Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-44/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MC zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog MC, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-1142/2022-23 od 23. studenog 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika branitelja okrivljenika, odvjetnika Marka Smojvera,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog MC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-1142/2022-23 od 23. studenog 2023. okrivljeni MC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 140. stavka 1. KZ/11 okrivljeni MC osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22
– u daljnjem tekstu: ZKP), sud je naložio okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu 132,72 eura (slovima: sto trideset i dva eura i sedamdeset dva centa), dok će se o ostalim troškovima donijeti naknadno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni MC putem branitelja Nikole Fanukoa, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da se on oslobodi od optužbe, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatraženo da drugostupanjski sud obavijesti branitelja okrivljenika o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani okrivljenik i državni odvjetnik, a pristupio je zamjenik branitelja okrivljenika Marko Smojver, odvjetnik iz Rijeke te je sjednica vijeća održavana na temelju odredbe članka 475. stavka 3. ZKP. Odvjetnik okrivljenika ostao je u cijelosti kod svih navoda iznesenih u žalbi.
6. Žalba okrivljenog MC nije osnovana.
7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, nije naveo niti jednu procesnu povredu, nego u žalbi jedino osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja okrivljenik navodi da nije dokazano da je svojim radnjama i postupcima ostvario obilježja inkriminiranog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i smatra da je iskaz oštećenice kontradiktoran i neuvjerljiv, da niti jedan drugi provedeni dokaz ne ne potvrđuje njezin iskaz, već upućuje na zaključak da nikakvog neprimjerenog ponašanja s njegove strane nije bilo. Međutim, iz obrane okrivljenika i iskaza oštećene IC i svjedokinje FC proizlazi da je okrivljenik bio svakodnevni gost u caffe baru gdje su one bile zaposlene te je došao u sukob sa svjedokinjom FC nakon čega je promijenio ponašanje. Oštećena IC opisuje da je okrivljenik dva do tri puta za vrijeme njezine smjene dolazio u caffe bar i uporno pokušavao s njom razgovarati o sukobu, premda mu je jasno i višekratno dala do znanja da ona to nikako ne želi, nakon čega je njegovo ponašanje progradiralo u uznemiravanje i agresiju zbog čega su zvali i policiju. Primijetila je da je okrivljenik dolazio vozilom na parkiralište blizu caffe bara i da je gledao prema kafiću, a jednom je nakon radnog vremena sjedio u autu i čekao te je takvo ponašanje okrivljenika trajalo dok se kafić nije zatvorio. Okrivljenik također potvrđuje da je višekratno dolazio do kafića gdje je radila oštećena IC, ali s ciljem da obavi poslove u trgovačkom centru, na bankomatu ili kod frizera. Dok je bila na probnom radu u kafiću „...“ okrivljenik je došao kao gost na terasu kafića, a kada je zamoljen da ode naljutio se i galamio te joj je na odlasku rekao „Vidjet ćeš ti!“, a potom ga je uočila da sjedi na terasi kafića preko puta i da je bez prestanka gledao u nju. Zbog takvog ponašanja okrivljenika ima osjećaj nelagode i straha zbog čega ga je i prijavila policiji. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da su se sve radnje okrivljenika koje su trajale ustrajno i kroz dulje vrijeme odvijale suprotno željama i volji oštećene IC koja s okrivljenikom nije željela ni na koji način komunicirati. Unatoč tome okrivljenik je evidentno poduzimao radnje prema oštećenici s ciljem da izazove njezinu pažnju, a njegovo ustrajno i za oštećenicu neželjeno ponašanje je kod iste izazivalo psihičke posljedice u vidu tjeskobe i straha za sigurnost. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno utvrdio da je okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 te je za takva svoja utvrđenja dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela nije neophodno da se nametljivo ponašanje ostvaruje svaki dan nego da je ono trajalo u određenom vremenu i da je imalo za posljedicu izazivanje tjeskobe i straha kod žrtve. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.
9. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 464. stavka 7. ZKP uzeo kao da se žalio na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, stoga je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se okrivljenik blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je ispravno kao olakotno cijenio da je okrivljenik neosuđivana osoba, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci uz rok kušnje od 1 (jedne) godine tj. izrečena uvjetna osuda - u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima te ovaj drugostupanjski sud smatra da će se tako izrečenom uvjetnom osudom ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će se mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenik te je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
