Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-743/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-908/2019-13 od 01. rujna 2025., 12. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-908/2019-13 od 01. rujna 2025., se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnova na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu zaključenog 30. listopada 2006., i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženika), te po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak (CHF)
6. Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Varaždinu, a tuženik je pravovremeno, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a) Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
7. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan s obrazloženjem da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, na koji se prigovor tuženik pozivao, nepoštena pozivajući se na članak 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007 - u daljnjem tekstu ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. O navedenoj odredbi stranke nisu posebno pregovarale, pa bi tužitelj koji je ujedno potrošač koji ima prebivalište u mjestu [adresa], radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb, a što bi iziskivalo dodatne troškove i gubitak vremena te je prvostupanjski sud zaključio da je takva odredba nepoštena te time i na temelju članka 87. ZZP/03 ništetna.
8.1. Prvostupanjski sud zaključuje da se obzirom na pravnu prirodu spora, ugovor o kreditu koji je u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje ZZP) a koji je na snazi u ovom trenutku a koji je zakonom usklađen s Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima predstavlja potrošački ugovor, a pisan je na unaprijed formiranom obrascu kojeg je pripremio tuženik, te se svaka ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članka 81. stavak 1. ZZP).
8.2. Prvostupanjski sud ističe da je potrošač podnio tužbu pred mjestom svoga prebivališta, te je svoju nadležnost utemeljio na članku 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK)
9. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
10. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju upire žalitelj, obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
11. Nije osnovan niti žalbeni navod o pogrešnoj primijeni materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 81. i 87 ZZP/03 koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora, a koji se primjenjuje na pitanje poštenja ugovorne odredbe kao lex specialis.
12. Zaključak prvostupanjskog suda o znatnoj neravnoteži na štetu potrošača, a zbog udaljenosti, kao pravilan prihvaća i ovaj sud. Mjesto u kojem se nalazi sud nadležan po odredbi članka 59. ZPP koje je istovjetno mjestu stanovanja odnosno prebivališta tužitelja, udaljeno je od suda po ugovoru dovoljno da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti, a s obzirom da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da ju je na unaprijed formuliranom obrascu pripremio tuženik, može i treba smatrati nepoštenom, a posljedica je ništetnost (članak 87. stavak 1. ZZP). Neosnovano žalitelj, pozivajući se na odredbu članka 50. stavak 1. točka 19. ZZP osporava da bi se navedena ugovorna odredba o prorogaciji mogla smatrati nepoštenom, jer navedena odredba (koja sadržajno odgovara odredi članka 82. stavak 1. podstavak 19. mjerodavnog ZZP) samo primjerice, a ne taksativno nabraja odredbe koje mogu biti nepoštene.
13. Ovdje je potrebno ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV-308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
14. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti na temelju kontradiktornog postupka ocijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od mjesta [adresa] do [adresa], mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), to je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu. Neosnovano žalitelj ukazuje da ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP jer spor nije nastao u povodu djelatnosti, te jedinice, budući je ugovor o kreditu, a slijedom njega i spor koji se vodi nastao u povodu djelatnosti te jedinice zaključene u obavljanju djelatnost te jedinice). Podnošenjem tužbe sudu u Varaždinu, tužitelj je očito izabrao sud na temelju odredbe članka 59. ZPP (poslovna jedinica tuženika).
15. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.
16. Tuženik – žalitelj je zatražio i trošak žalbe, no kako nije uspio u žalbenom postupku, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan na temelju članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a pa je i odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Dubrovniku, 12. studenog 2025.
Sutkinja:
Verica Perić Aračić
