Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-111/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-2552/2024 od 23. prosinca 2024., 8. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se u većem dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-2552/2024 od 23. prosinca 2024.:

a) preinačuje

- u dijelu točke I. u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana isplate tako da se za to razdoblje nalaže tuženici platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke I. izreke i točke II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-2552/2024 od 23. prosinca 2024. suđeno je:

"I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 791.76 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022 god određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.115,60 EUR-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena , a koje kamate teku od 23. prosinca 2024. pa do isplate."

2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) odnosno zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točke 14. te pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbom predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.

3. Žalba je u manjem dijelu osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, vlasnika stana u [adresa], koji se nalazi na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 72,64 m2, za isplatu razlike između zaštićene najamnine i slobodno ugovorene tržišne cijene najma stana u [adresa] za siječanj 2019.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Rješenjem ovog suda, broj Gž 196/2022-4 od 29. svibnja 2024., odlučeno je na način da je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-2127/2020 od 28. prosinca 2022. te je predmet vraćen na ponovno suđenje uz uputu da se između ostalog utvrdi postoji li doprinos tužitelja nastanku štete kao i da se odluči o prigovoru tuženice o obvezi plaćanja poreza sukladno Zakonu o porezu na dohodak ("Narodne novine" 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23) na utvrđeni iznos razlike između tržišne i zaštićene najamnine.

7. Iz spisa proizlazi:

- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,

- da je donošenjem presude Županijskog suda u Splitu broj: Gžnaj-6/12 od 5. prosinca 2012. preinačena presuda Općinskog suda u Splitu brojem P-4759/09, te je nadomješten ugovor o najmu stanu između tužitelja kao najmodavca i UB kao zaštićenog najmoprimca te je utvrđen iznos zaštićene najamnine u iznosu od 160,59 kn,

- da su osobe koje su stekle zajedno sa najmoprimateljicom pravo da koriste stan, OB, JB i RB,

- da prema izračunu mjesečne zaštićene najamnine Grada Splita od **.**.2021. UB plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 183,65 kn,

- da se prema pribavljenim podacima od Trgostan tržišna vrijednost mjesečne najamnine za stan u [adresa], površine 72,64 m² kreće se u rasponu od 6 do 9 eura po metru kvadratnom, ovisno o stanju i katnosti,

- da su prema dopisu Porezne uprave, Ispostava Split od 29. ožujka 2022. godine u odnosu na stambeni prostor na lokaciji [adresa], evidentirane prijave najma/zakupa u rasponu od 76,92 kn po metru kvadratnom do 81,92 kn po metru kvadratnom,

- da tržišna najamnina iznosi 816,24 EUR,

- da razlika između tržišne najamnine i zaštićene najamnine iznosi 791,76 EUR.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud temeljem članka 1045 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev na ime naknade štete, a koja se sastoji u razlici između tržišne i zaštićene najamnine u iznosu od 791,76 EUR.

9. Osnovano žalitelj ističe da je u ovom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, zbog počinjene bitne povrede nije bilo potrebno ukidati prvostupanjsku presudu, već je temeljem ovlaštenja iz članka 373a. stavka 3. ZPP moguće istu u većem dijelu potvrditi istovremeno vodeći računa da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem žalbeni sud nije ovlašten ispitivati utvrđeno činjenično stanje.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik odgovoran za naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.

10.1. Zakon o najmu stanova (dalje: ZNS – „Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) je osobama koje su do dana stupanja na snagu tog zakona imale status nositelja stanarskog prava priznao status zaštićenog najmoprimca, a vlasnici stanova bili dužni sa zaštićenim najmoprimcima sklopiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila i nekoliko desetaka puta niža od stvarne cijene najma kojeg je vlasnik stana mogao ostvariti na tržištu. Vlasnicima stanova onemogućen je posjed stanova, a ugovori o najmu obuhvaćali su i članove porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su nakon smrti nositelja stanarskog prava imali ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima.

10.2. Europski sud za ljudska prava u odluci Statileo protiv Republike Hrvatske utvrdio je da je miješanjem u vlasnička prava vlasnika stanova nepravedno raspodijeljen socijalni i financijski teret koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru. Na vlasnike stanova stavljen je nesrazmjeran i pretjeran teret, budući je vlasnik stana morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca i da donošenjem ZN-a nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava čime je povrijeđena odredba članka 1. Protokola 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencije). Zbog toga je Europski sud za ljudska prava u odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete upravo u iznosu koji predstavlja razliku između ostvarene zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvario na tržištu. U toj odluci utvrđeno je da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i to stoga što je Republika Hrvatska trebala poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana u lošijem položaju.

11. Kako je propust države da unutar zakonodavstva uredi odnose najmodavca i najmoprimca uzrok nastanku štete na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine, pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 1045. ZOO naložio tuženiku naknaditi tužitelju navedeni iznos jer se šteta sastoji u visini razlike između tržišne najamnine koju su vlasnici mogli ostvariti i zaštićene najamnine koju su ostvarili od zaštićenih najmoprimaca. ( rješenje VSRH broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018.).

12. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio obračunati eventualni iznos poreza na dohodak od imovine sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, valja reći sljedeće. Prema članku 8. stavak 2. točka 5. Zakona o porezu na dohodak porez na dohodak se ne plaća na odštete koje nisu u svezi s gospodarskom djelatnošću. Prema mišljenju ovog suda ne radi se o dohotku, već o naknadi štete koja odgovara razlici između tržišne i zaštićene najamnine, slijedom čega nije niti potrebno obračunavati porez jer najamnog odnosa nema odnosno tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da postoji ( u tom dijelu) ugovorni odnos između stranaka pa da bi i proizlazila obveza tužitelja na plaćanje poreza ( rješenje VSRH Revd 2739/2025-2 od 8. srpnja 2025.).

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je tužitelj kao najmodavac bio dužan utvrđivati imovinske prilike najmoprimca jer imovinske prilike utječu na okolnost ima li pravo zaštićeni najmoprimac na zaštićenu najamninu. Ovo iz razloga što vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimaca pri određivanju zaštićene najamnine ne smije biti riješeno prevaljivanjem na teret najmodavca kao vlasnika, pri čemu je u konkretnoj situaciju visina zaštićene najamnine određena nadomještenim ugovorom o najmu sa zaštićenom najamninom za predmetni stan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-4759/09 odnosno tužitelju je u konkretnom slučaju država sudskom odlukom nametnula ugovor o najmu stana sa zaštićenim najmoprimcem.

14. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od pada tuženika u zakašnjenje s isplatom naknade štete, s time da je stopa zatezne kamate izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23), pa je stoga prvostupanjski sud za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate pogrešno odredio stopu zatezne kamate radi čega je u ovom dijelu pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. a) alineja druga izreke na temelju članka 373. točke 3. ZPP- a.

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužitelj prije podnošenje tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP te se radi nepotrebnog ponavljanja tuženik upućuje na razloge dane u rješenju ovog suda broj: Gž-196/2022-4 od 29. svibnja 2024.

16. Pravilno je naloženo tužitelju platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, a tužitelj u žalbi i ne navodi razloge zbog čega pobija odluku o troškovima postupka.

17. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporedne tražbine, zateznih kamata, istom ne pripada trošak žalbenog postupka pa je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Slijedom navedenog, valjalo je u točki I.a) na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu, a u dijelu točke I.b) izreke, na temelju članka 373 a. stavka 3. u vezi članka 386. stavka 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 8. listopada 2025.

Sutkinja:

Verica Perić Aračić