Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-10/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog CC, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 125/11. i 144/12. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2024. broj Kv I- 135/2024., (K-4/2020.), u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog CC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2024., broj Kv I-135/2024. (K-4/2020.), na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog CC za obnovu kaznenog postupka pravomoćno završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-4/2020. od 15. srpnja 2024., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-128/2021. od 13. rujna 2022., kojom je osuđeni CC proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni CC po branitelju, odvjetniku Mariju Mikuliću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje i dopusti obnovu postupka.
3. Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je osuđenik zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnio iz osnove u članku 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer smatra da postoje nove činjenice i novi dokazi koji su sami za sebe i u vezi s prijašnjim dokazima podobni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu, ali da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da prezentirani novi dokaz nema onaj značaj i kvalitetu da bi bio prikladan da se dopusti obnova pravomoćno završenog postupka.
5.1. Osuđenik je pravomoćnom presudom osuđen za dva kaznena djela iz članka 246. stavka 2 u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (u odnosu na koje je podnesen zahtjev za obnovu) i za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Naime, osuđenik je kao direktor i osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije, zastupanje i raspolaganje sredstvima sa žiro računa TD [trgovačko društvo] korištenjem poslovne bankovne kartice podizao novac na bankomatima te tom istom karticom izvršio plaćanja s računa, a niti jedno plaćanje ni isplata nisu opravdani odgovarajućom poslovnom dokumentacijom iz koje bi se vidjelo da je novac korišten za poslovanje društva te je na taj način ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.392.733,45 kuna.
6. U tom kontekstu žalitelj navodi da je dostavljeni Ugovor o cesiji broj 35/2011, koji je 2. rujna 2011. potpisan između TD "Bing Wei promet" d.o.o. kao cedenta i TD "AM grupa" d.o.o. kao cesionara upravo onaj dokaz koji bi, uz grafološko vještačenje njegovog potpisa na ugovoru, za koji tvrdi da je krivotvoren i ispitivanja svjedoka EC (direktora TD "AM grupa" d.o.o.) potvrdio da osuđenik nije počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Nadalje, smatra da upravo taj dokaz u vezi sa ranije izvedenim dokazima može potvrditi da nije počinitelj kaznenog djela za koje je osuđen pravomoćnom presudom čime sugerira da je i netko drugi mogao potpisati Ugovor o cesiji u njegovo ime pa bi to trebalo usmjeriti prvostupanjski sud na zaključak da je onda i netko drugi mogao obavljati sporne financijske transakcije putem poslovne bankovne kartice, odnosno da on nije bio stvarni direktor TD "Bing Wei promet" d.o.o., niti osoba koja je zastupala trgovačko društvo.
7. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio navode zahtjeva za obnovu kaznenog postupka osuđenog CC te stavljajući novi dokaz u kontekst ranije provedenih dokaza, zaključio da iako se radi o novom dokazu da taj dokaz nije takvog značaja i kvalitete koji bi sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzročio oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu.
8. Naime, prvostupanjski sud je pravilno, polazeći od činjeničnih utvrđenja iz pravomoćne presude, ocijenio da navodi osuđenika o tome da je netko drugi mogao u njegovo ime počiniti inkriminirane mu radnje nisu osnovani, niti se takav zaključak može izvesti iz dostavljenog Ugovora o cesiji za koji osuđenik tvrdi da je na tom ugovoru krivotvoren njegov potpis. Time osuđenik ponovno pokušava dokazati da on nije bio odgovoran za poslovanje TD "Bing Wei promet" d.o.o., što suštinski predstavlja ponavljanje njegove obrane. Istovremeno osuđenik, osim što je dostavio Ugovor s navodno krivotvorenim njegovim potpisom ničim nije dokazao njegovu vjerodostojnost, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud (točka 7., stranica 5 rješenja), a s čime se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud.
8.1. To tim više što prvostupanjski sud pravilno ističe da je osuđenik prestao biti direktorom društva još 2012. pa više ni na koji način ne može doći do materijalne dokumentacije društva koju nije posjedovao ni u vrijeme kada je bio direktor (između ostalog, osuđenik je pravomoćno osuđen, jer isplate s bankomata i plaćanje s računa TD "Bing Wei promet" d.o.o. nije opravdao odgovarajućom poslovnom dokumentacijom), što također govori o kvaliteti ponuđenog novog dokaza.
8.2. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud smatra da činjenice koje osuđenik predlaže dokazati dostavljenim dokazom nisu predmetom inkriminacije za koju je pravomoćno osuđen, jer iz činjeničnog opisa inkriminacije točke 1) izreke pravomoćne presude njegova kaznena odgovornost proizlazi isključivo iz njegovog statusa direktora i jedine osobe ovlaštene za raspolaganje novčanim sredstvima po računu TD "Bing Wei promet" d.o.o. te je kao jedini ovlašteni potpisnik ujedno bio i ovlašten za korištenje bankovne kartice društva kojom je obavljao sporne financijske transakcije bez da je to opravdao odgovarajućom poslovnom dokumentacijom.
8.3. Dakle, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da prezentirani dokaz sam za sebe i u odnosu na brojnost, vrstu i značaj dokazne građe koja je tijekom postupka prikupljena u skladu sa zakonskim odredbama koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih postupovnih i dokaznih radnji, a na kojoj je zasnovana pravomoćna presuda, nema onaj značaj i kvalitetu da bi doveo u sumnju činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi.
9. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsko rješenje, a ispitujući žalbu u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona navedene u toj odredbi, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
