Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-307/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Štampar Stipić, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČŽ, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 3. u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 20. travnja 2023., broj K-21/2021., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi ČŽ oslobođen je od optužbe za kazneno djelo odavanje tajnih podataka iz članka 347. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11., a na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. KZ/11. te je predložio da se pobijana presuda „preinači i optuženika, na temelju članka 455. ZKP/08., proglasi krivim za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela.“
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju Damiru Barišiću, odvjetniku u Koprivnici, predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Optuženom ČŽ državno odvjetništvo u optužnici od 1. rujna 2021. broj KO-DO-16/2021., stavilo je na teret da je: „8. lipnja 2020 u [adresa], kao zaposlenik MORH-a, svjestan tajnosti podataka u ispravama koje je zajedno s časničkom torbicom prethodno kupio na sajmu u [adresa], te svjestan da će objavom takvog oglasa podatke iz isprava učiniti javno vidljivim korisnicima interneta, htijući zaraditi prodajom tih isprava na internetskom oglasniku „Njuškalo“ za istaknutu cijenu od 1.000,00 kuna, javno objavio prodajni oglas…, zajedno s fotografijama časničke torbice i fotografijama s jasno čitljivim sadržajem „zapovjedi 1. DP Zagreb klasa 8/93-02, ubr. 8306-01/93-1333, od 6. rujna 1993., s oznakom VOJNA TAJNA – POVJERLJIVO“ te „zapovjedi 1. DP klasa 8/93-01, ubr: 8306- 01/93-1355, od 10 rujna 1993., s oznakom VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“, u vlasništvu Zapovjedništva hrvatske kopnene vojske, a koji je sadržaj bio klasificiran tajnim…“, pa je time počinio kazneno djelo iz članka 347. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.
7. U pravu je državni odvjetnik kad dovodi u sumnju da u postupanju optuženog ČŽ nema kaznenog djela iz članka 347. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., jer je ono, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, beznačajno s obzirom na stupanj počiniteljeve krivnje, činjenicu da djelo nije imalo posljedica za zaštićeno pravno dobro i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen (članak 33. KZ/11.) te žalitelj opravdano ukazuje na upitnost postojanja naprijed navedenih sastavnica pravnog instituta beznačajnog djela.
8. Naime, imajući u vidu da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik bio svjestan činjenice da se radi o dokumentima koji sadrže tajne podatke, pa ih je, usprkos tome, fotografirao i javno objavio te njihov sadržaj učinio dostupnim velikom broju neovlaštenih osoba, nedvojbeno je isti postupio s izravnom namjerom I. stupnja. U tom kontekstu, kako to opravdano ističe žalitelj, nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se radi o niskom stupnju krivnje, kao jedne, u članku 33. KZ/11., od kumulativno propisanih pretpostavki da bi se kazneno djelo moglo tretirati kao beznačajno djelo. S tim u vezi žalitelj ispravno navodi da na utvrđeni stupanj krivnje ne utječu okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane presude, a radi se o vremenskom odmaku od izdavanja zapovjedi s tajnim podacima, o koristoljublju koje je pretežito bilo usmjereno na časničku torbicu te izostanak posljedica djela po zaštićeno dobro.
9. U svezi naprijed iznesenog, kad je riječ o posljedicama djela, treba navesti da se kazneno djelo odavanja tajne iz članka 347. stavku 2. KZ/11. iscrpljuje već u tome da je drugome učinjen dostupan tajni podatak, dakle, za ostvarenje djela nije potrebno da u materijalnom smislu nastupi neka posljedica. Kako se radi o jednom od kaznenih djela protiv Republike Hrvatske iz Glave XXXII Kaznenog zakona, povredu zaštićenog pravnog dobra treba cijeniti u odnosu na interes države da se, bez obzira o kojim tajnim podacima se radi, počinitelji tih djela sankcioniraju.
10. Konačno, s pravom žalitelj u žalbi osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda glede nepostojanja potrebe optuženikova kažnjavanja kao daljnje sastavnice pravnog instituta beznačajnog kaznenog djela, navodeći s tim u vezi da u odnosu na konkretne tajne podatke nije provođena periodička procjena zadržavanja ili skidanja oznaka tajnosti, što nije razlog koji govori u prilog potrebe kažnjavanja počinitelja djela.
11. Budući da je državni odvjetnik žalbom s uspjehom osporio i doveo u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju riječ o beznačajnom kaznenom djelu, to je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti prijašnju optužnicu i iznova izvesti sve dokaze koje je već jednom izveo, koje će potom savjesno i detaljno ocijeniti i utvrditi pravno odlučne činjenice, uzimajući u obzir ono što je navedeno u ovoj drugostupanjskoj odluci, te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu, koju će valjano obrazložiti.
13. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 8. travnja 20205.
Predsjednica vijeća:
Maja Štampar Stipić
