Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-385/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange, Sande Janković, dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DA i drugih zbog kaznenog djela iz članka 111. točki 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog DA podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-14/2021. od 24. lipnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Barbare Sandalj, optuženog DA i branitelja, odvjetnika Josipa Reljića,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog DA, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

III Na temelju članka 484. stavka 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog DA produljuje se istražni zatvor.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 24. lipnja 2024., broj K- 14/2021., proglašeni su krivima optuženi DA zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točki 1. i 4. KZ/11. te optuženi PA zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, pomaganja počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz članka 303. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude. Optuženi DA je, na temelju članka 111. KZ/11., osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od trideset godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru po tom predmetu od 13. rujna 2021. pa nadalje. Optuženi PA je, na temelju članka 303. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti, ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećene GAN i HAN su s imovinskopravnim zahtjevom upućene u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi DA i optuženi PA su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženi DA.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog "odluke suda o kazni (čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku) u odnosu na I-okr. DA" te predlaže "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu te da se I-okr. DA izrekne maksimalna kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina".

2.2. Optuženi DA žali se osobno "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni" s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati moju žalbu i ukine presudu te predmet vrati novom vijeću na odlučivanje". Isti se žali i po branitelju, odvjetniku Darku Šabijanu "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 2. i st. 1. toč. 9. i 11. ZKP), povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. i 4. ZKP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP), odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08.)" s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaćajući žalbu ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem", te po branitelju, odvjetniku Josipu Reljiću zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni" s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu I optuženika DA, ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem". Imajući u vidu sadržaj svih triju žalbi podnijetih u korist optuženika, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog DA.

3. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane, dok je optuženik osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je, prethodno dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Barbare Sandalj, optuženog DA putem audio-video veze iz Zatvora u Zagrebu i branitelja, odvjetnika Josipa Reljića, koji su to u žalbi zahtijevali.

6. Žalba optuženika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

7. Optuženik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je ostvareno više bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, on tvrdi da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga i to, provedbe rekonstrukcije inkriminiranog događaja na raspravi, ispitivanja kao svjedoka ĆA, ponovnog ispitivanja svjedoka RA i TA, povrijeđeno pravo obrane, koja povreda prava obrane je utjecala na presudu (članak 468. stavak 3. ZKP/08.), što žalitelj dovodi i u kontekst pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.). Kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u nezakonitoj ("nekritičkoj") primjeni posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu, te izdvajanje iz takve komunikacije isključivo "inkriminirajuće" dijelove razgovora sudionika komunikacije i manipulacija istima, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Žalitelj nadalje ukazuje na proturječnosti pojedinih iskaza (ovo se prvenstveno odnosi na iskaze optuženog TA i svjedoka PA), koja proturječja sud nije razjasnio, pa je time ostvario daljnju "bitnu povredu odredaba kaznenog postupka". U istom kontekstu žalba ukazuje da bi presuda bila "proturječna sama sebi i razlozima pobijane presude", što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da su počinjene navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti o odlučnim činjenicama, te je glede istih označio razloge na kojima zasniva izreku presude. Glede navodne nezakonitosti posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu treba podsjetiti da je riječ o dokaznoj radnji koja je provedena temeljem zakona, pa je irelevantna ocjena optuženika kako bi se radilo o "nekritičkoj" provedbi iste. Drugi žalbeni prigovori optuženika koje je isti označio kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u biti se odnose na njegovu ocjenu utvrđenja činjeničnog stanja kritičnog događaja i kao takvi predstavljaju drugu žalbenu osnovu, onu iz članka 470. ZKP/08.

8. Međutim, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana. Naime, presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, te, među ostalim u presudi će navesti naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela, te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona (članak 455. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08.). Optužnicom državnog odvjetnika optuženi DA se tereti za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11., dakle, da je ubio drugoga na okrutan način (točka 1. toga članka) i iz koristoljublja (točka 4. toga članka).

8.1. Obrana optuženog DA u žalbi (poričući počinjenje terećenog djela uopće) tvrdi "što se tiče kvalifikacije da je djelo počinjeno na naročito okrutan i podmukao način također ovakva kvalifikacija nije osnovana, kako obzirom na modalitete počinjenja, tako i sudsku praksu, čime je zbog počinjene pogrešne kvalifikacije djela počinjena povreda kaznenog zakona (članak 469. toč.1 i 4 ZKP)". Takvim navodima žalba u biti dovodi u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je riječ o žalbenoj osnovi iz članka 470. ZKP/08., podredno o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, kako to označava žalba optuženika.

8.2. Doista, kada se referira na kvalifikatornu okolnost terećenog kaznenog djela koja se odnosi na okrutnost njegovog počinjenja (koju optuženik u žalbi označava kao "naročitu okrutnost"), prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke tom obilježju djela posvetio samo tvrdnju da optuženik "…nakon što je ZA pištoljem ranio u nogu, od čega je ovaj pao na tlo, stao nogom na njegovo tijelo i zatražio je od opt. PA i TA da ga vežu, što su oni i učinili, potpuno ga onesposobivši, pri čemu je ŠA u stanju bespomoćnosti trpio jake bolove i jaukao…iz neposredne blizine ispaljuje dva hica iz pištolja u glavu žrtve, što ukazuje da se radi o ubojstvu izvršenom na okrutan način, te su u radnjama opt. DA ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. toč.1. i 4. KZ/11…" (točka 20. u obrazloženju prvostupanjske presude). Međutim, svoj zaključak o okrutnosti ubojstva sud ne potkrepljuje nekim dokazom, već isti izvodi iz opisanog tijeka događanja.

8.3. Za postojanje obilježja kaznenog djela ubojstva na okrutan način nužno je utvrditi svijest i volju počinitelja da uzrokuje žrtvi teške bolove i patnju, ali i okolnost je li žrtva stvarno osjećala bolove izvanredno jakog intenziteta, koji kao takvi objektivno nadmašuju okvire uobičajenih i redovnih bolova i patnji koji su imanentni većini nasilnih lišavanja života. Upravo je to prvostupanjski sud propustio utvrditi – je li žrtva obzirom na zadobivene ozljede i prema stanju svoje svijesti u kritičnom vremenu trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta. U tom kontekstu pobijana presuda ne daje valjane razloge i preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda, kako je isti već citiran u ovoj odluci (infra, točka 8.2.). Pojam "okrutan" iz zakonske odredbe članka 111. točke 1. KZ/11. sud mora tumačiti restriktivno i stoga kao kvalifikatorno obilježje terećenog kaznenog djela mora biti nedvojbeno utvrđeno. Doista je nečovječno pucati u osobu koja je, prethodno smrtonosnom hicu, već onesposobljena ranjavanjem, međutim, to još uvijek ne znači da se takav način nečovječnog postupanja automatizmom izjednačava s okrutnim ubojstvom, jer se mora nedvojbeno utvrditi je li žrtva, s obzirom na ozljede koje je zadobila, kao i protek vremena od ranjavanja do usmrćenja, trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta.

8.4. Pritom, "jaukanje" žrtve na koje se referira prvostupanjski sud tek je moguća indikacija koja se, sama za sebe, ne može poistovjetiti sa zahtijevanim visokim intenzitetom fizičkih i psihičkih boli žrtve. Sud je, u dokaznom postupku izveo dokaz kombiniranog, sudsko-medicinskog i balističkog vještačenja, međutim, od vještaka nalogom nije zatraženo izjašnjenje po navedenom pitanju (list spisa 2142), pa posljedično tome sudsko-medicinski vještak se nije niti referirao glede intenziteta straha i boli žrtve ŠA (nalaz i mišljenje vještaka na listovima spisa 2153 – 2158) i takav zapisnik o vještačenju izveden je čitanjem na raspravi (list spisa 2184). Dakle, ispitivanjem sudsko-medicinskog vještaka na navedenu okolnost prvostupanjski je sud mogao utvrditi spomenutu okolnost kao bitno obilježje terećenog kaznenog djela, no, to je propustio učiniti.

8.5. U ponovljenom postupku sud će ponoviti već izvedene dokaze, a posebno će ispitivanjem sudsko-medicinskog vještaka utvrditi trajanje i intenzitet bolova što ih je trpjela žrtva prilikom lišenja život. Glede utvrđenih činjenica temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud će dati jasne i razumljive razloge, te svoju odluku obrazložiti sukladno odredbi članka 459. ZKP/08. Uslijed navedenog, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

U odnosu na točku III izreke.

9. Kako se optuženi DA nalazi u istražnom zatvoru, a prvostupanjska presuda je ukinuta, ovaj sud je u skladu s člankom 484. stavkom 3. ZKP/08. ispitao postoje li razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora, te je našao da razlozi za istražni zatvor propisani odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje postoje, jer egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo.

9.1. Naime, osnovana sumnja glede počinjenja terećenog kaznenog djela proizlazi iz potvrđene optužnice. Dodatno tome, osobite okolnosti koje upućuju na opasnost ponavljanja istovrsne kao predvidive i konkretne opasnosti, proizlaze iz podataka kaznene evidencije za optuženika. Ta evidencija dokazuje višestruku osuđivanost optuženika u duljem vremenskom razdoblju, što upućuje na zaključak glede njegove opredijeljenosti za socijalno funkcioniranje neusklađeno s pozitivnim društvenim normama. Pritom veći broj tih djela za koje je osuđen u sebi sadržava i elemente nasilja, koje je imanentno i terećenom kaznenom djelu, pa je opravdano produljenje istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako valja istražni zatvor protiv optuženika produljiti i temeljem odredbe članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna dugotrajnog zatvora, a okolnosti djela za koje je osnovano sumnjiv su osobito teške, pa je mjera istražnog zatvora nužna s aspekta neometanog odvijanja kaznenog postupka.

10. Imajući sve navedeno u vidu, primjenom odredbi članka 483. stavka 1. i članka 483. stavka 2. u vezi s člankom 484. stavkom 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša