Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-25/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JS, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje KZ/11.) u vezi s člankom 7. stavkom 1. u vezi s člankom 5. točkom 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 57/11. - dalje: ZoNKD-RP-iPP), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-22/2017. od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba USKOK-a odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), odbijena je optužba protiv optuženog JS da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u članku 291. stavcima 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 7. stavkom 1. u vezi s člankom 5. točkom 13. ZoNKD-RP- iPP-a.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede kaznenog zakona (članak 468. stavak 1. točka 11. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZKP/08.), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Uvodno treba reći da je ranijim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2017., broj K-Us-15/2014. bio obustavljen kazneni postupak zbog nastupanja tzv. (relativne) zastare kaznenog progona protiv optuženog JS, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje KZ/97.) i u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. točkom 13. ZoNKD-RPiPP, a koja odluka je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH), broj I Kž-Us-87/2017-4 od 6. srpnja 2017., jer je bio preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o postojanju okolnosti koje isključuju kazneni progon zbog nastupa tzv. relativne zastare kaznenog progona 20. ožujka 2006., odnosno da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li je doista nastupila tzv. relativna zastara kaznenog progona prije 16. lipnja 2010., na dan stupanja na snagu promjene Ustava/2010. o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije.

6. Prije svega, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku u cijelosti otklonio propust na koji je ukazano ukidnom odlukom VSRH-a, po pitanju tijeka zastare, od počinjenja kaznenog djela u Bosni i Hercegovini (15. ožujka 1996.), imajući u vidu da zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili nastaviti, odnosno, da se zastara prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela. Tako je, kao prvo sporno pravno pitanje ponajprije razmatrao je li u konkretnom slučaju do 16. lipnja 2010. odnosno na dan stupanja na snagu izmjene Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/10.) nastupila zastara kaznenog progona, budući je navedenom izmjenom Ustava Republike Hrvatske, izmijenjen članak 31. dodavanjem stavka 4. u kojem je između ostalog propisano da ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu, nakon čega je donesen i ZoNKD-RPiPP, koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011.

6.1. Nakon pribavljenih optužnica iz Bosne i Hercegovine (strana 11., odlomci 2 i 3. prvostupanjske presude), utvrđeno je da se u Bosni i Hercegovini protiv optuženog JS vode drugi kazneni postupci za ista teška i teža kaznena djela, počinjena 2000. i 2001. godine, Stoga je počinjenjem tih kaznenih djela u vremenu prije nastupa tzv. relativne zastare kaznenog progona (15. ožujka 2006.), kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, prekinuta relativna zastara kaznenog progona za predmetno kazneno djelo, jer se radi o jednako teškim kaznenim djelima, zbog čega je prvostupanjski sud, sukladno članku 20. stavku 4. KZ/97., utvrdio da je došlo do prekida nastupa zastare kaznenog progona u odnosu na utuženo kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., a sve u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. točkom 13. ZoNKD-RPiPP pa budući da sukladno članku 20. stavku 5. KZ/97. zastara počinje ponovno teći, to do dana 16. lipnja 2010. nije nastupila tzv. relativna zastara kaznenog progona te nije bilo zakonskih zapreka za kazneni progon optuženika za utuženo kazneno djelo s poveznicom na odredbe ZoNKD-RPiPP, zbog čega je prvostupanjski sud i nastavio voditi ovaj kazneni postupak.

7. Državni odvjetnik sada u žalbi tvrdi kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, odnosno da nisu jasni razlozi na temelju kojih prvostupanjski sud temelji svoju odluku i zaključak da se u konkretnom slučaju nisu ostvarila obilježja kaznenog djela koja su izmijenjenom optužnicom optuženom JS stavljena na teret, kao i to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa izmijenjene optužnice ne proizlaze konkretne radnje koje ukazuju da je kazneno djelo za koje se tereti optuženik počinjeno zbog iskorištavanja neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, pri čemu u sadržaju žalbe u cijelosti citira i sam analizira izmijenjenu optužnicu.

8. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da citirana povreda nije ostvarena, jer se pobijana presuda može ispitati s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni, kao i razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku i zaključak da se u konkretnom slučaju nisu ostvarila sva obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva, koje je izmijenjenom optužnicom optuženom JS stavljeno na teret.

8.1. Naime, izmijenjenom optužnicom (KO-US-330/2020. od 18. prosinca 2023., ranije oznake: K-US-88/2012. od 8. studenog 2013.), optuženom JS stavljeno je na teret da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u članku 291. stavaka 1. i 2. KZ/11, u vezi s člankom 7. stavkom 1. u vezi s člankom 5. točkom 13. ZoNKD-RP-iPP. Prvostupanjski sud, osnovano je prihvatio izmjenu pravnog i zakonskog opisa osnovnog kaznenog djela od strane ovlaštenog tužitelja, budući da kazneno djelo iz članka 337. KZ/97., koje se optuženiku ranije stavljalo na teret, ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 291. KZ/11. U konkretnom slučaju kazneno djelo iz članka 291. KZ/11. blaže je za počinitelja od kaznenog djela iz članka 337. KZ/97. jer prema odredbama KZ/11. znatna imovinska korist, odnosno znatna šteta postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete, prelazi 60.000,00 kuna (odnosno sada 7.963,37 eura), a ne 30.000,00 kuna kao što je to bilo po KZ/97. Kako je, dakle, povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11. blaži za optuženika od KZ/97., jer je time i smanjena kriminalna količina terećenog kaznenog djela, neovisno o tome što je maksimalno zaprijećena kazna zatvora po članku 291. stavku 2. KZ/11. viša (do 12 godina), od maksimalno zaprijećene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97. (do 10 godina). To iz razloga što je sud prilikom odmjeravanja kazne vezan maksimalno zapriječenom kaznom koja je za optuženika najpovoljnija, a to je u konkretnom slučaju kazna zatvora u maksimalnom trajanju od 10 godina iz članka 337. stavka 4. KZ/97., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

8.2. U činjeničnom opisu djela optuženom JS stavljeno je na teret da je "… dana 20. ožujka 1996. u Grudama, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Bosna i Hercegovina, za vrijeme trajanja Domovinskog rata i mirne reintegracije i time ugroženosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske (…), svojstvu pomoćnika ministra obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne ovlaštenog da odlučuje i o raspolaganju sredstvima doznačenim tom Ministarstvu (…), tijekom rata vođenog na području obje države (…), u namjeri pribavljanja znatne imovinske koristi ĆS (…), bez pravnog osnova donio pisanu odluku da se iz sredstava Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne (…), kupi stan (…), te je u tu svrhu (…), prodavatelju tog stana isplatio novčani iznos od 739.083,41 kuna (…), na koji način je na teret proračuna Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg- Bosne ĆS, kao vlasniku (…), kupljen stan u [adresa] (…), koja novčana sredstva su nerazmjerna zbog financijskih prilika i ugroze Republike Hrvatske uslijed rata i mirne reintegracije".

8.3. Na temelju takvog činjeničnog opisa, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu koje je moguće vezati uz primjenu ZoNKD-RPiPP, jer se radi o kaznenom djelu počinjenom u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije (vrijeme trajanja Domovinskog rata i mirne reintegracije u Republici Hrvatskoj je razdoblje od 30. svibnja 1990. do 15. siječnja 1998.) te da do dana 16. lipnja 2010. nije nastupila zastara kaznenog progona za terećeno kazneno djelo.

8.4. Međutim, iz činjeničnog opisa djela nije razvidno na koji način je optuženik iskoristio okolnost "… rata vođenog na području obje države…", niti su u činjeničnom opisu naznačene okolnosti i konkretne radnje počinjenja predmetnog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u cilju pribavljanja drugome znatne imovinske koristi, upravo iskorištavanjem neposredne ugroženosti i neovisnosti teritorijalne cjelovitosti države, koje bi ukazivale da su inkriminirane radnje počinjene zloupotrebljavanjem činjenice da je u tijeku Domovinski rat i da se iskorištavalo stanje u kojem se Republika Hrvatska nalazila u vrijeme počinjenja djela, pa da bi se za terećeno djelo moglo zaključiti da ima obilježja ratnog profiterstva. Također, nije opisana nesrazmjernost imovinske koristi koju je postupanjem optuženika ostvario ĆS te u čemu bi ona nadilazila "običnu" protupravnu imovinsku korist propisanu člankom 291. KZ/11.

8.5. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je prilikom izvođenja zaključka imao u vidu ponajprije činjenični opis terećenog kaznenog djela, iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., a potom isto povezao sa člankom 7. ZoNKD-RP-iPP, u kojem su navedeni uvjeti koji trebaju biti ispunjeni da bi se kaznena djela navedena u članku 2., 3., 4., 5. i 6. ZoNKD-RP-iPP, mogla smatrati kaznenim djelima ratnog profiterstva, a između ostalog, da je postupcima i poslovima ostvarena nesrazmjerna protupravna imovinska korist koja mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

9. Naime, iako nema sumnje da su ratna zbivanja narušila gospodarsko i financijsko stanje države te da je inkriminirano vrijeme bilo obilježeno raznim protupravnim radnjama od strane službenih osoba, kao i odgovornih osoba u gospodarskim subjektima, ostaje i dalje nejasno na koji način bi počinjenjem terećenog kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi od 739.083,41 kuna (sada u iznosu od 98.093,23 eura) bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene fundamentalne državne i društvene vrijednosti u ratu, odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva stjecanjem nesrazmjerne imovinske koristi kao temeljnih kriterija za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4149/2014. od 24. srpnja 2015., koje pravno shvaćanje ima obvezujući karakter za sudove u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U toj odluci je u točki 100. obrazloženja navedeno da se za postojanje kaznenog djela ratnog profiterstva…smislu novog stavka 4. članka 31. Ustava Republike Hrvatske u svakom konkretnom slučaju prvo treba "utvrditi počinjenje djela/31-1 (to jest, u ovom slučaju kazneno djelo koje je propisano u KZ-u/97. i KZ/11. i koje je naznačeno u ZoNKD-RPiPP-u), kao i činjenica da za djelo/31-1 nije nastupila zastara kaznenog progona na dan stupanja na snagu Promjene Ustava/2010., a zatim treba utvrditi i postojanje dodatnih zakonskih obilježja djela/31-1 propisanih člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a. te nesrazmjernu imovinsku korist (…), koja mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države…". Slijedom prethodnog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju terećeno kazneno djelo nema dodatna zakonska obilježja koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi određeno kazneno djelo moglo postati kazneno djelo ratnog profiterstva.

10. Prema tome, nije u pravu USKOK, koji smatra da je prvostupanjski sud u tom smislu izveo pogrešan zaključak "da kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11. nije počinjeno u svezi člankom 7. stavka 1. točke 13 ZoNKD-RP-iPP", budući da sam vremenski okvir počinjenja djela za koje se optuženik tereti, a koji se podudara s činjenicama da je bio u tijeku Domovinski rat i vrijeme mirne reintegracije, nije sam za sebe dovoljan da bi se mogao primijeniti ZoNKD-RP-iPP. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenični opis terećenog kaznenog djela opisuje "klasične" kriminalne aktivnosti iz sfere zlouporabe položaja i ovlasti, opisano u članku 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., na koje se citirani zakon iz gore izloženih razloga ne može primijeniti.

11. Nadalje, a kako je prema činjeničnom opisu djela iz izreke presude, kazneno djelo iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. koje je optuženiku stavljeno na teret, počinjeno 20. ožujka 1996., a za navedeno kazneno djelo se može izreći kazna zatvora u trajanju od 1 do 12 godina, prvostupanjski sud je potom pravilno cijenio zastaru u odnosu na maksimalnu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina koja je bila propisana u članku 337. stavku 4. KZ/97. Imajući u vidu da prema članku 81. stavku 1. alineji 3. KZ/11., za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina, kazneni progon zastarijeva za 20 godina, pravilno je utvrđeno da je u konkretnom slučaju zastara kaznenog progona za optuženog JS nastupila 20. ožujka 2016. kao krajnji rok zastare. Osim toga, drugostupanjski sud imao je u vidu da je prije proteka roka zastare doneseno prvostupanjsko rješenje o obustavi postupka, pa kada bi se isto i uzelo u obzir (iako se ne radi o presudi, već o rješenju), te da bi se u tom slučaju produljio rok zastare kaznenog progona za još 2 godine, zastara bi i tom slučaju svakako nastupila 2018. godine.

12. Slijedom prethodnog, pravilno je prvostupanjski sud po članku 452. točke 6. ZKP/08. donio presudu kojom se protiv optuženog JS odbija optužba, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 7. stavkom 1. u vezi s člankom 5. točkom 13. ZoNKD-RP-iPP-a.

13. S obzirom da žalba USKOK-a nije osnovana, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović