Poslovni broj: Usž-317/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (sada Ministarstva uprave, pravosuđa i digitalne transformacije), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Petra Ogrizek, odvjetnica u Zagrebu, Utješinovićeva 2/I, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1777/2022-15 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1777/2022-15 od 28. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/298, URBROJ: 514-04-02-01-01/8-22- 05 od 9. svibnja 2022. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-02/17-013/13, URBROJ: 251-19-11-2/003-21-55 od 5. srpnja 2021. (točka I. izreke), naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora u iznosu od 2.000,00 EUR (točka II. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 5. srpnja 2021., kojim je, u obnovi upravnog postupka, poništeno pravomoćno rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka (Centar, Črnomerec), Zagreb, Ilica 5, KLASA: UP/I-942-02/08-013/1, URBROJ: 251-14-11/208-15-37 od 23. ožujka 2015. i zamijenjeno novim kojim se odbija zahtjev Republike Hrvatske za utvrđivanje prava vlasništva na: jednosobnom stanu koji se sastoji od jedne sobe, dvije prostorije i hodnika u prizemlju zgrade, ukupne površine 23,47 m2 upisanog kao 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7); jednosobnom stanu koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje na I. katu zgrade ukupne površine 21,53 m2 upisanog kao 8. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) i dvosobnom stanu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja na I. katu zgrade lijevo, ukupne površine 56,17 m2 upisanog kao 9. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) s kojim vlasništvom su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine, i to kuće popisni broj 482, gospodarska zgrada, dvor i vrt u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] površine 288 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da je prijedlog za obnovu podnesen nepravodobno i od strane neovlaštene osobe. Zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u korist Republike Hrvatske podnesen je za stanove koji su nacionalizirani i u zemljišnim knjigama upisani kao društveno vlasništvo. Stoga je nejasan zaključak suda da Republika Hrvatska nije dokazala da bi se radilo o nekretninama koje su predmet naknade, odnosno da su predmetne nekretnine uopće nacionalizirane. Poziva se na očitovanje društva Državne nekretnine d.o.o., prema kojem su na adresi u [adresa], evidentirana tri stana kojima upravlja to Društvo na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenim s Ministarstvom državne imovine, sada Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ustraje u navodima da je nejasno temeljem kojih činjenica je sud utvrdio da bi se radilo o nekretninama koje su izuzete od nacionalizacije, kako to tvrdi zainteresirana osoba LK. Isto tako, ako u predmetnoj zgradi nema nacionaliziranih stanova, postavlja se pitanje kako to da bivši vlasnici nisu sačinili etažni elaborat koji bi odgovarao faktičnom stanju zgrade. Osim toga, prema zapisniku Grada Zagreba , Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno pravne poslove od 21. siječnja 2010., proizlazi da je Grad Zagreb suglasan da se predmetni stanovi utvrde kao vlasništvo Republike Hrvatske. Smatra da se okolnost da vještak Ivan Čeović dipl.ing.građ., nalaz i mišljenje nije potkrijepio niti nacrtom, niti građevinskom dozvolom za predmetnu zgradu, a niti dokumentacijom temeljem koje bi etaže stanova bile naknadno dodane u zemljišnoj knjizi, kao i okolnost da na očevid nisu bile pozvane Državne nekretnine d.o.o. koje upravljaju predmetnim stanovima, predstavljaju dovoljan argument da činjenično stanje u postupku nije pravilno i potpuno utvrđenog. Drži da nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u svakom slučaju mora proći kroz filter kritičkog rasuđivanja suda. Osporava i odluku o troškovima spora dosuđenima zainteresiranoj osobi, između ostalog i zbog progrešne primjene Tbr. 23 t. 1. al. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj u upravnim sporovima u neprocjenjivim predmetima nagrada iznosi 250 bodova. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, LK, u odgovoru na žalbu u bitnom osporava žalbene prigovore tužitelja i predlaže da se žalba odbije, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-02/08-013/1, URBROJ: 251-14-11-2/013-17-61 od 21. travnja 2017., a nakon što je utvrđeno da je prijedlog zainteresirane osobe za obnovu postupka pravodobno podnesen, isti odbačen jer je podnesen od strane neovlaštene osobe. Međutim, rješenjem, KLASA: UP/II-942-01/17-01/302, URBROJ: 514-04-02- 01-01-17-04 od 19. prosinca 2017., to prvostupanjsko rješenje je poništeno jer je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), odnosno da je prijedlog za obnovu postupka podnesen pravodobno od strane ovlaštene osobe i da je okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu učinjena vjerojatnom, nakon čega je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu o daljnjem postupanju. Prvostupanjskom presudom je potvrđena osnovanost zaključka upravnih tijela da je prijedlog za obnovu postupka podnesen pravodobno, čemu tužitelj tijekom upravnog postupka nije prigovarao. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni prigovori kojima se opetovano nastoji dovesti u pitanje osnovanost odluke kojom je dopuštena obnova postupka.

9. U konkretnom slučaju, a obzirom na navode LK da je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom stanova koji su izuzeti od nacionalizacije, čiji je danas on vlasnik, u ponovnom postupku je izvršena identifikacija nekretnine u [adresa], provođenjem građevinskog vještačenja u cilju nespornog utvrđenja od koliko stambenih jedinica se sastojala zgrada na navedenoj adresi u trenutku nacionalizacije i koji stanovi su izuzeti od nacionalizacije, odnosno koji su nacionalizirani, odnosno jesu li nacionalizirani ovdje predmetni stanovi, jer o toj odlučnoj činjenici ovisi da li može doći do utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (“Narodne novine”, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99.,43/00.,131/00., 27/01., 65/01.,118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakona o naknadi).

10. Iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je u zemljišnim knjigama navedeno da se predmetna ulična i dvorišna zgrada u [adresa] sastoji od 9 posebnih dijelova – etaža. Međutim, očevidom i provedenim građevinskim vještačenjem i analizom dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno je da se u trenutku nacionalizacije predmetna zgrada sastojala od pet stanova, i to dva dvosobna stana i jednog dvosobnog stan u prizemlju, od kojih su izuzeti od nacionalizacije dvosobni i jednosobni stan (stanovi br. 2. i 3.), dok je preostali stan nacionaliziran (stan br. 1.) te od stana na katu ulične zgrade i to trosobnog stana i jednog jednosobnog stana (stanovi br. 4 . i 5.), od kojih su oba izuzeta od nacionalizacije, s tim da se danas predmetna zgrada sastoji od četiri stambene jedinice i to dvije stambene jedinice u prizemlju (jedan jednosobni stan i jedan stan koji je prilikom etažiranja nastao spajanjem dva dvosobna stana) i dvije stambene jedinice na katu (trosobni i jednosobni stan). Osim toga, utvrđeno je da je jedini stan koji je bio nacionaliziran Grad Zagreb prodao trećoj osobi temeljem kupoprodajnog ugovora, broj: Su-063220 od 5. ožujka 1996 .godine.

11. Imajući u vidu tako u postupku utvrđeno činjenično stanje, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio pravilnim zaključak upravnih tijela da Republika Hrvatska nije dokazala da su nekretnine, koje su označene kao predmet zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva, nacionalizirane, a što je uvjet za primjenu članka 77. Zakona o naknadi.

12. Žalbenim prigovorima, koji su u bitnom istovjetni navodima tužbe koje je već osnovano otklonio prvostupanjski sud, nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjske presude glede merituma ove stvari pa, kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Obzirom da je izgubio spor, tužitelj je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno obvezan da zainteresiranoj osobi naknadi trošak odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište u iznosu od po 1.000,00 EUR za svaku radnju, kako je to zainteresirana osoba i zatražila troškovnikom od 20. prosinca 2023., a što je u skladu s Tbr. 27. stavkom 1. alinejom 2. i stavkom 2. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), koja je bila na snazi (25. studenog 2023.) u vrijeme podnošenja troškovnika. Stoga okolnost što se sud u obrazloženju presude poziva na ranije važeću Tarifu ne utječe na pravilnost odluke o trošku spora jer je isti zatražen i dosuđen u iznosima propisanima važećom Tarifom.

14. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer taj podnesak, kao procesna radnja, po ocjeni ovog Suda, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora.

15. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović