Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Pr- 2009/2022-19 od 4. srpnja 2025., 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika u većem dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-2009/2022-19 od 4. srpnja 2025., u pobijanom dijelu - odbijajućem dijelu pod točkom I., te točki II. izreke (troškovi parničnog postupka):

a) potvrđuje:

- u pobijanom – odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke

b) preinačuje:

- u točki II. izreke (troškovima parničnog postupka) tako da sad glasi:

"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 1.109,20 EUR uvećan za zateznu kamatu tekuću od 4. srpnja 2025. pa do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj Pr-2009/2022-19 od 4. srpnja 2025. suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici EB, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti ukupan iznosu od 692,80 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,00 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,87 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 111,93 EUR teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,92 EUR teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,74 EUR teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,35 EUR teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,91 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,50 EUR teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,61 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,89 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,24 EUR teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,21 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,94 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,01 EUR teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,11 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,71 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,87 EUR teče od 15. srpanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 361,20 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 437,99 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv odbijajućeg dijela točke I. izreke te točke II. izreke navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) odnosno zbog bitne povrede parničnog postupka te pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbom predlaže da se u pobijanom dijelu presuda stavi izvan snage te da se u cijelosti prihvati zatraženi trošak parničnog postupka.

2.1. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke II. izreke (troškovi parničnog postupka) zbog bitne povrede parničnog postupka.

3. Na žalbe su tužiteljica i tuženik odgovorili.

4. Žalba tužiteljice je osnovana u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, a žalba tuženika je u manjem dijelu osnovana, a u većem dijelu neosnovana.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika, za isplatom manje isplaćenih dodataka na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i naknade zbog privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od svibnja 2017. do lipnja 2022.

7. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu iz članka 186. b ZPP u kojom je zahtijevala da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana u spis dostavi platnu listu, odjelnu listu, plan rada za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe a po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog- knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica će u smislu članka 186. b postaviti konačni tužbeni zahtjev.

7.1 Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a posebno je istaknuo da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186. b jer se tužiteljica prethodno nije obratila tuženiku zbog čega je predložio sudu da pozove tužiteljicu da uredi tužbu.

7.2. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 3. listopada 2024. naložio tužiteljici da u roku od 15 dana od donošenja ovog rješenja uredi tužbu na način da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, a sve u smislu članka 186.b stavka 3 i 4. ZPP.

7.3. Tužiteljica je postupajući po navedenom rješenju podneskom od 15. listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.054,00 EUR te tražila isplatu tog iznosa sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnice tužiteljice.

7.4. Tuženik se protivio i tom tužbenom zahtjevu, a posebno se protivio preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva bez specificirane punomoći tužiteljice.

8. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da tuženik u spornom razdoblju nije isplaćivao tužiteljici dodatak na posebne uvjete rada, niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate , a isplaćena je i manja naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg i naknada zbog privremene nesposobnosti za rad, pa ukupno potraživanje tužiteljice temeljem naprijed neobračunatih osnova iznosi 692,80 EUR.

8.1. Tužiteljica je podneskom od 20.svibnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju, a tuženik je naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, budući tužiteljica podneskom od 15.listopada 2024. postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.054,00 eura, dok podneskom od 20.svibnja 2025. potražuje iznos od 692,80 eura za 17 mjeseci zbog čega je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 20. svibnja 2025.

9. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica imala pravo na isplatu tih dodataka i za prekovremene sate rada pozivajući se na članke 47., 51., 57., 59a KU/13 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenog 2. prosinca 2013. („Narodne novine“ broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koje odredbe su identične odredbama članka 45., 49., 55. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljenog 26. ožujka 2018. („Narodne novine“ broj: 28/18, dalje KU/18) i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.

9.1. S obzirom da je utvrđeno da tuženik tužiteljici nije obračunao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, prvostupanjski sud je zaključio da je došlo i do pogrešnog obračuna naknade bruto plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, pa je na temelju članka 36. KU/13, i 34. KU/18, dosudio razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a na temelju članka 59. TKU- a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12, dalje u tekstu TKU/12) te članka 58. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 128/17, dalje u tekstu TKU/17) dosudio razliku naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 692,80 EUR s pripadajućim zateznima kamatama dok je zbog tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tražila isplata iznosa od 361,20 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec

11.Ispitujući po žalbi tužiteljice presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a sve na temelju ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnost.

12. Tužiteljica pobija odbijajući dio presude jer smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je donio rješenje od 3. listopada 2024. kojim je pozvao tužiteljicu za određivanjem tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe jer tužiteljica nije raspolagala svim ispravama nužnim za određivanje tužbenog zahtjeva, a posebice evidencijom radnog vremena za utuženo razdoblje koja je nužna za utvrđenje točnog broja prekovremenih sati. Ujedno navodi da tuženik nije imao namjeru dostaviti zatraženu radnopravnu dokumentaciju nužnu za određivanje visine tužbenog zahtjeva jer bi tuženik to učinio već u odgovoru na tužbu i time bi omogućio tužiteljici uređenje tužbenog zahtjeva, što stupnjevitu tužbu čini opravdanom i stoga dopuštenom. Tužiteljica je imala imovinskopravni interes za podnošenje stupnjevite tužbe, a nakon što je tuženik dostavio zatražene podatke i nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje tužiteljica je postavila točno određeni tužbeni zahtjev te takvo preciziranje ne predstavlja preinaku iz članka 191. stavak 1. ZPP, a još manje povlačenje tužbe u smislu članka 193. ZPP pa nema mjesta za donošenjem odluke kojim se odbija dio tužbenog zahtjeva.

13. Na taj žalbeni navod treba reći da se samo u slučaju tužiteljevog prethodnog obraćanja tuženiku koji podatke ne želi dati, tužba može smatrati urednom premda ne sadrži određeni tužbeni zahtjev, kako to tužba inače treba sadržavati (članak 186. stavak 1. ZPP-a). Kako tužiteljica u smislu članka 186b. nije dostavila dokaz o prethodnom obraćanju tuženiku u smislu istog članka, pravilno je prvostupanjski sud pozvao tužiteljicu da uredi tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev u smislu članka 109. stavak 4. ZPP jer nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186. b ZPP.

14. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka s pravom tužiteljica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na njezinu štetu. Naime po shvaćanju ovog suda tužiteljici na temelju članka 154. stavak 4. ZPP pripada pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška jer tuženiku zbog odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi jer postavljeni (Vps. 1.054,00 EUR) i prihvaćeni tužbeni zahtjev (692,80 EUR) spadaju u isti tarifni razred po Tbr 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj: 138/2023, 107/2025). Tužiteljici na temelju članka 155. stavka 1. ZPP pripada pravo na naknadu troška za sastav tužbe-75 bodova ( Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu od 03.listopada.2024.-37,5 bodova (Tbr.9.2.), za sastav podneska od 15 listopada 2024.- 18,75 bodova (Tbr.8.4.), za zastupanja na ročištu od 29.listopada.2024.-75 bodova (Tbr 9.1), za sastav podneska od 20. svibnja 2025.-18,75 bodova (Tbr. 8.4), za zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. 75 bodova (Tbr 9.1), te za ročište za objavu presude 37,5 bodova, što ukupno iznosi 337,5 bodova, odnosno pomnoženo s vrijednosti boda od po 2 EUR (Tbr. 54) iznosi 675,00 eura na što treba dodati pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46) pa ukupni trošak iznosi 843,75 eura. Tom iznosu treba pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR pa ukupni parnični trošak kojeg tuženik treba naknaditi tužiteljici iznosi 1.109,20 EUR. Ipak neosnovano je prvostupanjski sud naložio tuženiku da troškove parničnog postupka isplati na žiro račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić Iz spisa proizlazi da je tužiteljica izdala punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnica, kao opunomoćenik tužiteljice, između ostalog, ovlaštena od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, po shvaćanju ovog suda punomoćnik može primiti dosuđene troškove, ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, ali se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženiku da plati troškove parničnog postupka isplatom na punomoćnikov račun. Prema članku 95. stavku 1. točki 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ali samo ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti i obvezati da pod paricijskim rokom izvrši isplatu na račun punomoćnika jer troškovi parničnog postupka kao sporedno potraživanje u parnici mogu pripasti samo strankama, pa se zbog toga jednu stranu može obvezati samo da drugoj strani naknadi troškove.

15. Tužiteljica je u žalbenom postupku uspjela samo u sporednoj stvari (troškovima parničnog postupka) zbog čega joj na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a ne pripadaju troškovi žalbenog postupka dok je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu pa mu na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 3. ZPP-a ne pripadaju troškovi parničnog postupka radi čega je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Slijedom navedenog u pogledu glavne stvari valjalo je odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu troškova kao pod I.b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Verica Perić Aračić