REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4923/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, te Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 11, OIB 18556905592, odlučujući o žalbi vjerovnika LMG MARIN AS iz Kraljevine Norveške, Bergen, Solheimsgaten 16, kojeg zastupa punomoćnica Lana Dodig, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, u Zagrebu, Ulica Ivana Banjavčića 5, protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1035/2025 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba vjerovnika LMG MARIN AS kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1035/2025 od 24. listopada 2025. u točki II. 1.45. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tom vjerovniku osporena tražbina u iznosu od 1.125.283,11 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1035/2025 od 24. listopada 2025. u točki II. 1.45. izreke u dijelu kojim je vjerovnik LMG MARIN AS radi utvrđenja osporene tražbine upućen na podnošenje prijedloga za nastavak parnice u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka i rješava:

Upućuje se vjerovnik LMG MARIN AS da radi utvrđenja osporene tražbine u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja nastavi postupak radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom rješenja označenog u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja je utvrdio da je vjerovniku LMG MARIN AS osporena tražbina u iznosu od 1.125.283,11 EUR te je navedeni vjerovnik upućen na pokretanja parnice radi utvrđenja osporene tražbine odnosno na podnošenje prijedloga za nastavak parnice i to u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma (pravilno, plana restrukturiranja) ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka. Tako je prvostupanjski sud riješio primjenom odredbi članka 48. stavka 1. i članka 50. stavaka 1. i 3. Stečajnog zakona („Narodne novineˮ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) jer je prijavljenu tražbinu tog vjerovnika za koju ne postoji ovršna isprava osporio dužnik s time da je kao razlog osporavanja naveo da je tražbina predmet sudskog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

2. Protiv točke II.1.45. izreke rješenja žalbu je podnio vjerovnik LMG MARIN AS pobijajući taj dio rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba predstečajnog postupka, Stečajnog zakona i Zakona o parničnom postupku. Žalitelj u žalbi navodi što je prvostupanjski sud naveo u točki 18. obrazloženja pobijanog rješenja te je točkom 21. obrazloženja sud utvrdio da žalitelj nema pravomoćno rješenje o priznanju arbitražne odluke pa je stoga utvrdio kako vjerovnik (žalitelj) ne raspolaže ovršnom ispravom. Upravo zbog navedenog, sud je pobijanim rješenjem uputio vjerovnika u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Žalitelj smatra da je takav stav suda pogrešan, promašen i neosnovan u cijelosti. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (Newyorška konvencija iz 1958. godine). Žalitelj ističe da je on poštujući pravni poredak Republike Hrvatske pokrenuo postupak radi priznanja i izvršenja arbitražne odluke i to Djelomičnog konačnog pravorijeka izdanog od Iana Jeremy Gaunta kao arbitra pojedinca u Londonu 15. studenoga 2021. te Memoranduma o ispravku u pogledu djelomičnog konačnog arbitražnog pravorijeka od 15. studenoga 2021. u skladu s člankom 57. Zakona o arbitraži (Ujedinjenog Kraljevstva) i stavkom 27. Uvjeta Londonske udruge pomorskih arbitara iz 2017. godine od 10. siječnja 2022. i Konačnog pravorijeka o troškovima 18. srpnja 2022. (u daljnjem tekstu „Arbitražni pravorijekˮ). Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-42/2024 od 8. travnja 2024. priznat je Arbitražni pravorijek. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo navedenu odluku Trgovačkog suda u Zagrebu i predmet zbog procesnih (neosnovanih) razloga vratio na ponovan postupak. Trgovački sud u Zagrebu je ocijenio da su ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o arbitraži i Konvencijom o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka zbog kojih Arbitražni pravorijek može biti priznat u Republici Hrvatskoj, a Vrhovni sud Republike Hrvatske u žalbenom postupku nije utvrdio suprotno, posebno da ne postoje razlozi iz članka 36. stavka 2. točke 1. Zakona o arbitraži. Međutim, iako je izvršio uvid u cjelokupni spis, prvostupanjski sud (u ovom postupku) nije cijenio ništa od navedenog. Žalitelj ističe da prema Zakonu o arbitraži pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama snagu pravomoćne sudske odluke, osim ako su se stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja; žalitelj se poziva i na Ovršni zakon te na članak 58. Zakona o arbitraži Ujedinjene Kraljevine. Zbog odugovlačenja postupka i obijesnog parničenja dužnika koji je isticao prigovore koji su raspravljeni u arbitražnom postupku, vjerovnik nije ishodio pravomoćno rješenje o priznanju Arbitražnog pravorijeka, no to ne znači da pravorijek nije pravomoćan i ovršan. Žalitelj ističe da je u Zapisniku s ročišta od 11. rujna 2025. prvostupanjski sud u tablici pod rednim brojem 51. naznačio kako vjerovnik ima ovršnu ispravu jer je pod rubrikom „ovršna ispravaˮ naznačeno „DAˮ. Žalitelj posebno ukazuje da je u Tablici prijavljenih tražbina u predstečajnom postupku objavljenoj na mrežnim stranicama 20. lipnja 2025. tražbina vjerovnika pod brojem 224 te je uz tražbinu naznačeno „Iznos tražbine naveden u prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka 421.616,90 EURˮ. Dužnik je uz prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka dostavio Popis obveza unesenih u poslovne knjige u kojima je evidentirana tražbina vjerovnika u iznosu od 421.616,90 EUR s naznakom da je riječ o obvezi za sudske sporove. Slijedom navedenog, upućivanje vjerovnika na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine je potpuno promašeno, nezakonito i neosnovano u cijelosti. Nadalje, s obzirom na uputu suda, vjerovnik mora pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja osporene tražbine-dakle, pokrenuti „noviˮ postupak. Međutim, Stečajni zakon ne propisuje posebno rokove za pokretanja novih parnica radi utvrđivanja osporenih tražbina, slijedom čega je potrebno na odgovarajući način primijeniti rokove iz stečajnog postupka, to jest odredbu članka 268. Stečajnog zakona. Žalitelj navodi i odredbu članka 64. Stečajnog zakona te smatra kako ne postoje razlozi za vođenje parnice jer ne bi imalo svrhu pokretati postupak nakon što je predstečajni postupak obustavljen. Vjerovnik ističe i da je predmetni sporni odnos riješen odnosno tražbina vjerovnika je utvrđena arbitražnim pravorijekom u arbitraži koju su stranke (dužnik i vjerovnik) ugovorile za rješavanje međusobnog spora. Žalitelj predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da utvrdi da je tražbina utvrđena u iznosu kako je prijavljen, a podredno da ukine pobijano rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba vjerovnika je djelomično osnovana.

3.1. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku u dijelu u kojem je utvrdio da je tražbina vjerovnika LMG MARIN AS osporena, no prilikom odlučivanja o upućivanu na nastavak parnice sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu članka 68. stavka 1. Stečajnog zakona.

4. Iz spisa proizlazi nespornim da je vjerovnik LMG MARIN AS sukladno odredbi članka 36. stavka 1. Stečajnog zakona pravovremeno Financijskoj agenciji podnio prijavu tražbine u ukupnom iznosu od 1.125.283,11 EUR. Nadalje, nesporno je da je tu prijavljenu tražbinu na ročištu radi ispitivanja tražbina osporio dužnik navodeći kao razlog osporavanja te tražbine činjenicu da je tražbina predmet sudskog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te da je među strankama sporno da li vjerovnik raspolaže ovršnom ispravom s obzirom na to da je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu postupak za priznanjem strane arbitražne odluke; naime, upravo tako proizlazi iz točke 51. tablice tražbina koje je osporio dužnik sa str 30. zapisnika od 11. rujna 2025., a što uostalom niti žalitelj u žalbi ne osporava. Nadalje, premda je u navedenom zapisniku u rubrici „ovršna ispravaˮ navedeno „DAˮ, sud prvog stupnja je sukladno članku 11. stavku 3. Stečajnog zakona po službenoj dužnosti izvršio uvid u predmet Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-42/2024 te je utvrdio da je u tom predmetu prvostupanjski sud rješenjem od 8. travnja 2024. priznao u Republici Hrvatskoj Djelomični konačni pravorijek izdan od Iana Jeremy Gaunta kao arbitra pojedinca u Londonu 15. studenoga 2021. te Memorandum o ispravku u pogledu konačnog arbitražnog pravorijeka od 15. studenoga 2021. u skladu s člankom 57. Zakona o arbitraži i stavkom 27. Uvjeta Londonske udruge pomorskih arbitara iz 2017. od 10. siječnja 2022 i Konačni pravorijek o troškovima 18. srpnja 2022. Međutim, povodom žalbe (u ovom postupku) dužnika Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gž-17/2024-2 od 29. listopada 2024. ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-42/2024 od 8. travnja 2024. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, no u ponovljenom postupku (još) nije donesena pravomoćna odluka. Upravo zbog navedenog, budući da je sud prvog stupnja ocijenio da vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom (jer strani arbitražni pravorijek nije pravomoćnom odlukom priznat u Republici Hrvatskoj), to je pobijanim rješenjem utvrdio da je prijavljena tražbina vjerovnika u iznosu od 1.125.283,11 EUR osporena te je vjerovnika uputio na nastavak parnice u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

5. Odredbom članka 48. stavka 1. Stečajnog zakona je propisano ako je dužnik osporio tražbinu, sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Nadalje, člankom 50. stavkom 1. Stečajnog zakona je propisano da su na temelju tablice ispitanih tražbina donosi rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama uz obveznu naznaku razloga osporavanja dok prema stavku 2. istog članka Stečajnog zakona rješenjem o (utvrđenim i) osporenim tražbinama sud će odlučiti o upućivanju na parnicu radi osporavanja tražbine, a člankom 68. stavkom 1. (rečenica 2.) Stečajnog zakona je propisano da se parnični i arbitražni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe mogu nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

5.1. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju ako je prijavljenu tražbinu pojedinog vjerovnika osporio dužnik, a vjerovnik za prijavljenu tražbinu ne raspolaže ovršnom ispravom, sud mora vjerovnika uputiti da pokrene parnični ili arbitražni postupak odnosno da nastavi pokrenuti parnični ili arbitražni postupak i to nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene ili nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

5.2. U konkretnom predmetu, prijavljenu tražbinu vjerovnika LMG MARIN AS je u cijelosti osporio dužnik, a kao razlog osporavanja je naveo činjenicu da je o prijavljenoj tražbini u tijeku postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a što uostalom ni žalitelj u žalbi ne osporava. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 48. i 50. Stečajnog zakona utvrdio da je tražbina vjerovnika LMG MARIN AS osporena pa je stoga u tom dijelu pobijano rješenje suda prvog stupnja pravilno i na zakonu osnovano. Stoga je žalbu stečajnog vjerovnika LMG MARIN AS u dijelu u kojem pobija dio točke II. 1.45. izreke kojim je utvrđeno da je tražbina tog vjerovnika u iznosu od 1.125.283,11 EUR osporena valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi taj dio pobijane točke II. 1.45. izreke, a na temelju odredbe članka 380. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona.

6. Međutim, u dijelu u kojem je dijelom pobijanog rješenja sud prvog stupnja uputio vjerovnika (žalitelja) da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka podnese prijedlog za nastavkom postupka, pobijano rješenje nije pravilno i na zakonu osnovano.

6.1. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud odlučio da vjerovnik treba podnijeti prijedlog za nastavkom pokrenute parnice, jer vjerovnik treba podnijeti prijedlog za nastavkom delibacijskog postupka za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka. Ovo iz razloga jer prema članku 68. stavku 1. Stečajnog zakona danom otvaranja predstečajnog postupka prekidaju se svi parnični i arbitražni postupci te nastupa zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe, a ranije pokrenuti parnični i predstečajni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe i koje su u predstečajnom postupku osporene se mogu nastaviti ili pokrenuti tek nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma (plana restrukturiranja) odnosno nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka. U konkretnom predmetu, osnovanost tražbine vjerovnika koja je prijavljena u predstečajnom postupku ovisi o tome hoće li u postupku priznanja strane arbitražne odluke ta odluka biti priznata. Slijedom navedenog, budući da vjerovnik treba nastaviti postupak priznanja strane sudske odluke, a ne nastaviti voditi parnični postupak radi utvrđenja osporene tražbine, to je sud prvog stupnja pogrešno vjerovnika uputio na nastavak parničnog postupka radi utvrđenja osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma odnosno u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.

6.2. Naprotiv, upravo zbog toga što Stečajni zakon u odredbi članka 68. ne spominje da se postupak priznanja strane sudske ili arbitražne odluke prekida i nastavlja tek nakon što rješenje o potvrdi predstečajnog sporazuma (plana restrukturiranja) postane pravomoćno odnosno nakon što postane pravomoćno rješenje o obustavi predstečajnog postupka, to se u konkretnom slučaju prekinuti delibacijski postupak može nastaviti po prijedlogu vjerovnika neovisno o vođenju odnosno o dovršetku predstečajnog postupka.

7. U odnosu na žalbeni navod žalitelja da on raspolaže ovršnom ispravom, ovaj sud napominje da to nije točno. Naime, odredbom članka 31. Zakona o arbitraži jeste propisano da pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja. Međutim, budući da se u konkretnom slučaju radi o stranom, a ne o domaćem arbitražnom pravorijeku, da bi taj pravorijek imao pravni učinak u Republici Hrvatskoj, sud ga mora priznati pravomoćnom sudskom odlukom. U postupku za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka sud mora ispitati da li postoje neki od razloga zbog kojih bi sud odbio priznanje tog pravorijeka, a koji su navedeni u članku 40. Zakona o arbitraži i članku V. Konvencije Ujedinjenih naroda o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih pravorijeka (Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovoru broj 11/81). Slijedom navedenog, tek okončanjem postupka priznanja stranog pravorijeka iz članka 49. Zakona o arbitraži u kojem bi bila donesena pravomoćna odluka o priznanju tog pravorijeka, žalitelj bi stekao ovršnu ispravu protiv (ovdje) dužnika. Međutim, žalitelj za sada takvom ispravom ne raspolaže.

7. Stoga je žalbu stečajnog vjerovnika LMG MARIN AS je u dijelu u kojem je taj vjerovnik upućen da nastavi parnicu u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka podnese prijedlog za nastavkom postupka je valjalo uvažiti i u tom dijelu preinačiti pobijani dio točke II. 1.45. izreke prvostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. stavka 3. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac