Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-586/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐAE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Perici, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-1183/2023-21 od 18. lipnja 2024., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-1183/2023-21 od 18. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-1183/2023-21 od 18. lipnja 2024., suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. (2) ugovora o kreditu "Troškovi" broj ugovora 016-2793/2006, sklopljenog dana 7. prosinca 2006. između tužiteljice NAE kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedacijelihdvadesetpetposto) iznosa kredita.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici NAE plati iznos od 1.021,65 EUR-a (tisućudvadesetjedan euro i šezdesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narode banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici NAE naknadi troškove postupka u iznosu od 1.017,12 EUR-a (tisućusedamnaeset eura i dvanaeset centi), u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 234,37 EUR-a (dvijestotridesetčetiri eura i tridesetsedam centi).

IV. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti".

2.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle onih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023 i 146/25

- u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i odrediti ponovno provođenje glavne rasprave.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim članka 5. stavak (2). Ugovora o kreditu br: 016-2793/2006 od 07. prosinca 2006. (dalje: Ugovor) kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita (ulazna naknada), te isplata stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužiteljica tuženiku platila na temelju ništetne ugovorne odredbe.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor zaključili Ugovor kojim je tužiteljici odobren gotovinski kredit u kunskoj protuvrijednosti 135.600,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uz rok otplate od 30 godina,

- da taj Ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora,

- da je u članku 5. stavak (2) Ugovora navedeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita,

- da tuženik ne osporava da je tužiteljici ulazna naknada naplaćena u iznosu od 1.021,65 EUR ,

- da stranke nisu pojedinačno pregovarale o navedenoj ugovornoj odredbi niti je tužiteljici objašnjeno na što se navedena naknada odnosi,

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije dokazao okolnost da je predmetna odredba objašnjena tužiteljici i da su joj prezentirani parametri o kojim ovisi visina naknade, odnosno da se o toj odredbi pregovaralo.

7. Odluku o ništetnosti sporne ugovorne odredbe (o troškovima odobravanja kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članka 81. u vezi članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07 – dalje ZZP) utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da je odredba bila unaprijed formirane od strane tuženika, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj, što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice odnosno to je odredba ugovora nepoštena, te time i ništetna.

7.1. Zahtjev za isplatu prvostupanjski je sud prihvatio pozivajući se na članak 323. stavak 1. i članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tuženikov prigovor zastare odbio kao neosnovan pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30,. siječnja 2020.

8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalitelj u postupku nije iznosio navode da se o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita moglo pregovarati niti u žalbi navodi da je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati, međutim u žalbi navodi kako nije utvrđeno na koji način je došlo do znatne ugovorne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa da bi takva odredba bila ništetna.

10. Nesporna činjenica je da je ugovorna naknada utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, ali to znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik ne navodi na što se točno naknada odnosi i koji su to troškovi kredita niti je dokazao opravdanost naknade za obradu kredita u fiksnom postotku, pa proizlazi da tužiteljici nije bilo moguće shvatiti prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj odredbi, pa je jasno da je ugovorna odredba o ulaznoj naknadi, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 87. ZZP/03 ta odredba nepoštena te time i ništetna zbog čega je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju te nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

11. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je upravo on sastavio nepoštenu (i upravo zbog toga ništetnu) ugovornu odredbu, pa se ni on ne može drugačijim smatrati, a tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, stekao bez osnove utuženu svotu, a sve temeljem članka 1115. ZOO.

12. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u smislu članak 326. stavak 2. ZOO-a, jer je Ugovor izvršen, a zabrana je manjeg značaja. Zabrana nije manjeg značaja jer je tuženik povrijedio propise o zaštiti potrošača na način da je uzrokovao znatnu neravnotežu na štetu potrošača.

13. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. ZPP.

15. Kako tuženik nije uspio u žalbi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao u točki II. izreke temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 04. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić