REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4428/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ko jeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž - 2757/2024-3 od 8. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-201/2023-24 od 22. ožujka 2024., te kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-201/2023-27 od 2. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja PB.
II. Dopušta se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2757/2024-3 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke, te u dijelu pod točkom II. izreke kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-201/2023-24 od 22. ožujka 2024. u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na pitanja:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
Ima li se smatrati da je potraživanje tužitelja, koji je izvršio konverziju kredita sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, koje potraživanje predstavlja zatezne kamate na više plaćene iznose proizašle s osnove možebitno ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, u zastari, ako je tužba podnesena po proteku roka od 3 godine od dana učinaka konverzije kredita (30.09.2015. godine), sve imajući u vidu odredbu čl. 226. ZOO-a?“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P -201/2023-24 od 22. ožujka 2024. pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su 8. ožujka 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.774,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom II. izreke) od dospijeća pa do isplate, te da mu plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 16.201,71 EUR tekuću na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom II. izreke) od dospijeća do 23. prosinca 2015.
Pod točkom III. izreke odbijen je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom III. izreke) od dospijeća pa do isplate, kao i da mu isplati iznos od 16.201,71 EUR u roku od 15 dana.
Pod točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 122.071,81 kn /16.201,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose (pobliže navedene pod točkom IV. izreke) od dospijeća pa do isplate, a pod točkom V. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak tog postupka.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je djelomično tužba tužitelja kojom je tužitelj tražio da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su 8. ožujka 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8,250% godišnje.
1.2. Prvostupanjskom dopunskom presudom poslovni broj P-201/2023-27 od 2. kolovoza 2024. djelomično je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos od 16.201,71 EUR tekuće na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u dopunskoj presudi) od 23. prosinca 2015. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2757/2024-3 od 8. svibnja 2025. pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 16.201,71 EUR.
Pod točkom II. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.
Pod točkom III. izreke djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa 30,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom III. izreke drugostupanjske presude) od dospijeća do isplate.
Pod točkom IV. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena dopunska prvostupanjska presuda.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je uvažena žalba tužitelja te je ukinuto prvostupanjsko rješenje i prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom V. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
5. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Gubi li korisnik kredita ugovorenog s valutnom klauzulom u CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?
2. Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli te ništetnosti odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi nastalih do sklapanja Dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EURO, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti sa preplatom priznatom Dodatkom ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EURO?
3. Ukoliko je odgovor na pitanje pod brojem 2. potvrdan, je li se Sud prilikom vršenja takvog prebijanja tražbina, dužan držati redosljeda propisanog člankom 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023)?“.
6.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7.1. Navedeno stoga što u odnosu na prvo i drugo postavljena pitanja tužitelja, pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., a ovaj sud u razlozima prijedloga ne nalazi razloga preispitivati tu sudsku praksu.
7.2. Također ni treće pitanje iz prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom da u odnosu na to pitanje tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi treće postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbio prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja i odlučio kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke rješenja).
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se protiv pobijane presude dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
3. Ima li se smatrati da je potraživanje tužitelja, koji je izvršio konverziju kredita sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, koje potraživanje predstavlja zatezne kamate na više plaćene iznose proizašle s osnove možebitno ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, u zastari, ako je tužba podnesena po proteku roka od 3 godine od dana učinaka konverzije kredita (30.09.2015. godine), sve imajući u vidu odredbu čl. 226. ZOO-a?“.
9.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.
9.2. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje.
10. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da su prvo i treće postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako su navedena u izreci ovog rješenja, važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga, što je u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, ovaj sud je ocijenio da su također ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u odnosu na to pitanje, s obzirom da je ovaj sud o istom pitanju dopustio reviziju odluci broj Revd-5048/2025-3 od 10. prosinca 2025.
11. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl . 389.b st. 3. ZPP-a u odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
12. U odnosu na preostalo (drugo) postavljeno pitanje, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
