Poslovni broj Kž-77/2024-9

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-77/2024-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.P., OIB: ..., opt. M.C.R., OIB: ... i opt. R.R., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 18. svibnja 2023. poslovni broj K-673/2022-35, u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024., u prisutnosti opt. Matije Peceka i branitelja Domagoja Rešetara, odvjetnika iz Osijeka,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Djelomično se prihvaćaju žalbe opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R., a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj kvalifikaciji djela i odluci o kazni i izriče; da su opt. M.P. djelima opisanim pod točkama 1.a) i c), a opt. M.C.R. djelima opisanim pod točkama 1.a) i 2. izreke prvostupanjske presude počinili kazneno djelo produljene teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1., čl. 34. st. 1. i čl. 52. KZ/11, te se opt. M.P. i opt. M.C.R. na temelju čl. 229. st. 1. i čl. 34. st. 2. KZ/11 osuđuju, svako od optuženika, na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a opt. R.R. za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

II/ Odbijaju se u ostalom dijelu žalbe opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R., kao neosnovane, te se u pobijanom a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku proglašeni su krivima:

 

- opt. M.P. da je djelom opisanim u točki 1. a) izreke počinio kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1., čl. 34. i čl. 52. KZ/11, a djelom u točki 1. c) izreke kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, pa je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

 

- opt. M.C.R. djelom opisanim u točki 1. a) izreke počinila kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, a djelom u točki 2. izreke kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, pa je za kazneno djelo iz točke 1. a) na temelju čl. 229. st. 1. i čl. 51. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2. na temelju čl. 228. st. 1. i čl. 51. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 optuženica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

 

- opt. R.R. djelom opisanim u točki 2. izreke kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), usvojen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev ošt. trgovačkog društva B. d.o.o., te je naloženo opt. M.C.R., OIB: ... i opt. R.R., OIB. ..., da solidarno isplate trgovačkom društvu B. d.o.o. Z., OIB. ..., iznos od 4.126,80 kuna / 547,72 EUR, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R. u cijelosti su oslobođeni plaćanja troška postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žali se opt. M.P. po branitelju D.R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & Partneri d.o.o. O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik u cijelosti oslobodi optuže ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali pred drugo vijeće. Stavljen je prijedlog da se optuženika i branitelja obavijesti i pozove na sjednicu vijeća.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. M.C.R. po branitelju T.B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "kaznenim sankcijama", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.2. Protiv te presude žali se opt. R.R. po branitelju M.L., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. M.P. i branitelj optuženika D.R., odvjetnik iz O..

 

5.1. Na sjednicu vijeća nije pristupio obaviješteni državni odvjetnik, te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenog državnog odvjetnika.

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem osobne žalbe opt. M.P. podnesene po branitelju, koju je izložio branitelj optuženika odvjetnik D.R. iz O., te je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženika u cijelosti oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali pred drugo vijeće.

 

5.3. Opt. M.P. je izjavio da je suglasan s navodima svog branitelja.

 

5.4. Nakon toga sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. M.C.R. podnesenu po branitelju T.B., odvjetniku iz O.. 

 

5.5. Nakon toga sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. R.R. podnesenu po branitelju M.L., odvjetniku iz O..

 

6. Žalbe su djelomično osnovane.

 

7. Opt. M.P. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da o odlučnoj činjenici postoji proturječje jer je prvostupanjski sud u opisu djela iz točke 1.c) izreke prvostupanjske presude naveo da je uzeo i zadržao za sebe 8.900,00 kuna iako iz iskaza svjedoka oštećenika B.Š.R. proizlazi da je imenovani svjedok iskazao da mu je iz ladice radnog stola u uredu trgovačkog društva R.I. u O., ulica ..., otuđeno 8.900,00 kuna, a da je točniji iznos koji je "naveo u policiji" od 8.000,00 kuna, zbog čega da je bilo potrebno nanovo saslušati imenovanog svjedoka a kako to prvostupanjski sud nije učinio da je činjenično stanje "pogrešno i nepotpuno utvrđeno". Suprotno žalbenom navodu opt. M.P. takav žalbeni navod ne predstavlja navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će i nastavno biti riječi.

 

7.1. Opt. M.P. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 8. ZKP/08 navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud na kraju dokaznog postupka prvo pročitao zapisnike o njegovom (obrani opt. P.) iskazu, a onda nakon toga pročitao izvadak iz kaznene evidencije. Suprotno takvom žalbenom navodu nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je st. 5. čl. 418. ZKP/08 propisano da se podaci iz kaznene evidencije mogu pročitati kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, dakle, i ne moraju, već provođenje tog dokaza može biti i zadnja dokazna radnja.

 

8. Opt. M.C.R. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, time da u žalbi navodi zakonski tekst, bez konkretizacije u čemu bi se očitovala navedena povreda odredaba kaznenog postupka.

 

9. Opt. R.R. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 parafrazirajući zakonski tekst bez konkretizacije u čemu bi se očitovala navedena povreda odredaba kaznenog postupka.

 

9.1. Opt. R.R. se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 383. st. 3. u vezi čl. 3. st. 2. ZKP/08 navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud "propustio primijeniti načelo in dubio pro reo ... jer suprotno ocjeni suda dokazne važne činjenice ... svojim sadržajem upućuju na neku drugu mogućnost ..., dakle, otvorili su dvojbu glede postojanja odlučne činjenice". Takav žalbeni navod opt. R.R. ne predstavlja navedenu povredu odredaba kaznenog postupka već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, opt. R.R. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će nastavno biti riječi.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Opt. M.P. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Opt. M.P. žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi u odnosu na djelo opisano u točki 1.a) da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi u dogovoru sa opt. M.C.R. 23. ožujka 2016. došao do obiteljske kuće u O., ulica ..., vlasništvo V.K., te da je dok je opt. M.C.R. ostala stražariti pazivši da netko ne naiđe, on (opt. P.) preskočio dvorišnu ogradu kuće, te razbivši staklo na zaključanim vratima kroz tako načinjen otvor ušao u kuću, ali da nakon pretraživanja stvari nije ništa otuđio iz te kuće. Naime, opt. M.P. poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, te u žalbi ponavlja da je prvostupanjski sud zaključio da je zajedno sa opt. M.C.R. počinio naprijed navedeno djelo utemeljio samo na iskazu opt. C.R., koja je priznala počinjenje kaznenog djela ali to znanje da nije dostatno za osuđujuću presudu. Međutim, prvostupanjski sud je ne samo na temelju iskaza opt. M.C.R. već i na temelju iskaza svjedokinje E.K., majke ošt. V.K., utvrdio da je opt. M.P. zajedno sa opt. M.C.R. počinio naprijed navedeno kazneno djelo na način kako je to opisano u točki 1.a) izreke. Opt. M.P. žalbom osporava i pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu iznosa novca koji je 23. ožujka 2016. uzeo iz "otključane ladice radnog stola, otključanog ureda" trgovačkog društva R.I. oštećenog B.Š.R.. Pri tome u žalbi navodi da je u dokaznom postupku saslušan kao svjedok B.Š.R., da je u iskazu naveo da mu je tom prilikom ukraden iznos od 8.900,00 kuna, a onda da je naveo da je u policiji iskazao da bi se radilo o iznosu od 8.000,00 kuna, time da oštećenik niti za otuđeni iznos novca niti za otuđenu putovnicu nije podnio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno ocijenivši iskaz svjedoka B.Š.R. pravilno utvrdio da je tom prigodom opt. M.P. iz otključane ladice radnog stola u otključanom uredu otuđio iznos od 8.900,00 kuna. Pri tome je za ukazati da opt. M.P. u obrani navodi da se uopće ne sjeća te okolnosti već samo da je tom prigodom otuđio i putovnicu na ime B.Š.R.. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Opt. M.C.R. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Naime, opt. M.C.R. se očitovala da se smatra krivom za počinjenje kaznenog djela iz točke 1.a) izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. da priznanje počinjenje tog kaznenog djela ali osporava količinu otuđenih predmeta i onda s tim u vezi ukupnu vrijednost od 4.126,80 kuna. Za ukazati je da opt. M.C.R. u odnosu na kazneno djelo iz točke 1.a) ne može podnositi žalbu zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 464. st. 7. ZKP/08). Suprotno žalbenim navodima opt. M.C.R. prvostupanjski sud je u odnosu na osporavanu količinu otuđenih predmeta iz prodavaonice B. u O., ulica ..., na temelju reprodukcije više snimaka nadzornih kamera, inventurnih lista i odštetnog zahtjeva trgovačkog društva B. d.o.o. Z., utvrdio da je opt. M.C.R. u dogovoru sa opt. R.R. 22. ožujka 2016. otuđila predmete pobliže navedene u točki 2. izreke prvostupanjske presude čija je ukupna vrijednost 4.126,80 kuna. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao potpuno i pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

13. Opt. R.R. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ponavljajući u žalbi navode iz obrane, da priznaje da je zajedno sa opt. M.C.R. iz prodavaonice B. u O., ulica ..., otuđio ali samo jedan parfem, ne osporavajući da je i neke druge parfeme stavljao u rukav jakne, ustrajući u navodu da te parfeme nije iznio iz prodavaonice. Međutim, prvostupanjski sud s pravom takvu obranu opt. R. nije prihvatio kao vjerodostojnu jer je, kako je to naprijed navedeno (odlomak 12.) na temelju reprodukcije snimaka nadzornih kamera, inventurnih lista i odštetnog zahtjeva oštećenog trgovačkog društva utvrdio da su opt. M.C.R. i opt. R.R. zajedno iz naprijed navedene prodavaonice otuđili pokretne stvari pobliže opisane u točki 2. izreke prvostupanjske presude čija je ukupna vrijednost 4.126,80 kuna.

 

14. Osnovano u žalbi navodi opt. M.P. da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. t. 4. ZKP/08. Naime, osnovano u žalbi navodi opt. M.P. da je djelo iz točke 1.c) prvostupanjski sud pogrešno pravno kvalificirao kao kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. Naime, iz opisa djela iz točke 1.c) prvostupanjske presude ne proizlazi da bi opt. M.P. obijanjem, provaljivanjem ili svladavanjem većih prepreka došao do stvari iz zatvorenih zgrada, soba ili drugih zatvorenih prostora oduzeo tuđe pokretne stvari. To zbog toga što iz opisa djela proizlazi da je radni prostor a zatim i ladica radnog stola u tom radnom prostoru bili otključani, tako da uzimanjem iz takvih prostora novca i putovnice oštećenika opt. M.P. ostvaruje kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

14.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da djela za koja je opt. M.P. proglasio krivim, a koja su opisana u točki 1.a) i c) predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo jer je optuženik s namjerom počinio više odvojenih radnji kojima se u prirodnom smislu ostvaruju bića istovrsnih kaznenih djela, a te radnje obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

 

14.2. Kraj takvog stanja stvari valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji djela i izreći da je opt. M.P. djelima opisanim pod točkom 1.a) i c) počinio jedno produljeno kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1., čl. 34. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

15. Neosnovano u žalbi navodi opt. M.C.R. da je kazneno djelo iz točke 1.a) beznačajno djelo iz čl. 33. KZ/11. Naime, da bi bila riječ o beznačajnom djelu moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke; nizak stupanj krivnje počinitelja, izostanak ili neznatnost posljedice i da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Opt. M.C.R., koja se očitovala da se smatra krivom za počinjenje kaznenog djela iz točke 1.a) izreke prvostupanjske presude, je djelo počinila s izravnom namjerom, dakle, najvišim stupnjem krivnje, a ranija višestruka osuđivanost optuženice za ista djela na različite kazne upućuje na zaključak da je očito kako te kazne nisu djelovale na optuženicu da ne čini nova protupravna djela, zbog čega se u odnosu na kazneno djelo iz točke 1.a) ne može zaključiti da ne postoji potreba da optuženica bude kažnjena, bez obzira što je kazneno djelo ostalo u pokušaju, tako da je izostala posljedica. Neosnovano u žalbi navodi opt. M.C.R. da se kod kaznenog djela iz točke 2. radi o presuđenoj stvari jer da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-473/2019-33 od 17. ožujka 2021. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-505/2021-4 od 8. listopada 2021. oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u prodavaonici DM u O., ulica ..., tako da je kazneno djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude, koje je počinjeno "na istom području i u istom vremenskom periodu", tako da je ta dva kaznena djela trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo i onda i za ovo potonje kazneno djelo optuženicu osloboditi optužbe. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. M.C.R. kada prvostupanjski sud nije utvrdio da bi naprijed navedena kaznena djela bila jedno produljeno kazneno djelo, već da se radi o stjecaju, tada se ne radi niti o presuđenoj stvari.

 

15.1. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na opt. M.C.R., po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. t. 4. ZKP/08 kada je optuženica za djela iz točke 1.a) i 2. proglašena krivom za stjecaj dva kaznena djela, i to: za djelo iz točke 1.a) kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i za djelo iz točke 2. kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Naime, djela kako su opisana u točkama 1.a) i 2. predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo jer je opt. M.C.R. s namjerom počinila više odvojenih radnji kojima se u prirodnom smislu ostvaruju bića istovrsnih kaznenih djela, a radnje obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

 

15.2. Kraj takvog stanja stvari valjalo je povodom žalbe opt. M.C.R., po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji djela i izreći da je opt. M.C.R. djelima opisanim pod točkama 1.a) i 2. izreke prvostupanjske presude počinila produljeno kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1., čl. 34. st. 1. i čl. 52. KZ/11.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 2. izreke za koje je opt. R.R. proglasio krivim pravno kvalificirao kao kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. R.R. u dogovoru sa opt. M.C.R. u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude iz prodavaonice B. u O., ulica ... uzeo pokretne stvari pobliže opisane u opisu djela, ukupne vrijednosti od 4.126,80 kuna.

 

17. Osnovane su žalbe opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R. zbog odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, o čemu je u prvostupanjskoj presudi naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se upućuje na te razloge iz prvostupanjske presude. Međutim, prvostupanjski sud je precijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti ranije višestruke osuđivanosti optuženika, a podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti osobnih i obiteljskih prilika optuženika, te uz to činjenicu da je od počinjenja djela proteklo više godina. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda valjalo je opt. M.P. i opt. M.C.R. za kazneno djelo produljene teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1., čl. 34. st. 1. i čl. 52. KZ/11, za koje su proglašeni krivima, na temelju čl. 229. st. 1. i čl. 34. st. 2. KZ/11 osuditi, svakog od optuženika, na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a opt. R.R. za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

 

17.1. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, naprijed navedenim kaznama zatvora, u odnosu na opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R., ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

18. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. M.P., opt. M.C.R. i opt. R.R., te po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj kvalifikaciji djela i odluci o kazni, kao pod I/ izreke ove presude, a u ostalom dijelu odbiti žalbe optuženika kao neosnovane te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kao pod II/ izreke ove presude.

 

Osijek, 11. travnja 2024.