Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-180/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik u Krku, protiv tužene NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-963/2020-29 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-963/2020-29 od 11. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-963/2020-29 od 11. siječnja 2024., suđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništva i to:
1. PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] pri Ljubljani, R. Slovenija u ½ dijela cijele z.č. [katastarska čestica] u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], [adresa]
2. GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 1/2 dijela cijele z.č. [katastarska čestica] u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. OvIašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tužene na ime tužitelja svakog u ½ dijela u odnosu na 12/48 dijela cijele z.č. [katastarska čestica] u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao nekretninu navedenu u stavku l. izrijeke ove Presude."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva za po ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te ovlaštenje na uknjižbu.
6. Tužitelji tvrde da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću njihov pradjed ŠN, pok. R, a nakon njegove smrti diobom s ostalim sunasljednicima predmetna nekretnina da je pripala u vlasništvo njihovom ocu ON (unuk ŠN) koji im je zatim ugovorom o darovanju darovao predmetnu nekretninu.
7. Tuženica je unuka ŠN, pok R i tvrdi da sporna nekretnina nije bila predmet diobe između nasljednika ŠN, pok. R, te da prednik tužitelja ni dosjelošću nije mogao steći predmetnu nekretninu, jer nije bio pošten posjednik.
7.1. Tužitelj je pored tužene NN, tužbom bio obuhvatio kao tužene i BN, ĆN (također unuka pok. ŠN) i HN. Tuženik DN je odmah priznao tužbu i tužbeni zahtjev, dok je tuženik ŽN zahtjev priznao tijekom postupka, pa je prvostupanjski sud u odnosu na tužene BN, ĆN i HN donio pod poslovnim brojem: P-963/2020-24 od 15. svibnja 2023., djelomičnu presudu na temelju priznanja, a temeljem članka 331. ZPP.
8. U postupku je utvrđeno:
- da predmetna nekretnina nije bila navedena kao ostavinska imovina u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠN, donesenom 1955.,
- da je temeljem zahtjeva za raspodjelu naknadno pronađene imovine doneseno rješenje o naknadno pronađenoj imovini pod poslovnim brojem: O-63/55-5 od 03. ožujka 2009., kojim rješenjem je čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] raspoređena svim nasljednicima pok. ŠN pok. R, i to: ZN, unuci ostavitelja za 9/48 dijela, NN, tuženici u ovom predmetu, unuci ostavitelja za 8/48 dijela, ŠN ON, ocu tužitelja, a unuku ostavitelja za 9/48 dijela, ŠN G i ŠN ĆN, unucima ostavitelja za po 8/48 dijela, te HN za 6/48 dijela,
- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno i provedeno u zemljišnoj knjizi Z-2524/09,
- da je ugovorom o darovanju od 20. svibnja 2020., otac tužitelja ON darovao tužiteljima između ostalih nekretnina i 9/48 dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dodatkom ugovora o darovanju od 21. kolovoza 2020., tužitelji su ispravili navedeni ugovor o darovanju na način da im darovatelj daruje 1/1 kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
- da iz prijepisa posjedovnog lista, Odjela za katastar nekretnina Krk, proizlazi da su u posjedovnom listu 2817, k. o. [katastarska općina], upisani kao posjednici ZN r. ON, NN, r. ON, ON, pok. N, ON N, pok. P, ON ŽN, pok. P i JN.
9. Prvostupanjski je sud na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja odbio zahtjev tužitelja navodeći u obrazloženju da je prednik tužitelja sudjelovao u postupku raspodjele naknadno pronađene imovine, te je vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a prema članku 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu: ZN), pa bi stoga sve da je i bio u posjedu njegov posjed bio nepošten. Međutim, kraj činjenice da ni tužitelji, a ni njihov prednik (otac) nisu bili u posjedu, isti nisu ni mogli steći dosjelošću vlasništvo predmetne nekretnine temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), a ni temeljem diobe jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je između oca tužitelja i ostalih uknjiženih suvlasnika provedena dioba ove nekretnine po kojoj je predmetna nekretnina pripala njihovom ocu, a isti je zatim ugovorom o darovanju prenio na njih.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.stvak 2. ZPP na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
11. Žalba tužitelja dovodi u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda prema kojim tužitelji nisu mogli steći u cijelosti vlasništvo predmetne nekretnine, jer njihov prednik (otac ON) nije bio vlasnik nekretnine.
11.1. Međutim ovi žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da predmetna nekretnina nije bila 1956. godine predmet ostavinske rasprave iza pok. ON ŠN, a niti je nakon njegove smrti bila predmet diobe između njegovih nasljednika. Tek 2009. godine nakon podnesenog prijedloga za raspoređivanje naknadno pronađene imovine u kojem je sudjelovao otac tužitelja, ova nekretnina je rješenjem o naknadnoj pronađenoj imovini pripala svim nasljednicima, unucima ostavitelja, između kojih je i otac tužitelja kojem je pripala za 9/48 dijela, kao i tužena kojoj je pripala za 8/48 dijela. Otac tužitelja vezan je pravomoćnim rješenjem o naknadno pronađenoj imovini u smislu odredbe članka 232. ZN, koje je provedeno u zemljišnoj knjizi, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud, pa sve i da je bio u posjedu predmetne nekretnine isti nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva, jer njegov posjed nije imao potrebnu kvalitetu za stjecanje vlasništva (sukladno članku 159. ZVDSP), jer nije bio pošten budući je znao da predmetna nekretnina nije bila predmet diobe iza njegova djeda, te da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini pripala u suvlasništvo svim nasljednicima. Da nakon smrti ŠN (1955) nije između nasljednika provedena dioba kojom je predmetna nekretnina pripala predniku tužitelja, proizlazi i iz činjenice da je otac tužitelja ugovorom o darovanju tužiteljima darovao samo suvlasnički dio koji mu je i pripao, nakon donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini, a temeljem kojeg su se tužitelji i upisali u zemljišnu knjigu, a tek naknadno je sastavljen anex ugovora kojim daruje cijelu nekretninu što ukazuje da je isti znao da nije vlasnik u cijelosti. Kada se uzme u obzir da je i brat tuženice koji je također bio tuženik u ovom predmetu iako je priznao tužbeni zahtjev prepuštajući svoj suvlasnički dio ocu tužitelja "iz poštovanja jer je tako obećao", u iskazu naveo da otac tužitelja nije bio isključiv vlasnik, to je i po ocjeni ovog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da prednik tužitelja nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, na temelju diobe.
12. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud nije povrijedio načela ZPP o iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, budući pravilnom primjenom članka 299. ZPP nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke i dokaza koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka (zemljišnoknjižni izvadak iz 2006. godine), posjedovni list pok. ĐN, "biljet" koji je po navodima "žalitelja" sačinio njihov otac sa popisom nekretnina koji su njemu pripale). Osim toga činjenica da je po navodima žalitelja njihovo otac dvije godine prije provođenja postupka naknadno pronađene imovine iza pok. ĐN ŠN, pok. R izvadio u zemljišnoj knjizi izvadak ne ukazuje da je predmetna nekretnina bila predmet diobe iza nasljednika ŠN, a što ne proizlazi ni iz isprave "biljet" na koju se pozivaju tužitelji jer ona ni na koji način ne ukazuje da se radi o diobi nekretnina jer nema supotpisnika, nema datuma, pa ista ne bi imala nikakvu dokaznu snagu sve i da je u postupku pregledana.
13. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, pa žalba ni zbog ovog razloga nije osnovana.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku, 04. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Zoran Nikolić
