Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-438/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića, mr.sc. Marijana Bitange, Sande Janković i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆZ, zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34., Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 7. listopada 2024, broj K-12/2024., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆZ, ukida se pobijana presuda te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi ĆZ počinio u stanju neubrojivosti protupravna djela i to protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teškim ubojstvom u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka i to troškove vještaka u iznosu od 170,63 eura (stosedamdeseteuraišestdesettricenta) i paušalni iznos od 1.000,00 eura (tisućueura).

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 471. stavka 1. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet na ponovno suđenje i odluku. Žalbu je podnio i optuženik po braniteljici, Jasminki Babić Marić odvjetnici u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 7., 9. i 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i odluke o trošku, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana u dijelu u kojem se odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok je u dijelu koji se odnosi na troškove postupka suglasan s navodima žalbe optuženika. Odgovor na žalbu podnio je i optuženik s prijedlogom da se prihvati žalba državnog odvjetnika i da se pobijana presuda ukine te vrati na ponovni postupak.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe su osnovane.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud počinio navedenu povredu time što je odlučne činjenice koje su sporne naznačio kao utvrđene iako za to nije dao nikakve razloge. Ističe se da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, a da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i nepostojeći u toj mjeri da se pobijana presuda ne može ispitati jer sud uopće nije utvrdio niti obrazložio odlučnu činjenicu koja se odnosi na namjeru optuženika, iako počinjenje protupravnih djela u stanju neubrojivosti ne isključuje postojanje namjere koja je opisana u činjeničnom opisu. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu protupravnog djela teškog ubojstva u pokušaju naveo "u cilju da liši života", a u odnosu na protupravno djelo prijetnje "u cilju da zastraši", iz čega bi proizlazilo da su oba protupravna djela počinjena u izravnoj namjeri, no da obrazloženje presude ne sadrži navode iz kojih bi se dalo zaključiti da je prvostupanjski sud utvrdio namjeru optuženika pri počinjenju ovih djela.

6. U žalbi državnog odvjetnika navodi se i da u pobijanoj presudi nisu jasno navedene činjenice koje su nesporne, a koje su sporne, iako je prvostupanjski sud te činjenice, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08. bio dužan razlučiti, zbog čega nije vidljivo koje sporne činjenice je prvostupanjski sud utvrđivao i na temelju kojih dokaza. Obrazlaže se da su samo reproducirani provedeni dokazi, ali da prvostupanjski sud nije dao ocjenu tih dokaza niti je dao zaključak o tome je li tim dokazima neka činjenica dokazana ili nije, a da je izostalo i obrazloženje kvalifikatornog obilježja protupravnog djela teškog ubojstva u pokušaju.

7. Također i optuženik u svojoj žalbi ističe da obrazloženje pobijane presude ne sadrži činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi imao namjeru počiniti protupravno djelo teškog ubojstva u pokušaju.

8. Optuženik navodi i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer obrana optuženika nije dovedena u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatrijske struke koji je naveo da je optuženik višegodišnji ovisnik o alkoholu te da je sklon uzimanju droga, ali i da ima organsko oštećenje moždanog tkiva.

9. U navedenom dijelu žalbeni navodi državnog odvjetnika i optuženika su osnovani. Naime, prvostupanjski sud pod točkama 2. do 11. presude reproducira provedene dokaze i to obranu optuženika, iskaze svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke i isprave u spisu. Potom u točki 12. obrazloženja zaključuje da je optuženik počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Pod točkom 13. obrazloženja prvostupanjski sud daje samo paušalnu ocjenu provedenih dokaza zaključujući da se činjenično stanje temelji na iskazima ispitanih svjedoka čiji iskazi su detaljni i vjerodostojni i potkrijepljeni ispravama odnosno zapisnikom i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta tj. sjekire i mobitela te se navodi da je time činjenično stanje utvrđeno. Međutim, u pobijanoj presudi nisu razlučene sporne od nespornih činjenica. Prilikom reprodukcije dokaza prvostupanjski sud nije analizirao niti jedan dokaz pa tako niti obranu optuženika, niti je te dokaze doveo u međusobnu vezu, a niti u vezu s nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka. Prvostupanjski sud nije naveo koja od spornih činjenica je uopće utvrđena niti iz kojih dokaza je zaključio o dokazanosti pojedinih činjenica iz kojih bi proizlazilo da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela za koja se tereti. Uz to, prvostupanjski sud ne daje niti jedan razlog zbog kojeg je zaključio o obliku namjere s kojim bi bila počinjena inkriminirana djela te niti jedan razlog zbog kojeg bi se radilo o protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. odnosno niti jedan razlog zbog kojeg bi se radilo o protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. Time je, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženik pravilno ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o troškovima braniteljice po službenoj dužnosti, iako je odlučio o drugim troškovima postupka. Time je, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer pobijana presuda uopće ne sadrži nikakve razloge zbog kojih nisu dosuđeni troškovi branitelja po službenoj dužnosti.

11. Međutim, optuženik u svojoj žalbi pogrešno ukazuje da prvostupanjski sud presudom nije potpuno riješio predmet optužbe sukladno članku 468. stavku 1. točki 7. ZKP/08. jer da je propustio analizirati protupravna djela zakonska obilježja kaznenih djela protiv osobne slobode, prijetnjom, u stjecaju iz članka 51. stavka 1. KZ/11. te da bi posljedično tome došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08., odnosno da prvostupanjski sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, što da bi za posljedicu imalo povredu kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Po stavu ovog drugostupanjskog suda navedena povreda nije ostvarena jer se radi samo o jednom protupravnom djelu zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, odnosno prijetnje za koje se tereti optuženik, a koje bi bilo počinjeno u odnosu na njegovu majku, ŽZ. Takav stav u skladu je s činjeničnim opisom izreke presude u kojem se navodi "…u cilju da zastraši i majku ŽZ" te s pravnom kvalifikacijom u kojoj se spominje samo jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, odnosno kazneno djelo prijetnje. Sukladno stavu ovog drugostupanjskog suda državni odvjetnik u odgovoru na žalbu navodi da se radilo samo o jednom protupravnom djelu zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje i to u odnosu na ŽZ, a ne o dva kaznena djela prijetnje koja bi bila počinjena u realnom stjecaju u odnosu na ŽZ i UZ.

12. Državni odvjetnik u žalbi ističe i da je državno odvjetništvo izmijenilo činjenični opis na način da su riječi "u predjelu prsa" zamijenjene riječima "u predjelu stomaka" (ispravno bi bilo "u predjelu trbuha"), nakon čega je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis te je riječi "u predjelu stomaka" zamijenio riječima "u predjelu prsa" pa da je time došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Optuženik u svojoj žalbi također ističe navedenu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. dovodeći je u vezu s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. u vezi s člankom 449. stavka 1. ZKP/08., navodeći da je time došlo do prekoračenja optužbe, zbog čega je presuda proturječna sama sebi, ali i razlozima o odlučnim činjenicama koji su nedostatni.

13. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da se ne radi o povredi članka 468. stavka 1. točki 9. ZKP/08. jer se izmjena ne odnosi na činjenicu neposredno vezanu za osobu optuženika odnosno djelo koje je predmet optužbe, kako to traži članak 449. stavak 1. ZKP/08. Ne radi se niti o povredi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer se presuda može ispitati neovisno o toj izmjeni. Naime, izmjena se odnosi na postupanje majke optuženika za koju se navodi da je gurnula optuženika (u prsa, odnosno u trbuh). Takvim propuštanjem prvostupanjskog suda da prihvati izmjenu optužnice od strane državnog odvjetništva, odnosno da navede razloge zbog kojih tu izmjenu nije prihvatio, nije promijenjen identitet optužnice ni u kojem dijelu, a niti je promijenjena kriminalna količina na strani optuženika, a niti ta izmjena ni na koji način ne utječe na kvalifikaciju radnji poduzetih od strane optuženika. Međutim, prvostupanjski sud će svakako u ponovljenom postupku obratiti pažnju na navedenu izmjenu optužnice od strane ovlaštenog tužitelja, te za svoju odluku o tome dati jasne i razumljive razloge.

14. S obzirom na to da je optuženik žalbu podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u nastavku ove odluke, sukladno članku 487. stavak 4. ZKP/08. bit će iznesena ocjena ovoga suda o žalbenim navodima optuženika kojima se osporavaju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi.

15. Sukladno optuženikovim žalbenim navodima kojima osporava utvrđeno činjenično stanje, a s obzirom na obranu optuženika te iskaze svjedoka UZ i ŽZ Šokćević u pogledu pravca zamahivanja optuženika sa sjekirom, prvostupanjski sud nije utvrdio prema kojem dijelu tijela žrtve je optuženik točno zamahnuo, kao niti jačinu tog zamaha, a nije utvrđeno niti kojim dijelom sjekire je optuženik zamahnuo prema žrtvi, odnosno je li zamahnuo drškom ili metalnim dijelom (glavom sjekire) te njezinom oštricom ili tupim dijelom. Time je činjenično stanje, barem za sada, ostalo nepotpuno utvrđeno. Navedene činjenice potrebno je utvrditi radi izvođenja zaključka jesu li se u postupanju optuženika stekla obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi članka 35. stavka 1. KZ/11. ili nisu.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem otklanjajući proturječje na koje je ukazano ovom odlukom, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a naročito na okolnosti pravca i intenziteta optuženikovog zamahivanja sjekirom nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša