Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-18/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OL i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog OL, okrivljenog LL, okrivljenog SL i okrivljenog BL podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-2/2025-5 (Kov-Us-1/2025.) od 29. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog OL, okrivljenog LL, okrivljenog SL i okrivljenog BL kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-2/2025-5 (Kov- Us-1/2025.) od 29. siječnja 2025., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog OL i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i drugih pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog OL, okrivljenog LL, okrivljenog SL i okrivljenog BL po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke, okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. srpnja 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni OL po braniteljici, odvjetnici Vesni Rogulj, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor protiv tog okrivljenika ukine.

2.1. Žali se i okrivljeni LL po branitelju, odvjetniku Marku Vučiniću, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni blažom mjerom.

2.2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni SL po braniteljici, odvjetnici Maji Lakić, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno da se preinači na način da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom.

2.3. Žali se i okrivljeni BL po branitelju, odvjetniku Peri Radiću, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjski je sud, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog OL, okrivljenog LL, okrivljenog SL i okrivljenog BL, svoju odluku i valjano obrazložio i dao jasne, dostatne i valjane razloge, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je dao valjane razloge i za svoj zaključak o neprikladnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

6. Prvenstveno treba istaknuti da nije u pravu okrivljeni OL kada tvrdi da se nalazio u istražnom zatvoru bez zakonite sudske odluke, s obzirom da mu je prethodnim rješenjem, u stadiju istrage, istražni zatvor istekao u ponoć 1. siječnja 2025., dok je ročište za produljenje istražnog zatvora održano 2. siječnja 2025. pa da je slijedom navedenog i pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora nezakonito. Naime, rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-26/2024-6 od 1. listopada 2024. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika na način da isti može trajati najdulje tri mjeseca, odnosno do 2. siječnja 2025., uz navođenje dana njegova uhićenja 2. srpnja 2024., s obzirom da se trajanje i rokovi istražnog zatvora računaju od dana uhićenja. Prema tome, kako je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kir- Us-26/2024-6 od 1. listopada 2024. određeno najdulje trajanje istražnog zatvora protiv okrivljenog OL u stadiju istrage, i to polazeći od vremena njegova uhićenja te je ročište za odlučivanje o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenika održano 2. siječnja 2025., tada je odluka o produljenju istražnog zatvora (rješenje Županijskog suda u Rijeci Kir-Us-37/2024. od 2. siječnja 2025.) donesena prije isteka roka na koji je istražni zatvor bio određen. Stoga nisu ostvarene povrede prava okrivljenika zajamčenih člankom 22. stavkom 2., člankom 24. stavkom 3. i člankom 25. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje: Ustav) i člankom 5. stavkom 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Osim toga, na ovako istaknute žalbene navode okrivljenika već je odgovoreno pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv II-Us-3/2025-3 (Kir-Us-37/2024.) od 15. siječnja 2025.

7. Protivno žalbenim navodima okrivljenog BL, prvostupanjski sud zakonito je utvrdio i pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni BL, zajedno s drugim okrivljenicima, počinio terećeno kazneno djelo, proizlazi iz brojnih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud i nije s uspjehom doveden u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenog BL kako nema nikakvih dokaza da bi isti počinio terećeno kazneno djelo te da niti jedan dokaz ne upućuje na kriminalnu povezanost njega i ostalih okrivljenika. Jednako tako, žalitelju se napominje da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i utvrđivanje pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda, u slučaju da optužnica bude potvrđena.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog OL, okrivljenog LL, okrivljenog SL i okrivljenog BL iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku okrivljenici terete.

8.1. Iz inkriminacija navedenih u činjeničnom opisu optužnice proizlazi da su se imenovani okrivljenici povezali u zajedničko djelovanje s ciljem nedopuštene kupoprodaje droge kokain koju je sukladno njihovom dogovoru na ilegalnom tržištu nabavljao okrivljeni OL, u količini od najmanje 1.500,00 grama, a koju drogu je u Republici Sloveniji preuzimao i prevozio u Umag, okrivljeni LL, koju su potom zajedno skladištili na adresi stanovanja OL te u poslovnim prostorima i adresi stanovanja okrivljenog LL, gdje su drogu kokain vagali, miješali je s tvarima za povećanje mase i prepakirali je u manje paketiće, sve prema potrebama ilegalnog narko tržišta, nakon čega su istu prodali na ilegalnom narko tržištu na području Umaga i drugim mjestima, za iznos od najmanje 102.000,00 EUR. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga između okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz to ima u vidu duljina trajanja inkriminacije u vremenskom razdoblju od dvije godine, visina ostvarene protupravne imovinske koristi te inkriminirani cilj protupravnog postupanja, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

8.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se okrivljenici terete, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva. Naime, svi okrivljenici već su prethodno kazneno osuđivani, dok je okrivljeni OL u dva navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te okrivljeni BL u jednom navratu također zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Stoga, suprotno žalbenom navodu okrivljenog LL i okrivljenog SL, činjenica ranije osuđivanosti, iako ne zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela, predstavlja jedan od argumenata u prilog potrebe primjene istražnog zatvora s obzirom da se okrivljenici u ovom predmetu pojavljuju kao osnovano sumnjivi da su počinili teže kazneno djelo od onih za koja su ranije osuđivani što upućuje da njihovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima.

8.3. Nije u pravu niti okrivljeni OL kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud, a protivno stajalištu Europskog suda za ljudska prava, pobijanu odluku zasniva upravo na težini kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti te na kazni koja se može očekivati u slučaju potvrđivanja optužnice i osuđujuće presude.

8.3.1. Naime, Europski sud za ljudska prava doista je opetovano presuđivao da težina optužbi ne može sama po sebi opravdavati duga razdoblja boravka u istražnom zatvoru. Međutim, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju svoju odluku da kod okrivljenika i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela temeljio na njegovoj ranijoj osuđivanosti za učin istovrsnih kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te naravi i načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja, a ne samo na težini kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

8.4. Stoga, sve naprijed iznesene okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani imenovanih okrivljenika.

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani imenovanih okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, za sada, se ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza niti istražnim zatvorom u domu. Pritom isticanje životne dobi okrivljenog LL, kao i da prvi put boravi u zatvorskom sustavu te da je uvidio pogibeljnost činjenja kaznenih djela, zatim osobnih i obiteljskih prilika okrivljenog SL, ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer su navedene okolnosti bez značaja za postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani ovih okrivljenika.

10. Isto tako, što se tiče navoda okrivljenog SL o priznanju kaznenog djela i iskazanom kajanju, priznanje kaznenog djela i iskazano kajanje jesu okolnosti koje raspravno vijeće, ako utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo, može cijeniti prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, dok to nisu okolnosti koje, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, utječu na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog SL.

11. Protivno žalbenim navodima okrivljenog OL koje potkrepljuju praksom Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

12. Također, protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenog OL, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv okrivljenika.

13. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti na što žalbama upiru pojedini okrivljenici. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić