštini učiniti dostupnim izvješće o razlogu za djelomično ili potpuno isključenje prava prvenstva pri upisu dionica. U izvješću mora se obrazložiti predloženi iznos za koji se nakanjuju izdati dionice (stavak 5.).

23.1. Prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da je to što je isključenje bilo objavljeno, dovoljno da se smatra kako su dosadašnji dioničari pravilno isključeni iz prava prvenstva pri upisu novih dionica. Naime, pored toga što isključenje mora biti izričito objavljeno kao predmet odlučivanja, dioničari moraju znati u koje svrhe će se upotrijebiti novo prikupljeni kapital. U konkretnom slučaju nije odlučno samo to da je prilikom povećanja temeljnog kapitala novim ulozima isključeno pravo prvenstva dotadašnjih dioničara pri upisu, već je odlučno da je tom povećanju prethodilo smanjenje temeljnog kapitala, smanjenjem nominalne vrijednosti dionice s 50,00 kn na 10,00 kn. U takvom slučaju je odlučno je li poštovano i načelo jednakog postupanja propisano odredbom članka 211. ZTD-a (pod jednakim uvjetima dioničari imaju jednaki položaj u društvu).

23.2. Iz zapisnika s izvanredne glavne skupštine ne proizlazi da je tuženikova uprava na glavnoj skupštini obrazložila predloženi iznos za koji nakanjuje izdati dionice, a što je bila dužnost sukladno odredbi članka 308. stavka 5. ZTD -a iz razloga što je isključila pravo prvenstva pri upisu dionica.

24. S obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem članka 369. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka prvostupanjski će sud, vodeći računa o izraženom shvaćanju u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -174/2019 od 2. rujna 2025. kao i u ovoj odluci, nakon što tužitelj uskladi tužbeni zahtjev u skladu s odredbom članka 361. ZTD-a i dokaže postojanje pravnog interesa za takav zahtjev, ponovo ispitati postoje li pretpostavke iz članka 360. stavka 4. ZTD-a da se predmetne odluke proglase ništetnim za razdoblje od dana donošenja 10. veljače 2014. pa do dana kada su te odluke potvrđene odlukom Glavne skupštine od 2. srpnja 2014. Pri tome imat će na umu i činjenicu da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena dok odluke Izvanredne Glavne skupštine od 10. veljače 2014. nisu bile potvrđene odlukom Glavne skupštine od 2. srpnja 2014., da su odluke druge skupštine pobijane u roku propisanom za pobijanje te da parnični postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1960/2014 nije bio pravomoćno okončan do zaključenja glavne rasprave, već tek odlukom ovog suda poslovni broj Pž-1977/2016 od 18. rujna 2019.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić