Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-20/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UD i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 236. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. ispravak, 126/19., 84/21.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog UD i okrivljenog ŽD, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kov-Us-iz-18/2025. (Kov-Us-93/2023.) od 17. veljače 2025., o produljenju istražnog zatvora u odnosu na okrivljenog UD i produljenju mjera opreza u odnosu na okrivljenog ŽD nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog UD i okrivljenog ŽD kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kov-Us-iz-18/2025. (Kov-Us-93/2023.) od 17. veljače 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UD i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 236. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog UD iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja okrivljenom UD u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 23. studenog 2022. pa nadalje.
1.1. Pod točkom III izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 2. točkom 3. ZKP/08. okrivljenom ŽD produljena je mjera opreza i to obveza javljanja policijskom službeniku Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Pod točkom IV izreke određeno je da će u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista biti zamijenjena istražnim zatvorom. Pod točkom V izreke određeno je da mjera opreza na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08. može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora ako je takva kazna izrečena, dok će sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti posljednjeg rješenja o produljenju mjere opreza, po službenoj dužnosti ispitati postoji li i nadalje potreba za mjerom opreza.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UD po branitelju, odvjetniku Gordanu Pregleju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenja na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, a podredno, da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Također, protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽD po branitelju, odvjetniku Josipu Vukadinu, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine mjeru opreza u cijelosti.
4. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu okrivljenog UD
6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog UD iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je, protivno tvrdnji žalitelja, iznio jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Protivno žalbenim navodima okrivljenog UD, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način počinjenja kaznenih djela za koje je ovaj okrivljenik osnovano sumnjiv, odnosno da je isti organizirao i vodio zločinačko udruženje kojemu je cilj djelovanja bilo pribavljanje znatne nepripadne materijalne koristi za sebe i druge, prijevarnim postupanjem na štetu većeg broja osoba poodmakle životne dobi na području Zagreba, te da je u okviru tako organiziranog zločinačkog udruženja koje se sastojalo od 22 osobe, davao upute i rukovodio ostvarenjem planiranog djelovanja tako što je povezivao pojedine okrivljenike prilikom počinjenja djela pa je, nakon što su oštećene osobe dovedene u zabludu od strane pozivatelja, slao okrivljenike na adrese oštećenika na koje su mu prethodno ukazali pozivatelji, osiguravao vozila s kojima su te osobe odlazile po novac, pa je on preuzimao tako pribavljen novac i zlato i raspodijelio ga između okrivljenika na koji način je oštećeno 89 oštećenika i pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od 1.045.005,64 eura. Osim toga, okrivljenik je ranije višestruko osuđivan zbog kaznenih djela imovinskog karaktera pa sve navedene okolnosti, u svom zbiru, ukazuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi okrivljenik mogao nastaviti s protupravnom aktivnošću čineći ista ili istovrsna kaznena djela, a opasnost od ponavljanja kaznenog djela je takvog intenziteta i razine da se i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ne može prevenirati određivanjem blažih mjera.
7.1. Žalitelju se također napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
7.2. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "čvršćih dokaza" za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 23. studenog 2022. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
7.3. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenog UD, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
7.4. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedeno u pitanje niti opetovanim žalbenim navodom kojim ističe svoje osobne i obiteljske prilike, jer navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
U odnosu na žalbu okrivljenog ŽD
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere opreza protiv okrivljenog ŽD uslijed postojanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8.1. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni ŽD počinio terećeno mu kazneno djelo, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a time i mjere opreza kao blaže mjere, proizlazi iz podignute optužnice te dokaza na kojima se ona temelji, a koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik postojanje osnovane sumnje osporava.
8.2. Protivno žalbenim navodima okrivljenog ŽD, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima li se u vidu da je u kratkom inkriminiranom periodu od manje od mjesec dana poduzeo šest radnji počinjenja kaznenog djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja te se okoristio za iznos od 13.103,47 eura. Stoga, navedene okolnosti upućuju na zaključak da je neophodna daljnja primjene naložene mjere opreza u zamjenu za istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8.3. Također, žalbeni navodi kojim se ističe da je okrivljenik neosuđivan do sada i da se pridržava izrečene mjere opreza ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
9. Slijedom svega navedenog, žalbe nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
