Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-732/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju Zastupa Punomoćnica Patricia Đurić, Odvjetnica U Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović, radi ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenIm protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-455/2024-35 od 23. lipnja 2025., u sjednici održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice u pobijanom dijelu (točka I. izreke presude) odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-455/2024-35 od 23. lipnja 2025.,

a) potvrđuje u točki I. i II. izreke,

b) preinačava u točki III. izreke u odluci o parničnim troškovima tako da glasi:

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. lipnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana".

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-455/2024-35 od

23. lipnja 2025., suđeno je:

I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 016-1587/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 30. prosinca 2014.g. zaključen između prednika tuženika HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d. i tužiteljice ZĐ (prethodno Z) OIB: [osobni identifikacijski broj] izmijenjen Anexom broj 1 od dana 24. svibnja 2005. g."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak s zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Prihvaća se slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice i sudi:

Utvrđuje se da je čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 016-1587/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 30. prosinca 2014.g. zaključen između prednika tuženika HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d. i tužiteljice ZĐ (prethodno Z) OIB: [osobni identifikacijski broj] izmijenjen Anexom broj 1 od dana 24. svibnja 2005. g., ništav.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužiteljici ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 25.928,61 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.06.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (točka I. izreke) i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužiteljice, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom II. i III. izreke, a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavaka 1. točka 1., 2. i 3. ZPP.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana u odluci o parničnim troškovima.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini što su ga parnične stranke zaključile 30. prosinca 2004., izmijenjen Anexom broj: 1 od 24. svibnja 2005. Tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani odnosno podredni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka 6. Ugovora o kreditu od 24. svibnja 2005., sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 30. prosinca 2004., izmijenjen Aneksom broj 1. od 24. svibnja 2005.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu 30. prosinca 2004., kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 139.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB za CHF koji vrijedi na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama tužene, s tim da je početna redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,95 % godišnje, te da je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao i da je 24. svibnja 2005., sklopljen Anex broj 1. uz ugovor o kreditu koji se odnosi na ispunjenje, te vraćanje kredita, rokove plaćanja i dospijeće, a kojim je izmijenjen članak 3. Ugovora o kreditu, tako da se korisniku kredita na odobreni kredit od 139.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti odobrava rok korištenja kredita uz plaćanje kamata do 31. svibnja 2005., umjesto ranije ugovorenog 31. kolovoza 2005.

6.1. Prvostupanjski je sud odbio glavni zahtjev neovisno o ništenim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i plaćanju anuiteta vezano uz valutu CHF jer ugovor sadrži sve elemente za pravnu valjanost, te ništetne odredbe ne povlače ništetnost cijelog ugovora, jer ugovor može ostati i bez tih ništetnih odredbi, a pozivajući se na sadržaj članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

6.2. Prvostupanjski je sud prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim članka 6. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, a koje su banke, a među kojima je i tužena sklapale sa potrošačima, kao i tužiteljicom i to u određenim vremenskim razdobljima.

7. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2012., koja je u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izjavljenom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj: Revt- 249/2014, u kojem je donesena odluka 9. travnja 2015.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka među kojima je i tuženik u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81, 82 i 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP/03).

9. Ovlaštenje za takvo pozivanje na utvrđenje iz navedenih presuda sud nalazi u odredbi članka 502c ZPP, kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 – dalje ZZP/14) kojom je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

10. Prvostupanjski je sud na temelju prednjih utvrđenja prihvatio podredni zahtjev pozivajući se na članak 323. ZOO.

11. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

11.1. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. ZPP, jer se time što je tužiteljica podneskom od 27. veljače 2019., po prvi put podnijela eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovoren način promjene kamatne stope, sukladno odluci banke, dakle u fazi glavne rasprave ne radi o preinaci tužbe, upravo iz razloga što se zahtjev djelomično podudara s glavnim zahtjevom koji bi bio djelomično odbijen.

11.2. Neosnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti glavni zahtjev jer je ništetan cijeli ugovor o kreditu, jer da ugovor o kreditu ne može pravno opstati ukoliko su ništetni bitni sastojci ugovora. Protivno navodima žaliteljice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje navodeći da sud nije na određen i jasan način utvrdio karakter ugovorne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano uz CHF, odnosno jesu li ove odredbe bitni sastojci ugovora, ili ne, jer je sud dao razloge (točka 69.) obrazloženja zašto čitav ugovor nije ništetan, nego je ništetna samo odredba o primjenjivoj kamatnoj stopi što je i sadržaj kumuliranog (podrednog) zahtjeva. Parnične stranke složile su se oko iznosa kredita koji je tuženik isplatio tužiteljici, složile su se i oko početne kamatne stope, pa da do promjene kamatne stope nije dolazilo, vrijedila bi uvijek ista kamatna stopa, dakle jasno je da Ugovor ima sve bitne sastojke o kojima je tužiteljica informirana i na koje je pristala, pa da Ugovor nije u cijelosti ništetan. O ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF vodi se zaseban postupak pod poslovnim brojem: P-6089/2023.

12. Suprotno tvrdnjama tuženika činjenica da tužiteljica nije postavila kondemnatorni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove temeljem ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ista ima pravni interes za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom članka 322. ZOO. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

12.1. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti utemeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odluka sudova navedenih u obrazloženju odluke temeljem članka 502 c ZPP.

12.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljicu o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali tuženik na te okolnosti nije predložio dokaze, budući je odustao od saslušanja predložene djelatnice banke, dok je tužiteljica u svom iskazu jasno navela kako joj nije bilo ukazano da postoji mogućnost jednostrane promjene kamatne stope i na koji način dolazi do te promjene, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima

13. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženice da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

16. Žalba tuženika osnovana je u odluci o troškovima postupka u dijelu u kojem je prvostupanjski sud tužiteljici priznao troškove radnji zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica označila u tužbi (838.000,00 kn / 111.221,71 EUR. Kako je tužiteljica prilikom podnošenja tužbe podnijela samo tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, a podneskom od 27. veljače 2019., postavila je podredni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 6. Ugovora o kreditu neosnovano je prvostupanjski sud prilikom određivanja troškova postupka za podredni tužbeni zahtjev primijenio vrijednost predmeta spora kao i za osnovni tužbeni zahtjev s kojim je tužiteljica u cijelosti odbijena. Pri eventualnoj kumulaciji zahtjeva mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, a kako je u konkretnom slučaju tužiteljica označila vrijednost predmeta spora samo za glavni zahtjev s kojim nije uspjela u sporu, pa se za podredni zahtjev s kojim je uspjela u sporu uzima vrijednost predmeta spora od 6.630,00 EUR, a prema članku 40. stavak 5. ZPP. Stoga tužiteljici za radnje u postupku i to za sastav tužbe (Tbr.7.točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) za zastupanje na osam ročišta glavne rasprave (Tbr.9. točka 1. Tarife), za sastav dva obrazložena podneska od 27. veljače 2019. i 14. prosinca 2020., (Tbr.8. točka 1. Tarife) pripada nagrada od po 100 bodova, dakle 1.100 bodova, te za trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr.9.točka 1) 50 bodova, dakle ukupno 1.150 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi 2.300,00 EUR, odnosno s PDV iznosi ukupno 2.875,00 EUR. Zbog navedenog valjalo je u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP, zbog čega je odlučeno kao pod točkom b) izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Kako tuženik u žalbi nije uspio u pogledu glavne stvari, nego samo u pogledu sporedne tražbine (troškova) to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao u točki II izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić