Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-272/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923,kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lumax Logistika d.o.o., Osijek, Plješevička 1, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-7/2025-5 od 13. ožujka 2025., 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-7/2025-5 od 13. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-7/2025-5 od 13. ožujka 2025. suđeno je:
" I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, broj Ovrv-1083/2024 od 11. prosinca 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženom Lumax Logistika d.o.o. iz Osijeka, Plješevička 1, OIB: 27036767061, isplatiti tužitelju Osenfor d.o.o. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 7,83 eur od 1. rujna 2024. do 20. studenog 2024.
po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. U preostalom dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 7,83 eur tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan, te se platni nalog ukida, kao i u odnosu na trošak ovršnog postupka.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan."
2. Ovu presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog propisan člankom 353. stavkom 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u pobijanom odnosno odbijajućem dijelu prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao i da se tuženiku naknade troškovi parničnog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a.
6. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik podmiri neplaćenu dnevnu parkirnu kartu broj: 1241819 od 12. srpnja 2024. za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 7,83 EUR
8. Predmetni postupak započeo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tada ovrhovoditelja Osenfor d.o.o na temelju kojeg je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi posl. br. UPP/OS Ovrv-16983/2024 od 11. prosinca 2024. kojim je naloženo ovršeniku, a sad tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju iznos od 7,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1.rujna 2024., a nakon pravodobnog prigovora ovršenika, sada tuženika Lumax Logistika d.o.o., postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, izdao 12. srpnja 2024. dnevnu parkirališnu kartu broj 1241819 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka],
- da je vozilo bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila vidljivo istaknuta kupljena parkirna karta koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla kako je propisano člankom 10. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019. - u nastavku teksta Opći uvjeti),
- da je tuženik vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka],
- da je dospijeće plaćanja za kartu broj 1241819 bilo 31. kolovoza 2024.
- da je Elektromodul d.o.o. Osijek 17. listopada 2024. na temelju Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM-O-5/2024 prenio svoja potraživanja s osnova izdanih i nenaplaćenih dnevnih parkirnih karata na području Grada Osijeka i pripadajućih računa na temelju Ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku, na tužitelja,
- da se prema članku 17. Općih uvjeta odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način
- da je tuženik 20. studenog 2024. platio predniku tužitelja iznos od 7,83 EUR
10. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik glavnicu potraživanja podmirio 20. studenog 2024., dakle nakon dospijeća 31. kolovoza 2024., zbog čega je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate na iznos glavnice prema članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) pa je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično ostavio na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 7,83 eur koje teku od 1. rujna 2024. do dana plaćanja, odnosno 20. studenog 2024., dok je u odnosu na glavnicu u iznosu od 7,83 eur platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
12. Tužitelj smatra da je sud pravilno utvrdio da je tražbina plaćena predniku tužitelja, a ne tužitelju ali da je platni nalog trebao održati na snazi u cijelosti. Ovo iz razloga jer je tužitelj ustao prijedlogom za ovrhu 19. studenoga 2024., a tuženik je idući dan platio glavnicu starom vjerovniku, a takvo ispunjenje obveze ne smatra se pravovaljanim u smislu članka 82. stavka 2. ZOO-a.
13. Na taj žalbeni navod treba reći da iz spisa ne proizlazi da je pravni prednik tužitelja postupio prema članku 82. stavka 1. ZOO odnosno da je kao ustupitelj obavijestio tuženika kao dužnika da je na tužitelja prenio svoju tražbinu. Iz spisa ne proizlazi da je tuženik za to ustupanje znao jer je obavijest javnog bilježnika o tome da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, kao i da svoju tražbinu prema tužitelju kao ovrhovoditelju može riješiti izvansudskim putem, tuženik zaprimio nakon što je već predniku tužitelja platio glavnicu potraživanja pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik time ispunio svoju obvezu.
14. S obzirom na to da je žalitelj u cijelom postupku uspio samo u pogledu zateznih kamata odnosno sporednog traženja (članak 35. stavak 2. ZPP) to je odluka o parničnim troškovima donesena pravilnom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP pa je žalba i u tom dijelu žalba neosnovana.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP- a.
16. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 21. siječnja 2026.
Sutkinja:
Verica Perić Aračić
