Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-140/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČZ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ČZ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kvm-12/2025. (Kzd-3/2025) od 24. veljače 2025., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ČZ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kvm-12/2025. (Kzd- 3/2025) od 24. veljače 2025., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ČZ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog ČZ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke određeno je da se optuženiku u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 14. svibnja 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ČZ po branitelju, odvjetniku Jošku Biliškovu, "iz svih dopuštenih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da zamijeni istražni zatvor blažim mjerama opreza, odnosno istražni zatvorom u domu.

3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom

1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je, iznio jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.

6. U pogledu postojanja osnovane sumnje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu zadaća vijeća (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) koje odlučuje o primjeni istražnog zatvora nije ulaženje u dokaznu snagu do sada provedenih dokaza već isključivo ocjenjivanje postoje li pretpostavke (opća i posebne) za daljnju primjenu istražnog zatvora, a vrijednosnu ocjenu dokaza dat će raspravni sud u kontradiktornom postupku. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

6.1. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima analizira sadržaj te osporava vjerodostojnost do sada provedenih dokaza kojima se između ostalog upire da je žrtva dijete AZ u svom iskazu navela kako je pristala na spolni odnos s optuženikom nakon inkriminiranog događaja.

7. Protivno žalbenim navodima optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima li se u vidu način i okolnosti počinjenja kaznenih djela kojima je optuženik iskazao značajan stupanj upornosti i bezobzirnosti. Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je tijekom gotovo dva tjedna kontinuirano i višekratno davao i prodavao drogu djetetu žrtvi, a u konačnici da joj je dao drogu za silovanje koje je potom izvršio na štetu žrtve u polusvijesnom stanju, pri čemu je optuženik bio svjestan dobi žrtve kao i njezinih psihičkih poteškoća te problema s ovisnošću o drogama. Pored toga, optuženik je osnovano sumnjiv i za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu svog sina, a prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja i sam optuženik sklon je konzumaciji različitih vrsta droga, budući da kod njega postoji politoksikomanija. Uslijed svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, na strani optuženika postoji realna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera u vidu mjera opreza niti istražnim zatvorom u domu kako to predlaže žalitelj.

8. Protivno ponovljenim žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima kako je optuženik dostatno u istražnom zatvoru i daje isti polučio dovoljno rezultata, jer navedeno ne umanjuje postojeću opasnost od ponavljanja djela.

10. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša